Prije desetak dana Bayernov predsjednik Uli Hoeness je izrazio zabrinutost zbog sve većeg jaza između najboljih i ostatka Bundeslige, rekavši da bi se prvenstvo moglo pretvoriti u duopol španjolskog tipa, u kojem će Bayern i Borussia trajno dominirati nad svojim nacionalnim rivalima kao što je to slučaj s Real Madridom i Barcelonom u Španjolskoj. 'Na pomolu je ozbiljan problem. Moramo analizirati zašto se to događa', izjavio je Hoeness.

Upitan za komentar, Jürgen Klopp se gorko nasmijao i rekao: 'Ja se bojim situacije kao u Škotskoj, gdje postoji samo jedna momčad koja može osvojiti naslov. Sljedeće godine vidjet ćemo Bayern i reći: 'Ups!''. Borussijin trener, kasnije se ispostavilo, već je tada znao za prelazak svog Maria Götzea u Bavarsku, kao što je za to znao i Uli Hoeness.

Samo koji dan poslije toga, u medijima se pojavila informacija kako se Hoeness našao pod istragom poreznih vlasti zbog utaje poreza. Vjeruje se da je na tajni račun u Švicarskoj pohranio oko 20 milijuna eura od sumnjivih transakcija na koje nije platio porez, nakon čega su se pojavili i glasovi koji ga pozivaju na ostavku.

Bayernov predsjednik često je naglašavao kako klub odgovorno raspolaže svojim financijama i postavljao se kao moralni autoritet kad su u pitanju drugi europski klubovi koji uspjeh grade na investicijama bogatih privatnih vlasnika. Otkriće da je i sam utajio milijune potpuno mu srozava reputaciju i dovodi u pitanje pravednost načina na koji se klub vodi, a po nekim izvješćima prijeti mu do deset godina zatvora.

Čak je i savezna kancelarka Angela Merkel preko svog glasnogovornika komentirala kako je 'razočarana Ulijem Hoenessom', a ni navijači vlastitog kluba nisu iznimka – jer Hoeness nije Bayern... Klub pripada članovima, navijačima koji čine najveći dio njegovog identiteta i snage, a ne jednom čovjeku: u Njemačkoj je ta činjenica ugrađena u temelje nacionalne nogometne kulture.

Još samo koji dan kasnije od Hoenessove afere 'iscurila' je priča kako je Bayern kupio Maria Götzea iz Borussije Dortmund – tajming je bio izuzetno čudan, večer uoči utakmice Bayerna s Barcelonom, a dva dana prije Borussijina polufinala s Real Madridom. Je li to baš slučajno? Mnogi smatraju da nije – najveći je njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung, primjerice, objavio tekst u kojem neizravno optužuje klub da je namjerno plasirao tu vijest kako bi odvratio pozornost javnosti s predsjednikovog skandala. U izuzetnom kritičnom tekstu list je za njemačkog prvaka napisao da se pod Hoenessovim vodstvom pretvorio u 'najciničniji klub na svijetu'...

Zaista nije nužna neka posebno stručna analiza da bi se dokučilo zašto je Bayern sve dominantniji. Od deset najvećih transfera u povijesti Bundeslige osam su Bayernovi, uključujući Götzea. Dortmund je ostvario preostala dva: deveti po visini odštete je vraćanje nekadašnjeg vlastitog juniora Marca Reusa iz Mönchengladbacha za 17 milijuna eura, što je plaćeno od prodaje Shinjija Kagawe Manchester Unitedu; na petom mjestu te liste je kupovina Marcia Amorosa iz Parme još 2001. za 25 milijuna, što je bio jedan od razloga zašto je klub završio na rubu bankrota.

