Od prvih proba i koncerta 2023. do pobjede na PzE-u 2026. prošlo je tek nekoliko godina, ali za Lavinu to izgleda kao cijeli mali život: od benda koji sanja da će jednog dana živjeti od svoje glazbe do sastava koji predstavlja Srbiju na Eurosongu – i to kao prvi metal bend iz svoje zemlje.

Iako im se vrata Europe naglo otvaraju, oni i dalje taj nastup doživljavaju kao priliku, ne i pritisak, a više ih brine kako se snaći u buci komentara i očekivanja nego pred kamerama i reflektorima.

Frontmen benda Luka Aranđelović za tportal otvoreno govori o perfekcionizmu, o pjesmama koje nastaju iz jedne fraze ('I wanna love you but you’re killing me'), o želji da dokažu da regionalna metal i alternativna scena postoji, diše i zaslužuje više – i o tome zašto im je, unatoč svemu, i dalje najvažnije da publici na kraju mogu samo iskreno zahvaliti.

Ime Lavina zvuči vrlo snažno i slikovito – kako ste ga izabrali i što vam ono simbolizira?

Kao i mnogo drugih stvari, nastalo je spontano. Bili smo u velikoj dilemi oko imena benda u početku, ništa nam nije odgovaralo, a realno je to jako bitna stvar. Naletjeli smo na tu riječ sasvim slučajno u knjizi, a ona je poslije kroz našu muziku dobila svoje dublje značenje i težinu.

Kad se osvrnete na prve probe i prvi koncert 2023. godine, što vam je tada bio san, a danas je realnost?

I dalje se borimo. Želimo živjeti od muzike koju stvaramo i od naših nastupa. To nam je oduvijek bio san i još uvijek jest.

Kako je izgledao trenutak u kojem ste shvatili da ste pobijedili na PzE-u?

Kao i sada – nevjerojatno. Lijepo je shvatiti da će muzika u koju ste uložili toliko truda i ljubavi napokon dobiti platformu i da se taj trud konačno poštuje.

'Nije bilo puno velikih kompromisa'

Ove godine Srbija prvi put na Euroviziju šalje metal bend, što je poprilično povijesni trenutak. Osjećate li zbog toga dodatni pritisak?

Smatramo da je to lijep korak i da metal muzika u Srbiji zaslužuje više pažnje. Osjećamo određenu dozu odgovornosti jer ipak predstavljamo Srbiju, bilo to metal muzikom ili ne. Dat ćemo svoj maksimum da opravdamo očekivanja.

Što vam je najveći izazov i nepoznanica u cijelom tom eurovizijskom procesu – kamere, pritisak, komentari publike ili nešto četvrto?

Definitivno komentari publike jer nismo navikli na ovoliku pažnju. To je u isto vreme lijepa, ali i pomalo otežavajuća okolnost i trenutno učimo kako se snaći u takvom okruženju.

Na koji način ste spojili progresivni metal sa širim eurovizijskim ukusom publike – gdje je bio vaš kompromis?

Da se razumijemo, pjesma nije nešto što bismo mogli okarakterizirati kao tradicionalni progresivni metal; ta etiketa se za nas više vezuje zbog materijala s prvog albuma. Ova pjesma ima više pop strukturu, kombiniranu s metal zvukom i ekspresivnošću. To je generalno pravac u kojem idemo s novim materijalom, tako da za nas nije bilo puno velikih kompromisa.

Perfekcionisti su

Kako izgleda dinamika u vašem bendu – tko je perfekcionist, tko smiruje strasti, a tko podiže atmosferu?

Rekao bih da svi imamo sve te uloge. Definitivno smo perfekcionisti.

Kad radite na novoj pjesmi, odakle polazite – od rifa, teksta, atmosfere, produkcijske ideje?

Nema pravila, zaista. Što se mene tiče, najnoviji materijal se u posljednje vrijeme formira oko neke fraze. Ova pjesma konkretno oko 'I wanna love you but you're killing me', što smo naknadno preveli na srpski. Primijetio sam da mi trenutno godi takav pristup. Padne mi na pamet fraza i sve ostalo iznikne poslije. Isto može biti i s nekim rifom, ritmom itd.

Tematika vaših pjesama uglavnom je 'mračnijeg karaktera', a spotovi dočaravaju takvu atmosferu. Kakve su reakcije publike na simbole i tematiku koje koristite u spotovima?

Nemamo neku univerzalnu tematiku. Tekstove pišem prema tome kako se osjećam, a muziku prema tome kakve preferencije kao članovi benda imamo u tom trenutku. Možda je slučajnost što se često dogodi da im karakter bude mračniji, ali to ne mora uvijek biti slučaj.

Postoji li neka pjesma ili bend koji vas je zajednički formirao, na koji se svi 'hvatate' na putovanjima?

U posljednje vrijeme to je Limp Bizkit, haha.

Šta biste voljeli da publika u Europi shvati o srpskoj/regionalnoj alternativnoj i metal sceni pomoću vašeg nastupa?

Da Srbija i regija imaju odlične metal bendove koji uglavnom rade u skoro nemogućim uvjetima i zaslužuju mnogo više pažnje.

A što je najvažnija poruka koju želite poslati fanovima koji vas prate od početka i onima koji će vas tek upoznati na Euroviziji?

Samo bih najiskrenije zahvalio – ništa više.

'Ne volimo dugo raditi iste stvari'

Nastupate iste večeri kao i hrvatska grupa Lelek. Doživljavate li to više kao rivalstvo ili priliku da jedni druge pogurate glasovima publike?

Definitivno ne doživljavamo ništa kao natjecanje ili rivalstvo. Svi sudionici festivala koje smo upoznali do sada su jako divni i druželjubivi i jedva čekamo da se ponovo vidimo sa svima u Beču.

Gdje vidite Lavinu za pet godina – više albuma, svjetska turneja, suradnje, možda potpuno novi zvuk?

Doslovno sve od navedenog, nadamo se. Definitivno drugačiji zvuk, jer ne volimo dugo raditi iste stvari.

Koji bi vam bio duet ili suradnja iz snova, bez ikakvih ograničenja?

Teško pitanje, haha. Možda Gibonni.