Prije utakmice protiv Dinama, Rijeka dolazi puna samopouzdanja s obzirom da su zaredali s velikom serijom od šest prvenstvenih pobjeda. Iako često nije u prvom planu, kada se pogleda timski učinak koji podiže njihov mladi centralni branič Marko Lešković, dolazi se do fascinantnih brojki.

Ovaj je 22-godišnji stoper odigrao ove sezone devet utakmice, u kojima je Rijeka pobijedila čak osam puta i jednom remizirala. Kad je on na terenu, bodovni je učinak kluba s Kantride preko 30 posto bolji nego bez njega. Slično je i s primljenim golovima; kada je Lešković na terenu, riječki je prosjek 0,66 po susretu, za razliku od 0,95 kada njega nema u momčadi.

S njima na terenu Rijeka prosječno postiže i značajno više golova, a vrije primjetiti da je u devet njegovih nastupa Rijeka čak četiri puta završila utakmicu nedirnute mreže, dok je u preostalih 20 utakmica (koliko ga nije bilo u momčadi), upisala samo šest utakmica bez primljenog pogotka. Pa ipak, analitičari s portala Tribina.hr, ocjenjuju Leškovića s indeksom snage 4,24, dok je Rijeka poprilično bolja s 4,98. Ovu zanimljivu statistiku bolje pogledajte u našoj infografici...

Zašto bi se baš Lešković trebao naći na popisu izbornika Nike Kovača objasnio je Mac316, analitičar s portala Tribina.hr. Naveo je TRI DOBRA RAZLOGA

'Onako kako ja vidim naš kadar, imamo bazu od 13-14 igrača koji će gotovo sigurno iznijeti najveći teret SP-a, a ostatak bi bilo logično popuniti mladim igračima iz naše lige koji bi time dobili na iskustvu i vrijednosti. O tome se već pisalo i ne treba ponavljati.

Jasno je da je obrana najtanji dio naše momčadi. Budimo realni, prva obrana nam je Srna-Ćorluka-Lovren-Strinić i bolje od toga jednostavno nemamo. Nije idealno, ali nije ni preloše. Od ozbiljnih zamjena može uskočiti Šifo na stopera, ali radi se o igraču s limitima koji na smotri kao SP lako mogu skupo koštati, jednako kao i Lovrenovi kiksevi i Ćorlukina indolencija.

Bokovi su još gora priča, tamo niti ovi koji startaju ne pružaju uvjerljive igre, o rezervama da ne pričamo. Sigurno da igrači kao Tomečak, Milović i Maloča imaju dosta dobre sezone u našoj ligi, ali radi se jednodimenzionalnim igračima koji imaju točno definiranu poziciju i teško mogu biti univerzalni (Tomečak može na krilo, ali sad pričamo o obrani). Druga stvar i njihov hendikep je da nisu više premladi i nema puno smisla voditi igrače koji očito vrhunac karijere doživljavaju u našoj ligi.

Tko onda? Da sam ja Kovač, na SP bih vodio i Marka Leškovića, mladog braniča Rijeke koji je nakon što se oporavio od ozljede uhvatio kontinuitet igara i pokazuje zašto je nešto drugačiji obrambeni igrač od onih koje smo navikli gledati.

Prva stvar, Lešković zna igrati nogomet. Nije od stopera tipa Milović koji udare, ispucaju, pokrivaju i tako unedogled. Lešković može oduzetu loptu fino iznijeti dalje od gola, proslijediti je suigračima ili potegnuti sam korakom čak i preko centra. To je posljedica toga što je u danima u Osijeku Lešković često znao zaigrati i na zadnjem veznom, gdje je morao dobro vladati tehnikom baratanja loptom.

Drugo, Lešković je ponekad i bek što pokazuje da posjeduje i brzinu i okretnost toliko potrebnu na tim pozicijama. Sigurno nije idealan, ali za utakmice s jakim protivnicima zar nije logičnije na beka postaviti igrača koji je po prirodi stoper, nego se stalno čuditi kako Strinić ili Pranjić ne znaju igrati obranu? Naravno, ne kažem da Lešković mora igrati s Brazilom nego je zalog za budućnost.

Treće, radi se o igraču koji je dosta jak u skoku, nešto što igrači kao Ćorluka ili Šifo jako rijetko pokazuju. Lešković je igrač koji u skoku donosi energiju, razgrće protivnike i u obrani i u napadu te ide na loptu, umjesto da statično čeka kako bi lopta došla njemu. U reprezentaciji poput naše, kojoj kronično nedostaje brzine i energije, takva kvaliteta može dobro doći.

Ako bi Lešković vidio SP mogao bi biti dobra alternativa za stopera, lijevog i desnog bočnog (češće je igrao lijevog) kao i za zadnjeg veznog u situacijama ako bi zatvarali igru. To sve imati u jednom igraču je dobitak za momčad jer otvara na klupi mjesta za više ofenzivaca različitih tipova koji mogu kreirati. Obrambeni igrači su ipak mnogo jednodimenzionalniji i ne treba ih gomilati, pogotovo ako imate jednog koji može pokriti sve obrambene pozicije.