Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Riječanka Dunja Štokan, bivša hrvatska nogometna reprezentativka, od prošlog mjeseca članica je Kuće slavnih jednog od najprestižnijih američkih sveučilišta, Northwestern Ohio
Djevojka čija je ljubav prema nogometu neiscrpna dobila je još jedno veliko priznanje.
S Dunjom Štokan razgovarali smo u jesen 2023. godine, dok je bila djelatnica tadašnjeg člana SuperSport HNL-a, NK Rudeš, kada nam je i opisala što je i kakav uspjeh ostvarila sa Sveučilištem Northwestern Ohio:
'Te 2016. godine s ekipom sam igrala u najjačem rangu sveučilišnog nogometa, Division 1. Iznad nas je bio samo NWSL, odnosno profesionalna liga. Ali svi znamo koliko je sveučilišni sport jak u SAD-u. Tamo sam igrala pet godina i osvojile smo apsolutno sve. Jedne godine smo osvojile triple, odnosno prvenstvo, kup i nacionalno prvenstvo. Više od toga se u Americi ne može osvojiti. Nacionalno smo osvojile jednom, a potom kup i prvenstvo još četiri puta.'
Sada, deset godina kasnije, jer jednom u deset godina primaju nove članove u Kuću slavnih, Štokan je s ekipom postala dio povijesti toga sveučilišta, jer samo je ta nogometna ekipa jedina bila na krovu Amerike.
Danas je trenerica pionira u NK Pomorac, dio je stožera hrvatske ženske U-15 reprezentacije, ali i, kao djelatnica Hrvatskog nogometnog saveza, instruktorica za ženski nogomet u Primorsko-goranskoj županiji.
Inače, u tom intervjuu prisjetila se Štokan i svojih nastupa za hrvatsku reprezentaciju, što je – iako je igrala i za Bayern, Romu, Torino... – ipak bila najveća počast.
'Jesam, bila sam članica svih dobnih selekcija od U-15 do A reprezentacije. To je moj najveći uspjeh i ponos. Kada kao klinka u hrvatskom dresu stojiš na centru, slušaš himnu, a roditelji te gledaju s tribine, nema većeg ponosa i ljepšeg osjećaja. Bila sam dio U-19 reprezentacije koja je prvi put u povijesti prošla u drugi krug Eura. Tada je izbornik bio Dean Klafurić, a pomagala mu je Tamara Despot.'
Danas je, kako smo već napisali, dio stožera hrvatske U-15 reprezentacije, što znači da svoje bogato iskustvo može prenositi svojim nasljednicama.
'Isti osjećaj ponosa osjećam sada kao trenerica, kao što sam ga osjećala i tada, kada sam kao dijete prvi put igrala za svoju zemlju u hrvatskom dresu. Naravno, hvala i Petru Krpanu, koji me pozvao, i Božidaru Miletiću, koji me objeručke prihvatio. Jedva čekam svibanj, kada ćemo imati selektivni kamp. A do tada uživam radeći s pionirima Pomorca, koji su sjajni četvrti, iza Rijeke, Istre i Pazinke.'
