Nakon što su Splićani na Poljudu s 2:1 svladali Dinamo City u uzvratu u Tiranu su poslije produžetaka poraženi s 1:3. Tako su Albanci prošli u playoff Konferencijske lige gdje će igrati s poljskom Jagiellonijom, dok Hajduk završava svoj europski put.

Novo ispadanje od znatno slabijeg protivnika ponovno će uzburkati vode u Splitu. Kada se sve stavi na papir, može se naći pregršt razloga za ispadanje. Netko će okriviti promašaje u prvoj utakmici na Poljudu, netko drugi lošu postavku u uzvratu, ali to bi bilo samo grebanje po površini. Hajduk je ovu utakmicu izgubio potezima van terena.

No, krenimo redom. Hajduk je u Tirani nakon 120 minuta igre poražen 1:3, a dojmovno je to bilo puno lošije. Izuzev eurogola za 2:1, kojeg Qardaku vrlo vjerojatno neće tako skoro ponoviti, Hajduk je bio u potpunosti nadigran. Omjer udaraca 20-6 te 10-2 u udarcima u okvir dosta govori o tome kakvu smo utakmicu gledali.

Teško je zaključiti kako se omjer snaga u sedam dana toliko promijenio. Prošli tjedan nakon utakmice na Poljudu je generalni konsenzus bio da Hajduk može žaliti što nije u Albaniju ponio veću prednost. Ništa od toga nije prikazano u Tirani.

Utakmicu možemo secirati i po ključnim događajima kao što je crveni karton Bambe iz 78. minute. Gambijac je rano dobio žuti nakon čega je napravio još nekoliko prekršaja. Iako je bio ponajbolji pojedinac Hajduka, Gonzalo Garcia je morao prepoznati da mu drugi žuti karton 'visi' u zraku te ga izvaditi iz igre. Naravno da je tako nešto uvijek lako napisati kada znamo kako su se stvari odvile, ali svatko tko je gledao utakmicu je mogao vidjeti da je Bamba jedan jači prekršaj udaljen od isključenja.

Drugi kritični trenutak se nalazi u 120 sekundi u kojima je Hajduk ispao. Prvi put od dolaska Garcije, Hajduk nije imao dobru reakciju nakon primljenog pogotka. Poslije eurogola Qardakua se krenulo u 'run&gun' nogomet koji je gotovo odmah koštao Splićane.

Istina je da Dinamo nije izbacio loptu iz igre iako je Livaja ostao ležati, ali to ne smije biti opravdanje za način na koji je primljen pogodak. Ivušić je nešto slabije reagirao nakon udaraca Qardakua, ali je ispravio grešku.

Odbio je loptu do 18-godišnjeg Mlačića koji ju nije na vrijeme izbio što koristi Hekuran Berisha za pogodak vrijedan prolaska. Suludo bi bilo obrušiti se na Mlačića koji je do tog trenutka odigrao vrlo dobru utakmicu s ogromnim brojem čišćenja.

Mladić je platio danak neiskustvu, a na njegovu žalost platio ga je i Hajduk. Što nas dovodi do ranije spomenutog zaključka da je Hajduk utakmicu izgubio potezima van terena.

Nepotrebni rizik došao na naplatu

Prije nego što je sezona počela, pisali smo o Hajdukovu problemu sa stoperima. U trenutku pisanja tog teksta, Hajduk je prodao 'samo' Dominika Prpića te su u klubu bili Šarlija, Skelin, Uremović i spomenuti Mlačić. Najveći problem u tom trenutku bila je činjenica što Uremović ima crveni karton zbog kojega ne može igrati u prvoj utakmici protiv azerbajdžanske Zire.

Gotovo mjesec dana kasnije, situacija sa stoperima je još lošija. Uremović je u međuvremenu prodan u Japan, a Skelin se ozlijedio. U klub je stigao Ron Raci koji je za sada upisao šest minuta protiv Gorice. Kosovar zbog nastupa za Prištinu nije imao prava nastupa u Europi pa je Hajduk u jučerašnjoj utakmici ponovno imao svega dva stopera na raspolaganju.

