Jedna epizoda ne čini TV seriju pa bi za konačne ocjene 'Ruže vjetrova', serije kojom je započela ovosezonska 'dalmatinska navala' na domaće ekrane, bilo bolje pričekati i laste i proljeće, ali nakon sinoćnjeg pilotskog emitiranja devedesetominutnog uvoda u ovu (pajsadovo) dramsku seriju, pred očima mi se odvrtjelo sasvim dovoljno štofa za prve dojmove, a oni su sljedeći:

1. AKO IZGLEDA K'O SAPUNICA, ZVUČI K'O SAPUNICA I GLUMI K'O SAPUNICA, NE ZOVI JE 'DRAMSKOM SERIJOM'

Dirljivo mi je što su RTL-ovci 'Ružicu' prozvali dramskom serijom, čime se valjda implicira ambiciozniji sadržaj, navješta sudjelovanje velikih glumačkih imena, hvali se visokom produkcijom (to vam je ono-kad-ima-puno-snimki-na-otvorenom) i sve u svemu, 'U registraturi' si može svojeg Ivicu Kičmanovića ugurat u registrator, i to odostraga jer oni imaju još bolju seriju! Ono što, međutim, ozbiljni televizionari doista smatraju dramskom serijom ne emitira se svaki dan (što znači da se i ne snima tempom u kojem glumci ne stižu zapamtiti tekst), ne govori o nezgodnoj ljubavi dvoje mladih iz sukobljenih obitelji (čak ni Shakespeareu takav koncept ne bi dvaput prošao kao ozbiljna drama, a kamoli nekomu tko o tome piše četiristo godina nakon njega), nema dvjesto tisuća likova u užoj postavi (zadnji put sam toliki cast vidjela u Knjizi postanka), ne rasteže se na više od 25 epizoda (a da je s 'Ružom vjetrova' tako, odgledali bismo je prije no što bi druge dramske serije dalmatinskog predznaka uopće počele na drugim televizijama) i općenito ne pati od istih klišeja koje smo odgledali u svim sapunjarama od 'Gradića Peytona' naovamo. Drugim riječima, samo zato što su uz seriju nakeljili etiketu 'dramska' - već se u prvoj epizodi pokazalo - ne znači ništa. Mogli su tako staviti i SF-horror-povijesni spektakl, jednako bi imalo veze sa sadržajem. 'Ruža vjetrova' je telenovela. Točka.

2. AKCIJSKI SPEKTAKL... U DNEVNOM BORAVKU

Čak i gledateljski cinik poput mene, kojeg više ne može zadiviti ni Tony Soprano uživo, priznat će da su prvi kadrovi 'Ruže vjetrova' snimljeni vrlo profesionalno i uzbudljivoDa nisam znala o kojoj je seriji riječ, mislila bih da počinje jedan od onih Discoveryjevih serijala u kojima ludi surfer objašnjava kako je preživio kombinaciju Katrine i cunamija dok se opuštao nad Marijanskom brazdom. Snimke razjarenih valova, Ines se utapa, jedrilica se prevrće, svit se konča, ali onda stiže mlado momče i skače s brodića... ma, mrak! Da bi' riječ rekla. No problem je što se takav discoveryjevski stil s kratkim rezovima protom širi po cijeloj seriji k'o ono smrdljivo po vinogradu pa su se kroz cijelu prvu i drugu epizodu nizale scene za koje normalan gledatelj nije uspijevao proniknuti jesu li se doista dogodile ili je netko ubacio subliminalnu reklamu. Primjerice, Stipe Odak (Stojan Matavulj) uđe u zatvorsku sobu za posjete, podigne slušalicu i čovjeku s druge strane stakla kaže jednu rečenicu i TADA-DAAAM - REZ! Prelazimo na prizor u dnevnom boravku obitelji Matošić, gdje mladenka bira cipele. I tako cijelo vrijeme. K'o da smo na CNN-u za vrijeme zaljevskog rata pa treba svako malo skakat od jednog izvjestitelja do drugog da se nešto ne bi propustilo. Ili kao da je seriju režirao ludi MTV-jevac na ecstasyju. U nekim sam se trenucima pribojavala da će mi izazvati epileptički napad. A ne bolujem od epilepsije.