Osim toga, Bayern u pravilu kupuje najbolje igrače svojih izravnih suparnika. Nije u pitanju samo Borussia, čije Götzea i Lewandowskog Bavarci već dulje vrijeme vrbuju, kao što su se i za dovođenje Reusa iz Gladbacha do posljednjeg trenutka borili s Dortmundom, nudili mu puno više novca i bolje uvjete, ali nisu mu mogli ponuditi ono najvažnije: zadovoljstvo i emocije koje donosi igranje u klubu u kojem je odrastao i za koji navija. Zadnjih godina kupovali su, primjerice, Gomeza od trećeplasiranog Stuttgarta (2009.), Neuera od Schalkea, koji je bio drugi u prvenstvu i polufinalist Lige prvaka (2011.), prošle sezone Dantea iz Borussije (M) koja se iznenađujuće vinula do četvrtog mjesta.

Kao argument za kompetitivnost Bundeslige obično se uzima činjenica da je u posljednjih deset godina imala pet različitih prvaka – Engleska je imala četiri, Italija i Španjolska po tri. I to je točno, ali pet od tih deset prvenstava osvojio je Bayern. Drugim riječima, tek u godinama kad Bayern nije bio 'pravi', titulu je osvajao netko – bilo tko – drugi. Prijašnji prvaci Werder, Stuttgart i Wolfsburg danas su u donjoj polovici ljestvice.

Možda je Borussia Dortmund izuzetak, jer samo je ona uspjela osvojiti dva, još k tome i uzastopna naslova (2011. i 2012.). U posljednjih 20 godina samo je ona (uz Bayernovih 11 trijumfa) uspjela osvojiti više od jednog naslova – njih čak pet. Može li ona održati korak s klubom iz Münchena? Možda i može, uz pomoć Kloppovog genija i briljantnog skautiranja, ali ta je kompletna momčad koštala manje nego što će Bayern platiti samo za Götzea, pa je iluzorno govoriti o nekakvoj ravnopravnosti.

S organizacijsko-financijskog stanovišta još je lakše shvatiti razloge Bayernove dominacije. Klub ima preko 185.000 članova, po čemu je uvjerljivo prvi u Njemačkoj (Schalke i Borussia zajedno imaju tek koju tisuću više) i drugi u Europi (prva nije, kao što ste možda pomislili, Barcelona – nego Benfica, s 224.000). U nadzornom odboru sjede direktori najjačih korporacija: Adidasa i Audija, koji usto drže i po 9,1 posto Bayernovih dionica, zatim Unicredit grupe, Deutsche Telekoma i Volkswagena. Među tzv. 'premium partnerima' još su pivovara Paulaner, Coca-Cola, Lufthansa i Samsung, pa je tu još niz 'klasičnih' sponzora poput Siemensa, Burger Kinga, Sheraton hotela... Svi oni osiguravaju klubu znatno, znatno bogatije komercijalne ugovore nego što su dostupni ostalim bundesligašima.

Prema podacima Deloitte Football Money League, Bayern je prošle godine imao prihode u visini 368,4 milijuna eura (više imaju samo Real Madrid, Barcelona i Manchester United), koliko otprilike zajedno uprihode dva sljedeća njemačka kluba, Borussia Dortmund i Schalke. Prema Forbesovoj listi najbogatijih nogometnih klubova, vrijednost Bayernova branda je 1,3 milijarde dolara (peti na svijetu) – više nego Dortmundova, Schalkeova i HSV-ova zajedno.

Njemački model članski uređenih klubova na papiru izgleda sjajno i pravedno – on to u najvećem dijelu doista i jest, ali ujedno i osigurava status quo. Zakonska regulativa da klubovi (s povijesnim iznimkama 'tvorničkih' klubova kao što su Bayer Leverkusen, Wolfsburg i odnedavno Hoffenheim) moraju biti u većinskom vlasništvu svojih članova maksimalno im otežava da se približe Bayernu. Tko ima najviše članova, taj u pravilu ima i najviše novca; tko ima najviše novca, taj gotovo uvijek postiže i najviše uspjeha.

Ali domaća dominacija još nije ništa prema onome što bi moglo uslijediti kad se FIFA-in Financijski fair play počne striktno primjenjivati, jer to Bayernu otvara prostor za financijski Sturm und Drang te rezultatsko pokoravanje Europe.

O tome u drugom dijelu ove priče...