I dok se nogometni svijet u srijedu divio potezima Laminea Yamala, svoje su prvenstvene obveze odrađivali Krunoslav Jurčić, sa svojim stručnim stožerom, a u kojem su Zvonko Komes, Josip Omrčen Čeko i Mario Mandarić, i igrači Pyramidsa.

Pobijedivši Haras El Hodood u gostima 2:1, Pyramids je stekao četiri boda prednosti pred Al Ahlyem.

A kako u mladoj povijesti ovog kluba, među osvojenim trofejima stoji tek jedan nacionalni Kup, kojeg je prošle godine osvojio upravo s Krunom Jurčićem, jasno je da se baš taj trofej sanja. I zato smo nazvali hrvatskog trenera, bivšeg reprezezntativca, da nam prenese dojmove iz Egipta. Jer eto - Pyramids se bori - ne samo za jedan - već tri naslova

'Dobro je, živimo lijepe trenutke ovdje u Egiptu. Mislim da to nisu bili ni planovi kluba, iako je to klub koji je već dugo godina u vrhu egipatskog nogometa. Ipak se nitko nije nadao da ćemo ući u finale Lige prvaka, da ćemo ući u finale Kupa. I da smo vodeći na tablici pet kola prije kraja. Tako da, naravno da ljudi koji ulažu novac imaju ambicije, ali nitko se nije baš nadao tako dobrim rezultatima', veselog glasa govorio nam je Kruno Jurčić.

Što je uspjeh, odnosno ključ takvih rezultata? Jer sjećam se razgovora od prije nekoliko mjeseci kada ste rekli da vaš klub teško može pokraj velikih Al Ahlyja i Zamaleka?

Naše gazde su iz Emirata. Oni financiraju klub i tu se već dosta godina ulaže ozbiljan novac. Samim time, dovedeni su dobri igrači u egipatskim okvirima. Međutim, taj klub nikad nije uspio spojiti nekakvu kvalitetu, organizaciju, stručni rad i da bi to polučilo neke rezultate. Mi smo uspjeli prošle godine osvojiti prvi trofej u povijesti kluba. Naravno, kad radiš već godinu dana, godinu i dva, tri mjeseca s ekipom, onda oni počinju i primati nekakve ideje i to sve dolazi na jedan viši nivo. Moram reći da je ove godine to sve skupa eksplodiralo. Iskoristili smo i neke slabosti naših glavnih protivnika. Napredovali smo u Africi. To je bila ekipa koja je jako teško igrala, posebno gostujuće utakmice u Africi. Teško je pobjeđivala, teško je nosila bodove na gostujućim terenima jer Afrika je nepredvidiva. Posebno ovaj sjeverni dio, tu su strašno veliki pritisci u smislu da imaju strašne navijače, Tunis, Maroko, Alžir i tu su atmosfere na utakmicama jako napete. Moji igrači u prošlosti su loše reagirali na takve situacije i ove godine smo se podigli u tom smislu. I to nam je bilo jako bitno jer smo zbog toga ostvarili ovaj ulazak u finale Lige prvaka. Znači dobra reakcija igrača, prihvatili su nekakve ideje, radimo s njima već godinu i tri mjeseca, tako da je sve skupa rezultiralo jako dobrim rezultatima. Naravno da mi imamo svoje probleme, a to bi opet povezalo s ovim rezultatima u gostima. Znači, mi na domaćem terenu, a mi smo mladi klub, osnovan ja mislim 2018. godine, nemamo navijače. Mi nemamo tradiciju i to je problem jer nemamo taj poguranac na domaćem terenu. Odnosno da moji igrači teško reagiraju kada idemo negdje u goste gdje dođe po 20, 30, 50 tisuća ljudi. I onda imaju pritisak koji je njima zapravo stran. Kod kuće igramo pred vrlo malo ljudi, to je možda i sramotno za ove rezultate koje mi postižemo, ali nažalost, tu su Al Ahly i Zamalek, dva velika kluba, koja desetljećima skupljaju svoje navijače i imaju armiju navijača iza sebe. To je jedan hendikep, ali prevladali smo mi to i to je rezultiralo dobrim rezultatima.

Znamo da je Kairo više milijunski grad. Pa zar u kvartu gdje je vaš stadion ne postoji interes barem nekoliko tisuća ljudi?

Novi je klub, strani je investitor, odmah se to etiketira da je to plaćenički klub. A kažem tu su tako dva jaka kluba. Ja ne mogu ljudima u Hrvatskoj objasniti što ovdje predstavlja Al Ahly, kakav je to pokret, da je to 70 milijuna navijača. Ili taj Zamalek. Kad se dijete rodi, odmah se razmišlja je Al Ahly ili Zamalek. Nitko nema tu treću opciju, a mi smo premladi klub da bi imali nekakav značajni utjecaj. Sad smo konačno dobili nekakav tretman u medijima, u egipatskoj sportskoj i nogometnoj javnosti. Počeli su nas uvažavati i cijeniti te naše rezultate. Posebno je odjeknula ova činjenica da smo mi ušli u finale Lige prvaka, Al Ahly je ispao u polufinalu. Eto, tek sada su počeli spominjati i 'piramidice'.

Imate veliku priliku osvojiti Ligu prvaka. U polufinalu ste svladali klub iz Južne Afrike. U finalu vam je protivnik iz iste zemlje, Mamelodi Sundowns. Može li se tu nešto napraviti?