3. DIJALOZI KOJI NE BI PROŠLI NI U CRTIĆIMA

Šeću Ines i Marko po rivi, nad njima se razlijevaju zlatne boje sutona i onda Ines prozbori: 'Volim naše šetnje.' Ili, leže u krevetu, on spava, ona ga promatra, onda se on

probudi, a ona krene u monolog koji zvuči otprilike ovako: 'Obećaješ li da će ti naša ljubav uvijek biti važnija od svega ostalog? Hoćeš li se držati naših zavjeta?' Znam da je riječ o sapunici i da ne treba očekivati verbalne vratolomije u stilu Davida Mameta, ali mora li baš sve biti prilagođeno ukusu blentavih tinejdžerica s dvojkom iz lektire? Možemo li u dijalozima barem očekivati razinu, štajaznam, 'Dinastije', a ne baš najretardiranijeg latinoameričkog kiča? Ili - ako je već 'Dinastija' nedostižan vrhunac (što mi se, nažalost, čini da jest), možemo li barem slušati rečenice koje bi barem jedan živući stanovnik Ovih Prostora samovoljno uspio prevaliti preko usnica? Jer ovako mo'š skupit glumačku ekipu nad kojom bi i Woody Allen sladostrasno uzdisao od zadovoljstva, teško da će to išta značiti uz tekst kakav su nam jučer prezentirali. Uz takve bedastoće gotovo svi ispadaju ukočene primadone bez talenta.

4. KORUPCIJA I PRAVOSUĐE ZA NEZNALICE

'Ruža vjetrova' nije prva domaća serija koja je u svoj dramski zaplet uvrstila korupciju i gospodarski kriminal te borce protiv navedenih, ali čini se da će u njoj ta dva domaća bauka igrati zapaženiju ulogu nego u bilo kojoj sapunici dosad. Iz prve je dvije epizode teško reći hoće li priča imati ikakvog smisla (i sličnosti sa stvarnim osobama), ali već se sad vidi da su osnovni elementi postavljeni na dobro poznatim stereotipima. Imaš pokvarenog bogataša koji je seljak-Vlaj, imaš njegova dva sina, od kojih je jedan agresivna budala koja sluša narodnjake, a drugi romantičan i produhovljen individualac, imaš lijepog i pametnog borca za pravdu u liku Roberta Kurbaše, imaš kafić u kojem se pere lova, imaš nezadovoljnog konobara... Doda li se tome da je borac za pravdu član obitelji u koju se ženi kriminalčev sin, nije baš teško pogoditi kojim će se redoslijedom zaplitati gadarije.

5. ASOVI U RUKAVU

I na kraju - dobre strane. Budući da je takvo što za sapunice najvažnije, odmah napominjem da je glavna junakinja, Ines Matošić u interpretaciji Anje Alač - prekrasna. Izgleda kao kombinacija Selme Hayek i Vesne Čipčić, pri čemu potonje nije ni čudno, s obzirom da joj je dotična majka. Gluma joj zasad - pogotovo splitski naglasak - pomalo šteka, ali zbog blentavog je teksta teško procijeniti je li doista riječ o manjku talenta ili sirotica radi s materijalom uz koji bi i Lawrence Olivier imao problema. U seriji je i nekoliko stvarnih glumačkih asova, koji su se olivierovskom hrabrošću uhvatili s debilnim tekstom i iz njega uspjeli izvući nešto krvi i mesa, pri čemu prije svega govorim o Nives Ivanković (sestra glavnog pokvarenjaka), već spomenutom Stojanu Matavulju (glavni negativac) i Jasni Malec Utrobičić (njegova naivna i priprosta supruga). Sve su troje, naravno, strateški ubačeni u negativnu obitelj jer već i vrapci na granama u remiks-verziji pjevaju stari refren o tome da su negativci/seljačine/pokvarenjaci stoput zanimljiviji od pozitivaca, pa se kod pozitivaca očito više računa vodilo o izvanjem licu (vidi gore: Alač, Kurbaša).

Ukratko, 'Ruža vjetrova' tipična je sapunjara, lošije napisana, ali bolje producirana od onih koje smo navikli gledati, barem na RTL-u. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme i postavi se ono najvažnije pitanje: 'Jesu li prva i druga epizoda bile dovoljno zanimljive da gledatelja potaknu da nastavi pratiti seriju?', bojim se da je na izgladnjelom hrvatskom TV-tržištu odgovor: 'Da!' Nakon podulje suše s domaćim serijama i izuzetno nezanimljivog televizijskog ljeta, to doduše više govori o gledateljima nego o 'Ruži'.