Danijel Pranjić ostavio je trag u više europskih sredina – u domovini, gdje je odigrao više od 50 utakmica za hrvatsku reprezentaciju, u nizozemskom Heerenveenu te čak i u redovima njemačkog velikana Bayerna.
U velikom i otvorenom intervjuu prisjetio se najvažnijih trenutaka karijere, trenera i suigrača koji su na njega ostavili najveći dojam.
vezane vijesti
Nakon igračke karijere, Pranjić je trenerski put započeo u hrvatskim niželigašima Dubravi i Trnju, potom je vodio bosanskohercegovačke klubove Slobodu Tuzla i GOŠK Gabelu, a okušao se i na Cipru, u klubu Achyronas-Onisilos.
Danas, sa 43 godine, živi s obitelji u Rumunjskoj, gdje igra i pomaže u radu niželigaša Adunatii Copaceni. U razgovoru za Flashscore govorio je o igranju u najboljim europskim ligama i najvećim klubovima, o razlozima uspjeha hrvatske reprezentacije posljednjih godina, ali i o tome što Luku Modrića čini toliko posebnim.
'Teško je to objasniti, jako teško, jer mislim da smo sve gradili korak po korak, još od ’98., kada smo s reprezentacijom bili treći na svijetu. Nakon toga došla je nova generacija, a uvijek je bilo teško živjeti pod tim imenima – Boban, Šuker, Bokšić, Jarni. Svi smo željeli biti poput njih, a bilo je iznimno teško ponoviti njihove uspjehe.
Imali smo mnogo dobrih utakmica, ali uvijek nam je nešto nedostajalo. Mislim da smo s vremenom učili iz svojih pogrešaka i naučili kako pobijediti nakon što izgubiš. Primjer je Europsko prvenstvo u Austriji, kada smo na penale ispali od Turske. Ta utakmica je, po meni, promijenila sve.
Mislim da je ta utakmica promijenila puno u karijerama svih igrača, posebno Luke Modrića i Ivana Rakitića, koji su kasnije u Rusiji osvojili srebro. Ako se sjećate, tada smo na SP-u pobijedili u mnogo utakmica na penale – upravo zato što su već prošli kroz taj stres i znali kako reagirati.
Pratio sam taj turnir na televiziji i imao sam osjećaj: ne možemo izgubiti ako dođe do penala. Sve smo gradili korak po korak i danas imamo nevjerojatnu reprezentaciju protiv koje ni Francuska, Portugal ili Španjolska ne mogu reći da će sigurno pobijediti. To je fantastično postignuće svih igrača hrvatske reprezentacije.’
Dotaknuo se i Luke Modrića koji ne prestaje briljirati ni u poznim godinama.
'Mogu samo reći da sam sretan što sam dijelio svlačionicu s njim u reprezentaciji, ali i što sam igrao protiv njega kada sam bio u Celti, a on u Real Madridu. Sve što kažem sada nije dovoljno – on je najbolji igrač u povijesti Hrvatske. Ono što je napravio u Realu bilo je nevjerojatno, gotovo nestvarno. Nitko nije očekivao da će postići to što je postigao, ali on je uspio.
Mali dečko iz jednog, možemo reći, malog sela u Hrvatskoj, napravio je nešto golemo. I dalje smo sretni što ga možemo gledati na terenu, čak i u ovoj fazi karijere. Način na koji igra i kako se brine o svom tijelu je fascinantan. On je primjer svakome tko želi biti profesionalni nogometaš, posebno mladim igračima.
Reći nešto više bilo bi besmisleno – on je jednostavno najbolji. Sretan sam što ću ga gledati barem još jednu sezonu u dresu Milana i uživati u njegovoj vještini i pogledu na nogomet, jer on na igru gleda potpuno drugačije od svih ostalih. Vidi stvari koje nitko drugi ne vidi. Ponosan sam što sam dijelio trenutke s takvim igračem i tako velikom osobom', zaključio je.
