Thomas Meunier nakon susreta otvorio je pitanje koje se više ne može zaobići - uvjete u kojima Iran igra ovo Svjetsko prvenstvo.

‘Općenito govoreći, nisam navikao miješati nogomet i politiku, ali u trenutnoj situaciji gotovo ih je nemoguće razdvojiti’, rekao je Meunier.

Njegova izjava snažno je odjeknula jer Iran na ovom turniru ne funkcionira kao ostale reprezentacije. Zbog političke situacije, rata i napetih odnosa sa SAD-om, iranska reprezentacija bazu ima u Tijuani, u Meksiku, a na utakmice u SAD ulazi praktički samo na dan susreta.

‘Možemo ući ujutro i moramo otići isti dan’

Međunarodni mediji posljednjih dana detaljno pišu o neobičnom režimu pod kojim Iran nastupa na SP-u. Al Arabiya prenijela je izjavu iranskog veleposlanika u Meksiku Abolfazla Pasandideha, koji je situaciju opisao vrlo jednostavno:

‘Možemo ući ujutro i moramo otići isti dan.’

Al Jazeera je također pisala da iranska reprezentacija mora napustiti SAD nekoliko sati nakon svake utakmice. To znači da igrači ne mogu normalno ostati u gradu u kojem igraju, prespavati, odraditi oporavak i pripremati se u istom ritmu kao većina ostalih reprezentacija.

Financial Times pisao je da je Iran nakon remija 2:2 protiv Novog Zelanda morao odmah napustiti SAD i vratiti se u Meksiko, iako se u iranskom kampu očekivalo da će momčad ostati preko noći. Izbornik Amir Ghalenoei bio je bijesan jer takav režim, prema njegovu mišljenju, izravno utječe na oporavak i pripremu igrača.

Mehdi Taremi situaciju je nazvao ‘katastrofom’ i zatražio reakciju FIFA-e.

Iran igra za povijest u uvjetima kakve nema nitko drugi

U tom kontekstu Meunierova rečenica nije samo općenita politička opaska. Ona pogađa samu srž iranske priče na ovom turniru.

Iran je nakon dva kola neporažen. Remizirao je s Novim Zelandom i Belgijom te sada ima realnu šansu prvi put u povijesti izboriti nokaut-fazu Svjetskog prvenstva. Sportski rezultat sam po sebi bio bi velik. U ovakvim okolnostima izgleda još veći.

Iranci ne igraju samo protiv suparnika iz skupine. Igraju protiv ritma putovanja, granica, viznih ograničenja, logistike i činjenice da nemaju uvjete kakve imaju ostale reprezentacije.

Protiv Belgije su ponovno pokazali disciplinu, organizaciju i mentalnu čvrstoću. Beiranvand je branio čudesno, Belgija nije pronašla put do gola, a Iran je preživio još jednu utakmicu u nenormalnom turnirskom ritmu.

Meunier je nakon svega rekao ono što se oko Irana osjeća od početka SP-a: u ovoj priči nogomet i politika više ne mogu stajati odvojeno.

Ako Iran prođe dalje, to neće biti samo povijesni sportski rezultat. Bit će to plasman izboren u uvjetima koji nemaju mnogo veze s normalnim ritmom Svjetskog prvenstva - i zato će svaki njegov bod imati težinu puno veću od tablice.