TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Što se dogodilo nakon spaljivanja Jana Palacha?

05.03.2013 u 14:36

Bionic
Reading

Na domaćoj 'ispostavi' HBO-a u nedjelju je premijerno prikazan prvi dio mini-serije 'Gorući grm', sjajnog i potresnog projekta HBO-a Europe, u kojemu poljska redateljica Agnieszka Holland rekonstruira događaje koji su uslijedili nakon tragičnog samospaljivanja Jana Palacha u Pragu 1969. godine. Doista vrhunska serija izvukla je najbolje što je mogla iz dvije jake majstorske komponente u pozadini - HBO-a i istočnoeuropske filmske tradicije

'Ja sam Jan Palach. Čeh sam, Poljak, Litvanac, Vijetnamac, Afganistanac, ja sam ti, iznevjeren ti. Nakon što se spalim po tisućiti put, možda napokon pobijedimo', u svojemu je, sad već legendarnom Performansu za slobodu zavapio poljski umjetnik Wiktor Szostalo. I doista, milijuni ljudi diljem svijeta već su se milijardama puta na različite načine 'spalili', a pobjeda - sloboda - i dalje je umnogome u domeni onoga možda. Jan Palach, međutim, bio je jedan od rijetkih koji su se doista spalili, prosvjedujući zbog gubitka slobode nastalog sovjetskom okupacijom Češke, ali i zbog ravnodušnosti svojih sunarodnjaka. Postao je simbol otpora, svjetovni mučenik i nadahnuće novih prosvjeda, koji su dvadeset godina nakon njegove smrti napokon oslobodili njegovu zemlju.

HBO-ova mini-serija 'Gorući grm' bavi se, međutim, neposrednim posljedicama Palachova uznemirujućeg prosvjeda. Prati reakcije na njegovo samospaljivanje među studentima, među političkim funkcionarima, u samoj Palachovoj obitelji, pa na kraju i u sudnici. U prvome dijelu 'Grma', koji je na domaćem HBO-u premijerno emitiran u nedjelju, prikazan je sam Palachov čin, ali priča ovoga trodijelnog filma (da, filma jer već je nakon nekoliko minuta gledanja jasno da je poljska redateljica Agnieszka Holland stvorila nešto i više nego dostojno velikoga platna) zapravo se foksuira na neposredne posljedice njegova činaPolitički funkcionari pokušavaju, naime, obezvrijediti Palachov čin, prikazati ga lažnim, neprijateljskim, sebičnim, dijelom kakve opskurne desničarske urote. Shrvani tugom i gnjevom, Palachova majka i brat odlučuju tužiti jednog od tih funkcionara zbog klevete i angažiraju mladu odvjetnicu Dagmar Burešovu...

Od tog trenutka nadalje pred očima nam se razvija složena i slojevita drama, kako ona sudska i trilerska sa svim svjedočenjima, otrovnim primjedbama u hodnicima sudnice i uličnim potjerama između sovjetskih agenata i onih koji im se protive - tako i ona osobna, u kojoj postaje jasno da politička represija ne poznaje granicu između javnog i privatnogSvi akteri u priči postaju Jan Palach, iako njihove žrtve nisu toliko radikalne i ne završavaju u mučeničkoj smrti. Svi gube. Nema sretnog kraja. Pa makar i Dagmar Burešova na kraju, dvadesetak godina nakon Palachove smrti, postala prva ministrica pravosuđa u slobodnoj Češkoj.

Foršpan za mini-seriju 'Gorući grm'

Nekoliko me se pojedinosti posebno dojmilo u seriji 'Gorući grm'. Autentično vizualno sivilo turobnoga doba u istočnoeuropskoj povijesti sam očekivala - ipak je riječ o HBO-u, koji na takvim stvarima inzistira svaki put kada se hvata određenog povijesnog razdoblja, bez obzira je li riječ o pričama utemeljenim na stvarnim događajima ili ekraniziranju literarnih predložaka. Očekivala sam i sjajnu glumu, realističan prikaz 'malog čovjeka' i scene poput one u komunističkom, socijalnom vlaku, kada Palachova majka doznaje za sinovu smrt. Prepoznatljivi su to elementi češke kinematografije koje je poljska redateljica i praška studentica Agnieszka Holland donijela u miraz ovome projektu. Ugodno me iznenadilo i nemalo oduševilo izbjegavanje crno-bijeloga prikaza cijele situacije (unatoč tome što serija, iako snimana u koloru, cijelo vrijeme pomalo izgleda monokromatski), ali i portretiranje komunističkih funkcionera. Za razliku od većine filmova i serija koji se bave tim dobom, a u kojima su dotični prikazani kao megazlikovci s razrađenim i dobro potkovanim namjerama, ovdje su ono što su - sjetit će se svatko tko je odrastao i živio u komunističkim i drugim represivnim režimima - zapravo bili: poslušni birokrati čija je glavna motivacija obrana vlastitih, osobnih, sasvim sitnih interesa (najčešće puko zadržavanje privilegije i položaja). Način na koji su tvorci takvu bijednu, ali svejedno krajnje ljudsku osobinu upleli u priču o golemoj ljudskoj tragediji, prirodi istine i pravde - jednostavno je sjajan.

Pogledajte zato 'Gorući grm', neće vam biti žao. Nema u njemu ni happy enda ni jednoznačnih poruka, osim možda one Wiktora Szostala s početka članka. Mnogi su se, na mnoge razne, doslovne ili prenesene načine, radi slobode već više od tisuću puta spalili. A sloboda... sloboda je i dalje tek nešto o čemu sanjamo. HBO-ova mini-serija taj je filing izrazito potresno i vrlo uvjerljivo prenijela na ekran.