Igramo s Južnoafrikancima, koja je za mene bila velika nepoznanica. To je zemlja koja ulaže jako puno u nogomet. Jako puno ulaže u akademije, u mlađe dobne kategorije, imaju doticaj ali i utjecaj iz Južne Amerike, dolaze im europski klubovi koji osnivaju svoje akademije. A imaju jako puno siromašnog stanovništva, odakle regrutiraju mlade i talentirane igrače, koji još dodatno 'grizu'. I stvaraju zbilja odlične igrače. Igrali smo protiv Orlanda, svi su brzi, tehnički i taktički potkovani, zapravo vrlo neugodna ekipa. A sada igramo protiv Sundownsa, koji je uz Al Ahly možda i najbolja momčad Afrike. I također ima svoju bogatu povijest, vojsku navijača. I opet će nas dočekati pun stadion, 40-50 tisuća ljudi. Sad se pokrenula u nogometnoj javnosti akcija da nas dođu podržati navijači Zamaleka i Al Ahlyja u tom finalu. Jer ako oni ne dođu, opet ćemo imati samo sto ljudi na finalu. I pokušavamo napraviti neku atmosferu, jer ipak predstavljamo Egipat. Vidjet ćemo što će biti s time. I kad dođeš do finala, računaš da možeš pobijediti. I napravit ćemo sve da slavimo.

Ono što ste rekli, odnosno da ste u klubu već više od godinu dana, očito je jako važna stvar. Jer za stvoriti momčad, potrebno je kontinuitet i vrijeme?

Posebno kada radite u ovakvim krajevima svijeta, izdržati godinu i tri mjeseca, to je čudo. Jer ovdje je bio prosjek dva trenera po sezoni. Samim time napravili smo čudo, a onda uz to čudo, dolaze i druga čuda. Zadržati se tu godinu i tri mjeseca, to jest izdržati do kraja sezone, to bi bio ključ sezone. To je jednostavno nezamislivo za njihove pojmove u Egiptu. Ali i kod nas je slično. Bez kontinuiteta u nogometu nema rezultata. Tako to nam pokazuju i ove zrele europske nacije, veliki europski klubovi. Međutim, mi teško prihvaćamo neke stvari, neke pozitivne trendove.

Spomenuli ste i mogućnost da dovedete kvalitetnije igrače. U tome ste uspjeli. Međutim, sigurno nije jednostavno u Egipat dovesti nekog ekstra igrača?

Ovdje može igrati samo pet stranaca. I mi ih imamo toliko. Naravno, svaki bolji Marokanac ili Alžirac radije će izabrati Europu. I zato kod nas zapravo dođe - ja bih tako rekao - drugi 'ešalon', odnosno oni koji ipak nisu top. Iako ja imam uz dva Marokanaca, od kojih je jedan reprezentativac, i reprezentativca Konga i Burkine Faso. Ipak su to reprezentativci svojih zemalja i to su dobri igrači. Hoću reći, može se naći igrača koji će biti pojačanja za egipatske okvire.

Prema vašem iskustvu, bi li se ti igrači mogli snaći u hrvatskom nogometu?

Što se kvalitete tiče, ima igrača koji mogu igrati u bilo kojem hrvatskom klubu, pa i Dinamu. Međutim, problem egipatskih igrača su njihove profesionalne navike. Jako je teško da oni izdrže ritam treninga, obaveze koje nameće pravi nogometni i profesionalni život. Jednostavno, imaju neke svoje navike koje i ti kao trener moraš poštivati, da bi oni mogli funkcionirati. Kada dođu u Europu, oni preko noći moraju prihvatiti nekakve druge navike, i zato teško funkcioniraju. Inače, što se kvalitete tiče, koji mogu igrati u ozbiljnim europskim klubovima.

A bi li se hrvatski igrači snašli u Egiptu? Govorili ste da znaju biti iznimno visoke temperature, velika vlaga?

Svega tu ima. Adaptacija bi bila jako poželjna. Međutim, mi nepravedno podcjenjujemo naše igrače. Naši igrači su adaptivni. Oni gdje god dođu, oni bi se snašli i oni bi našli svoj način da funkcioniraju. Ja mislim da bi aši igrači podigli kvalitetu egipatskog nogometa. Naravno, neki, ne svi. Probrani igrači bi podigli kvalitetu.

Svi znamo da nogometaši, hrvatski, odlaze u inozemstvo po zaradu. Kako se od nogometa živi u Egiptu?

Ovisno od kluba. Zamalek i Al Ahliy su top klubovi, tu se zarađuje ozbiljan novac. Igrači imaju i ozbiljne ugovore na nivou čak i nekih europskih zemalja. Ostali klubovi lige nisu na tom nivou. Mi u našem klubu nemamo problema s tim financijskim dijelom, jer kao sam rekao, naši vlasnici su iz Emirata i tu do sada nismo imali nikakvih problema.

I samo za kraj? Osvajanje afričke Lige prvaka, pokraj svih naslova s Dinamom, ipak bi bio najveći uspjeh dosadašnjeg dijela karijere?

Pa normalno. Igramo finale Lige prvaka, na bilo kojem kontinentu, to je vrh. Tako da, bilo bi lijepo osvojiti.

Naravno, razgovarali smo s Jurčićem i o hrvatskom prvenstvu, odnosno o raspletu SuperSport HNL-a, nadolazećem derbiju Hajduka i Dinama... Ali o tome, ovog petka.