Naravno, dio odgovora leži u rezultatima. U dvije godine, na dva velika natjecanja zaredom, Hrvatsku je doveo do dvije medalje i vratio reprezentaciju u sam vrh europskog rukometa. No to je tek dio priče. Ono što Dagura Sigurdssona izdvaja jest nevjerojatna brzina kojom se prilagodio Hrvatskoj – i način na koji je Hrvatska, gotovo instinktivno, prihvatila njega.

U svojoj bogatoj trenerskoj karijeri Sigurdsson je vodio reprezentacije Austrije, Japana i Njemačke. S Njemačkom je osvojio naslov europskog prvaka i broncu na Olimpijskim igrama u Riju, ostavljajući dubok trag u svakoj sredini u kojoj je radio. Ipak, i sam priznaje da je veza s Hrvatskom od samog početka bila drukčija.

Ne samo profesionalna, nego i emotivna. Nešto posebno.

Od prvog dana bilo je jasno da se ne radi samo o treneru koji je došao obaviti posao, nego o čovjeku koji je razumio mentalitet, prihvatio kulturu i vrlo brzo postao dio priče. Upravo zato Dagur Sigurdsson danas u Hrvatskoj nije doživljavan kao stranac koji vodi reprezentaciju, nego kao netko tko joj istinski pripada. Nevjerojatnu poveznicu s Hrvatskom Dagur je otkrio u velikom intervjuu za Gloriju.

'Odluka da dođem ovamo bila je čista strastvena intuicija, potreba da isprobam nešto novo. Postoji jedna zanimljivost. Moj mlađi brat oduvijek je veliki zaljubljenik u hrvatski sport. On naprosto obožava sve što dolazi iz Hrvatske. Još kao dijete svaki put kad je birao tim, uvijek bi izabrao Hrvatsku, tako da je Hrvatska oduvijek u našem kućnom eteru. Nevjerojatno. Kad sam dolazio na pregovore s federacijom, rekao mi je: Idem s tobom. Pridružio nam se i moj najbolji prijatelj, odvjetnik', priča Dagur i nastavlja:

'Sletjeli smo u Zagreb, a onda se dogodio najkraći i najjednostavniji poslovni razgovor koji sam ikad imao u životu. Moj razgovor s federacijom trajao je deset minuta. Problem je bio moj ugovor u Japanu - morao sam završiti sve obaveze prije nego što potpišem novi ugovor. Zato se proces malo oduljio. Onda smo nas trojica rekli federaciji: Želimo otići u Zadar dok čekamo. Htjeli smo posjetiti mog prijatelja, bivšeg hrvatskog rukometnog reprezentativca Ivana Ninčevića, koji je igrao za mene u Berlinu, i provesti vikend u Zadru. Čim smo stigli, dogodila se ljubav na prvi pogled, grad, atmosfera, more... Sve je bilo nevjerojatno. Rezultat je kupnja stana na zadarskoj rivi.'