Neshvatljivo je da Hajduk u ključne utakmice u sezoni ulazi s nedostatkom stopera. Umjesto da plasman u ligašku fazu i novac koji s njime dolazi bude apsolutni prioritet, ispada da se u Splitu na europske utakmice ne gleda tako. Slična situacija je s pozicijom šestice.

'Imamo puno osmica, a nemamo šestica. Nikad ovako nisam igrao, ali sam se prilagodio', pričao je na nedavnoj konferenciji za novinare Garcia. Pogodak Dinama za 2:1 novi je ogledni primjer koliko šestica nedostaje igri koju gaji Gonzalo Garcia. Igrač Dinama je imao previše vremena namjestiti se za udarac koji je završio u rašljama. Hajduk je ovog ljeta morao riješiti te probleme kako bi si povećao šanse za uspjeh na svim frontovima.

Žal ostaje utoliko veća kada se u obzir uzme da je Hajduk sa statusom nenositelja u playoffu dobio poprilično povoljan ždrijeb. Ako Splićani nakon posljednjih nekoliko godina uopće imaju pravo nekoga nazivati tako.

Krivi prioriteti

Nakon pogođenih dolazaka Adriona Pajazitija i Frana Karačića početkom prijelaznog roka, Hajduk je ponovno otišao u drugom smjeru. Na Poljud su uz njih dvojicu i Racija stigli još Ivica Ivušić i Ante Rebić.

Ivušić je u Tirani i u ostalim utakmicama imao pregršt dobrih intervencija, dok o Rebićevim kvalitetama ne treba previše pričati. No, niti jedan od ta dva igrača nije trebao biti prioritet sportske politike. Posebno se to odnosi na Ivušića čime se uopće u pitanje ne dovode njegove kvalitete. Svi znamo da je Ivušić vrhunski vratar što je nebrojeno puta dokazao.

Hajduk je na golu imao Silića te se kao njegova zamjena spominjao Banić koji bi stigao kao jeftinija opcija. Umjesto toga je Hajduk potrošio 400 tisuća eura na odštetu te još toliko na plaću Ivušiću. Taj novac bi puno racionalnije bilo uložiti u šesticu ili stopera.

Slični argumenti vrijede i za Rebića čije dovođenje pak ima puno više smisla jer Hajduku izuzev Bambe fali prodornosti na krilima. Hajduk je propustio dovesti ono što mu treba te je bilo samo pitanje vremena kada će to stići na naplatu. Slično je rezonirao i Garcia nakon ispadanja.

'S Igračima koje imamo bilo bi nam teško igrati u dva natjecanja. Neki nam igraju svaku utakmicu jer moraju. Kad bismo mogli dovesti još neke igrače, mogli bismo igrati u Europi. Sad smo fokusirani na prvenstvo, ali to nije bio cilj. Htjeli smo izboriti Europu', poručio je Urugvajac.

Kada trener nakon ispadanja kaže 'Neki nam igraju jer moraju', jasno je da nije najzadovoljniji kadrom koji je pred njim. Iako i Garcia nosi dio odgovornosti za ispadanje, ona primarno ide na one koji su slagali momčad.

Hajduku u momčadi ne treba '11 Livaja', koji će svi biti najbolji igrači lige na svojim pozicijama, već igrači koji mogu popuniti potrebne uloge. Primjer za to je Karačić koji je doveden za 200 tisuća eura i pruža vrhunske partije. Od Karačića se točno zna što može ponuditi i vrhunski odrađuje zadatke koji su pred njime.

Takvo 'jednostavno' rješenje se moglo dovesti i za kritičnu poziciju šestice. Dok Hajduk ne krene ekipu slagati po onome što treba treneru, a ne po drugim kriterijima, utakmice kao što su protiv Dinamo Cityja će biti samo jedne u nizu. Valjda će se to uskoro shvatiti.