Danas su hrvatski klubovi saznali suparnike s kojima će se sastati u trećem pretkolu UEFA-inih natjecanja ako prođu drugo. Kuglice su bile nevjerojatno naklonjene našim predstavnicima: Dinamo će igrati protiv Sheriffa ili Sutjeske, Hajduk protiv gruzijske Dile Gori ili danskog Aalborga (3:0 u prvom susretu za Dilu), Rijeka protiv ljubljanske Olimpije ili slovačke Žiline (3:1 prednost Olimpije), a Lokomotiva protiv Trabzonspora ili Derry Cityja (4:2 za Trabzon).

Sve to, naravno, ako prođu aktualne suparnike – što poslije prvih utakmica izgleda vrlo realno, čak i u Hajdukovom slučaju. Splićani su odigrali jako loše u prvoj utakmici, ali ipak su neusporedivo kvalitetniji od ne pretjerano ozbiljne makedonske ekipe. Lokomotiva je, pak, najugodnije iznenadila dokazavši da joj pobjeda nad Dinamom – barem onim bjeloruskim – nije tabu, ali će se još u Zagrebu trebati pomučiti za plasman dalje.

I tako se u Hrvatskoj nastavlja europska groznica – fenomen kojemu svjedočimo svakog ljeta, kad se o dalekim izletima naših klubova i gostovanjima šarolikog društva stranih klubova piše i govori daleko više nego o domaćim nogometnim temama, kad živimo pod dojmom da smo barem sitni djelić europske elite. Čak i susreti s (polu)amaterskim družinama iz Walesa i Makedonije izazivaju poprilično zanimanje jer – Europa je to... Za to se igra cijele godine, plasman u kontinentalno natjecanje ono je što čini razliku između uspješne i neuspješne sezone.

Tako barem rezoniraju, primjerice, Rijeka i Hajduk – ali i RNK Split, čija je prošla sezona završila neuspjehom. Netko će možda reći da je pomalo bedasto pridavati toliki značaj odigravanju par utakmica u pretkolima UEFA-inih natjecanja, ali bit će u krivu. Dok god se 'živi' u Europi, živi i nada da se može dogoditi nešto veliko i bitno – ako ništa drugo, onda barem gostovanje nekog od poznatih, velikih klubova koje će raspiriti navijačke strasti i napuniti blagajnu. Pomalo tužno ako se uzme u obzir da je Rijeka svojevremeno uvjerljivo pobijedila Real Madrid, a Hajduk još prije manje od dva desetljeća igrao u četvrtfinalu Lige prvaka, ali takva je danas nogometna realnost.

Osim toga, klubovi koji se natječu u Europskoj ligi samo za sudjelovanje u svakom pretkolu dobivaju od UEFA-e po 100.000 eura, što je za velik dio njih sasvim lijep novac. Hajduk, primjerice, istu svotu dobije od održavanja koncerata i partyja na Poljudu, a utakmice mu ni izbliza toliko ne uništavaju travnjak. Ako neki od naša tri predstavnika u Europskoj ligi kojim čudom dospije u grupnu fazu, za to će mu biti zajamčeno 1,3 milijuna eura – plus po 200.000 za svaku pobjedu i 100.000 za remi.

Te su brojke smiješne u usporedbi s onima iz Lige prvaka, gdje se vrti pet do sedam puta veći novac, ali klubovi u rangu Rijeke i Hajduka (a takvih je u Europi jako, jako puno) mogu od sudjelovanja u grupnoj fazi Europske lige – uz utržak od prodaje ulaznica i televizijskih prava – zaraditi iznos usporediv sa svojim godišnjim proračunom ili čak više od toga.

Međutim, za klubove iz liga 'Petice' radi se tek o novcu kojeg potroše za jedan osrednji transfer. Stoga je njihova motivacija za Europsku ligu upitna, kao i njihovi natjecateljski prioriteti: primjerice, plasman za svako mjesto više na ljestvici Premier lige nosi oko milijun eura, pa je jasno da se klubovima više isplati fokusirati na osvajanje prvenstvenih nego europskih bodova.

Problem s Europskom ligom je taj što su najjači klubovi, oni koji imaju najviše šanse otići 'do kraja' u njoj, najmanje zainteresirani za sudjelovanje. S druge strane, za svu silu manjih klubova bi plasman u grupnu fazu natjecanja bio 'san snova', za njih bi i novac koji se ondje dijeli značio puno, ali njima je prilično teško do toga doći.

A Dinamo? Ako, nedajbože, ispadne od Sheriffa ili Sutjeske, u startu će ostati bez 10,7 milijuna eura (9,3 milijuna ukoliko se uspije plasirati u Europa ligu). Ako ispadne u play-off rundi i automatski se plasira u Europa ligu, 'šteta' će biti 7,3 milijuna – minus ono što uspije zaraditi pobjedama i remijima u 'sekundarnom' UEFA-inom natjecanju.

Platinijeva reforma Lige prvaka je klubovima iz manjih zemalja olakšala pristup trpezi za kojoj objeduju veliki i moćni, ali je pred njih stavila ogromni egzistencijalni pritisak. Dinamu bi Europska liga možda dobro došla u natjecateljskom smislu jer bi imao veće šanse izliječiti svoj kompleks 'prezimljavanja u Europi', ali bi na financijskom planu predstavljala veliki udarac. I on, kao i ostali naši predstavnici, jako ovisi o sreći prilikom plesa kuglica u Nyonu.