NA NJEGOV ROĐENDAN

Tony Cetinski prisjetio se neprežaljenog Toše: 'Osjećao sam da vidi ono najbolje u meni'

25.01.2026 u 22:28

Bionic
Reading

Da je sudbina htjela drugačije, neprežaljeni 'makedonski slavuj' Toše Proeski danas bi slavio svoj 45. rođendan. Iako je od njegove tragične pogibije prošlo više od 17 godina, sjećanje na njega ne blijedi, a posebno je emotivan danas bio njegov veliki prijatelj i kolega Tony Cetinski

Na današnji dan, 25. siječnja, rođen je jedan od najomiljenijih pjevača na ovim prostorima, Toše Proeski. Njegov život i karijera naprasno su prekinuti u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške kada je imao samo 26 godina, no trag koji je ostavio u srcima publike, ali i kolega, neizbrisiv je.

Među onima koji redovito čuvaju uspomenu na Tošu je i Tony Cetinski. Dvojac je 2004. godine osvojio regiju hit duetom 'Lagala nas mala', a njihovo prijateljstvo nadišlo je poslovnu suradnju. Tony se i ove godine, na rođendan, prisjetio svog 'brata po duši' objavom koja je mnogima izmamila suze na oči.

'Toše, nedostaješ... Zauvijek tvoj. Potpisujem', započeo je Tony, a zatim u drugoj objavi otvorio dušu opisavši Tošu ne kao zvijezdu, već kao čovjeka rijetke dobrote.

Tony Cetinski, Zorica Kondža i Toše Proeski
  • Tony Cetinski i Toše Proeski
  • Tony Cetinski i Toše Proeski
  • Tony Cetinski i Toše Proeski
  • Tony Cetinski i Toše Proeski
Tony Cetinski i Toše Proeski Izvor: Pixsell / Autor: Miranda Cikotic/PIXSELL

'Toše zauvijek …… Danas se sjećam njega, ne samo kao velikog pjevača, nego kao čovjeka kakav se rijetko rađa. Za mene, Toše nije bio zvijezda s pozornice, nego brat po srcu. Znao je slušati, razumjeti bez riječi i nasmijati čak i onda kad bi mi se činilo da svijet staje.

Kad bi me pogledao, osjećao sam da vidi ono najbolje u meni. Njegova toplina bila je zarazna, a njegova skromnost nešto što te učilo da budeš bolji čovjek. Bio je onaj koji nikad nije prolazio pored tuđe tuge stao bi, pomogao, nasmijao, utješio. I nikad nije tražio ništa zauzvrat.

Danas, na njegov rođendan, palim svijeću i pjevam tiho, jer znam da me negdje čuje. Fali mi njegov smijeh, njegova jednostavnost, njegova vjera u ljude. Ali kad čujem njegove pjesme, kao da je opet tu, pored mene, nasmijan i smiren, govori mi: 'Ne tuguj, prijatelju… samo voli.' I tad shvatim, on nikada nije otišao.

Toše je ostao u svakom srcu koje je dotakao, u svakoj riječi koja nosi dobrotu, u svakom osmijehu koji nastane iz ljubavi. Za mene, on nije bio samo glas anđela. Bio je moj brat po duši. I dokle god ga se sjećam s ljubavlju, on i dalje pjeva.'