50. GODINA OD PRVOG MEČA

Astronaut boksa slavi veliku obljetnicu

  • Autor: Marko Stričević
  • Zadnja izmjena 29.10.2010 13:29
  • Objavljeno 29.10.2010 u 10:58
Muhammad Ali

Muhammad Ali

Izvor: Sipa Press / Autor: Sipa

Na današnji dan, 50 godina u rikverc, jedva punoljetni osvajač olimpijskog zlata započeo je u rodnom Louisvilleu svoju profesionalnu karijeru. U suprotnom kutu ringa, inicijaciju u surovi svijet plaćenika spremao mu se pružiti iskusni Tunney Hunsaker - uvečer boksač, a ujutro policijski šef u Fayettevilleu
Sipa

Sipa

Izvor: Sipa Press / Autor: Sipa

Cinici bi mogli reći da je momak kojeg su zvali Cassius Clay (dok si sam nije promijenio ime) već kao 18-godišnjak ušao u klinč s američkim zakonom.

Nakon šest rundi i jednoglasne odluke sudaca, slavio je prvu od svojih 56 profi pobjeda u karijeri bez premca i presedana. Karijeri koja se protegnula na 21 godinu i tijekom koje se Cassius Clay - od 1964. Muhammad Ali, prometnuo ne samo u najvećeg boksača svih vremena, nego i u jednu od najutjecajnijih, istinskih povijesnih ličnosti 20. vijeka.

Postoje genijalci koji su svojim djelovanjem bili toliko ispred vremena da je budućim generacijama teško pojmiti koliki su utjecaj na društvo izvršili. Danas zvijezde angažiraju fakultetski specijalizirane PR-ove da im stvaraju imidž, a jedno od objašnjenja je da 'imidž prodaje'; cijeli marketinški konzorciji nastoje napraviti od sportaša interesantne komercijalne brendove i pokušavaju inscenirati medijsku famu kakvu je nekada Ali stvarao sam od sebe.

U vremenima kada je sport bio jedan od rijetkih načina da crnoputi pojedinci dođu u središte bilo kakve društvene pozornosti na Zapadu, odjednom se pojavio tip koji je bio i sportski superstar, i buntovnik, i kontrakulturni političar, i šoumen, i stihotvorac, a sve što je činio bilo je bez presedana.

Na počecima satelitske epohe, ljudi iz svih krajeva svijeta - uključujući i ovaj naš kutak, dizali su se usred noći da bi gledali Rumble in the Jungle, Thrilla in Manila, Borbu stoljeća i druge njegove epohalne mečeve od Zaira do Amerike i Filipina.

'Ja sam astronaut boksa. Joe Louis i Dempsey bili su samo piloti. Ja sam u svom svijetu'

Bio je neviđen boksač. Nikada prije ni poslije nije se pojavio teškaš od 191 cm s tehnikom i kretanjem boksača iz velter kategorije ('Letim kao leptir, ubadam kao pčela', to je možda najpoznatiji Alijev doprinos svjetskoj metaforici). Senzacionalan rad nogu i kinetički instinkti, nepredvidiv arsenal rafalnih udaraca i čudesne eskivaže. Dok je gotovo cirkusantski oblijetao oko suparnika koristeći ekstremni raspon ruku od 203 cm, gestikulirajući pritom i brbljajući kao kombinacija komičara iz nijemih filmova i prekaljenog hip-hopera, suparnici su bili ti koji su ispadali smiješni: kako u ringu, tako i izvan njega, gdje ih je neponovljivi provokator i retorički virtuoz još manje štedio.


'Tako ću ga namlatiti da će mu trebati žlica za cipele da stavi kapu na glavu', kazao je jednom o Joeu Frazieru, najvećem rivalu s kojim se nemilosrdno sprdao na račun izgleda i inteligencije. Iz današnje perspektive izgleda kao da je sve to bio Alijev performans, neobuzdana zafrkancija koju ne treba shvaćati doslovno, ali u kojoj, Končarovim rječnikom, 'ne traži milosti niti bi je dao'. Ali je ponekad izgledao kao montipajtonovac koji je ušao stvarni program. No Frazier mu je navodno zamjerio uvrede jer bio je jedan od onih koji su podržavali Alija u trenucima kada uopće nije izgledao kao da se zafrkava i kada je zbog svojih uvjerenja skoro završio u zatvoru.

'Nitko u Vijetkongu nije me nazvao crnjom'

Nakon što je 1964. detronizirao strašnog Sonnyja Listona i po prvi put postao prvakom svijeta ('Ja sam najveći! Ja sam najveće što je ikada živjelo! Nemam čak ni znak na licu, imam 22 godine - a tukao sam Listona… Mora biti da sam najveći!'), obznanio je da mijenja ime u Muhhamad Ali jer da kao Afroamerikanac svoje protestantsko prezime Clay smatra nametnutim ropskim imenom. Pristupio je Naciji islama, radikalnoj crnačkoj vjerskoj organizaciji koja je tražila vlastitu državu unutar Amerike. Dvije godine kasnije, nedodirljivom boksačkom šampionu stigao je poziv u vojsku i trebao je otići ratovati u Vijetnam.

Odbio je upitavši javno: 'Otkud im pravo tražiti me da obučem uniformu i odem 10.000 milja od doma kako bih ispaljivao metke i bacao bombe na vijetnamski narod dok takozvane crnce u Louisvilleu tretiraju kao pse i uskraćuju im osnovna ljudska prava?'

Odmah je uhićen, a naslov prvaka mu je oduzet. Po zakonu je trebao na višegodišnju robiju, ali uz pritisak velikog djela antiratno raspoložene javnosti ipak nije stavljen iza rešetaka. Nije se, međutim, smio boriti tri godine.

Danas se taj period njegovog aktivizma više povezuje s buđenjem afroameričke samosvijesti i pacifističkim prkosom režimu u šezdesetosmaškim vremenima. No s obzirom na to da je Ali živ i da mu se ne pišu nekrolozi, neki autori podsjećaju da je boksački superstar i uzor crnačke populacije diljem svijeta u to vrijeme i sam izražavao rasističke i šovinističke stavove. 'Ne želimo biti prisiljeni na integraciju. Ne želimo živjeti s bijelim čovjekom', samo je jedna od rečenica koje mu se pripisuju, a koje ga i danas kompromitiraju kod nekih ljudi, premda je s vremenom Ali znatno promijenio svoje religijske i ljudske stavove, posvetio se promicanju tolerancije, a mnogim ljudima koje je ismijavao svojim rimama i dosjetkama kasnije je napisao ganutljive pjesme posvete (Frazieru, recimo).

Čovjek koji je s vrha boksačke piramide vikao svijetu da je najveći, sprdajući se u jednom trenutku sa svojim protivnicima, stojeći u drugom uz propovjednike separatističkog islama i crnačke supremacije te propovijedajući ekumenizam skromnost u trećem, obolio je od Parkinsonove bolesti koja mu danas, u 63. godini, navodno onemogućava da hoda i govori. Nema direktnog dokaza da ju je zaradio boksanjem, no mnogi stručnjaci uvjereni su da je njezin razvoj pospješilo boksanje do pozne sportske dobi. Alija su ljudi s vremenom upoznali i dojam je da se danas malo tko ljuti na njegovu brbljavost jer se nije činila zlonamjernom, nego šoutajmerskom u izvornom smislu riječi. No Ali nikad nije ostavio dojam da od javnosti traži 'milost', kao što je - barem u ringu ili pred svjetlima reflektora - nije ni davao.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi