Redateljica serije 'The Madison', Christina Alexandra Voros, otkrila je kako je raditi s Taylorom Sheridanom i zašto je baš priroda glavni lik ove iščekivane drame. Glumačka ekipa ne prestaje hvaliti njezinu viziju, a ona ističe da su ogromni prostori američkog Zapada ključni za intimnu priču o obitelji Clyburn koja prolazi kroz težak gubitak
Iako je u televizijskoj industriji rijetkost da ista osoba režira sve epizode jedne sezone, u novom hitu 'The Madison', u kojoj glume Michelle Pfeiffer, Kurt Russell, Patrick J. Adams, Beau Garrett i Matthew Fox, taj je zadatak povjeren jednoj autorici koja je ujedno preuzela i ulogu glavne snimateljice. Kroz svih šest epizoda prve sezone, koja se u Hrvatskoj može gledati na SkyShowtimeu, Christina Alexandra Voros, uspjela je prenijeti specifičnu emociju i ranjivost likova, ogolivši ih u surovom, ali veličanstvenom pejzažu.
Priroda kao glavni lik
U seriji 'The Madison' krajolik nije samo kulisa već preuzima ulogu ravnopravnog lika.
'To je sila s kojom se cijela glumačka postava morala suočiti i na ekranu i izvan njega', objašnjava redateljica. Dodaje kako Taylor Sheridan često piše o zemlji kao o liku, što je najočitije u njegovom hitu 'Yellowstone' gdje se za nju doslovno živi i gine. 'U 'The Madisonu krajolik ima drugačiju ulogu, ali je jednako važan i rezonira u životima likova koji navigiraju kroz priču', ističe.
Poziv Taylora Sheridana opisuje kao dobitak na lutriji. Surađuju već osam godina, a redateljica naglašava kako on majstorski oko sebe okuplja kreativne partnere kojima vjeruje. Ovoj priči privuklo ju je i vlastito životno iskustvo.
'Ja sam djevojka s istočne obale odrasla u gradovima. Upoznala sam kauboja, zaljubila se i preselila u zapadni Teksas. Sada režiram westerne', kaže uz osmijeh, ističući kako itekako razumije način na koji krajolik može promijeniti nečiji identitet i perspektivu ako mu se otvorite.
Jedan od zanimljivijih elemenata serije upravo je taj kontrast između monumentalnih kadrova prirode i tihih, intimnih obiteljskih scena.Otvoreni prostor u 'The Madisonu' ne donosi slobodu u romantičnom smislu, nego ogoljenost. Kada nema gradske vreve, buke i svakodnevnih distrakcija, likovi ostaju jedni s drugima, ali i sami sa sobom, bez zaklona i bez odmaka.
Univerzalna priča o gubitku
Ono što 'The Madison' izdvaja od ostalih projekata i čini ga možda najintimnijim Sheridanovim djelom jest njegova emocionalna dubina. 'Teme koje istražujemo kroz obitelj Clyburn i njihov gubitak potpuno su univerzalne. Mislim da se svatko može prepoznati u odnosima koje prikazujemo na ekranu', objašnjava autorica, dodajući kako je priča iznimno pristupačna upravo zbog te prepoznatljive ljudske komponente.
Režirati i snimati svih šest epizoda za nju je bila rijetka čast i privilegija. 'Kada vam netko povjeri cijelu priču od početka do kraja, to prestajete gledati kao epizode. Vidite to kao jednu cjelinu', priznaje. Zanimljivo je, dodaje, kako se najintimniji trenuci često osjete upravo u golemim, otvorenim prostorima jer tada shvatite koliko ste zapravo mali.
Kada obitelj rješava svoje probleme daleko od sigurnosti i distrakcija koje pruža veliki grad, dolazi do potpunog ogoljivanja. 'Postoji ta neprekinuta ranjivost koja dolazi boravkom na otvorenim prostorima i to ljudima omogućuje postizanje potpuno nove razine intimnosti', zaključuje redateljica.