ŽELJKA TURČINOVIĆ:

Ovo je moj plan za snimanje novih domaćih TV serija

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 04.10.2013 06:51
  • Objavljeno 04.10.2013 u 06:51
Željka Turčinović (1)

Željka Turčinović (1)

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

S novom ravnateljicom Produkcijskog odjela Drame HRT-a Željkom Turčinović, bivšom plesačicom i koreografkinjom te dramaturginjom, dugogodišnjom urednicom Dramskog programa Hrvatskog radija i predsjednicom Hrvatskog centra ITI, koja je tu važnu funkciju preuzela u srpnju, razgovarali smo o oživljavanju devastiranog dramskog programa HRT-a te o tome što gledatelji mogu očekivati u tom iznimno važnom programu

Smatra se da je Dramski program devastiran i da zadnjih godina konstantno bilježi pad vlastite proizvodnje. Kakvu ste situaciju zatekli u Dramskom programu?
Zatekla sam dosta nezavršenih poslova, naime, pokazalo se da su se naručivali tekstovi i otkupljivala autorska prava, međutim, ti projekti nikada nisu realizirani, nego su završili negdje po ladicama i arhivama. Ne namjeravam istraživati uzroke takvog stanja, jer u tom slučaju ne bih uspjela ostvariti svoju viziju koja me je motivirala da dođem na ovo mjesto, ali svakako moram reći da je to bilo neodgovorno, nesavjesno i nekorektno. Potrošen je novac, tekstovi i scenariji nikada nisu ekranizirani, a televizijski gledatelji ostali su uskraćeni za domaće drame i serije. Osobno ću se potruditi da se to više ne događa, tim više što držim da s postojećom ekipom radijskih i televizijskih dramaturga-urednika, uz pretpostavku njihova kreativnog pristupa radu te sveobuhvatne suradnje s drugim kreativnim osobljem zaposlenim na HRT-u, a uz potporu producenata, možemo i trebamo snimati, proizvoditi i, na taj način, probuditi dramski televizijski program. Samo proizvodnjom.

Kako namjeravate oživjeti Dramski program, što gledatelji zapravo mogu očekivati?
Tu prije svega mislim na jasno zacrtavanje kratkoročnog i srednjoročnog plana djelovanja s precizno određenim ciljevima, timski rad unutar programa te uključivanje vanjskih suradnika u rasponu od već etabliranih imena hrvatske drame, filma i kazališta do mladih i još neafirmiranih autora, prije svega pisaca scenarista i redatelja što bi našem odjelu Drame jamačno dalo svježinu, propulzivnost i aktualnost, a mnogim mladim umjetnicima priliku da pokažu svoj talent i ozbiljno uđu u posao. Takav način djelovanja zacijelo bi nam omogućio dijalog i suradnju s institucijama kakve su Akademija dramske umjetnosti ili HAVC.
U kratkoročnom planu buđenja proizvodnje prioritet su mi TV drame i TV filmovi, nastali prema tekstovima naših recentnih dramskih autora, ali istodobno namjeravam voditi računa o hrvatskim klasicima. Bit ću otvorena za sve razgovore i oblike suradnje. Također, namjeravam razgovarati s profesionalnim filmskim udrugama i institucijama da vidim što oni očekuju od suradnje s Dramom na televiziji. No treba biti svjestan da je danas drugo vrijeme i da HTV ne može proizvoditi toliko drama i serija koliko je proizvodio u 70-ima i 80-ima u tzv. 'zlatno doba' televizije kada se proizvodilo deset TV drama godišnje. Kako kaže nedavno preminula sjajna urednica dramskog televizijskog programa, Palma Katalinić, kada su se snimale drame i serije, svi su radili i nije se pitalo za radno vrijeme. U svakom slučaju, željela bih revitalizirati proizvodnju TV drama na HTV-u, a zatim ustanoviti kriterije odabira koprodukcija s nezavisnim proizvođačima. Pritom prvenstveno mislim na scenarističke i glumačke kriterije kako se ne bi dogodilo da se na HTV-u prikazuju serije s B ili čak C atribucijom.

Kao bivša selektorica Festivala malih scena u Rijeci doveli ste politički angažirane i socijalno osjetljive predstave. Hoće li i to biti jedan od kriterija u odabiru dramskih tekstova i mogu li gledatelji očekivati drame s političkim predznakom?

Da, mislim da i kazalište, i film, i televizija moraju u umjetničkim segmentima programa biti angažirani, jer inače nema nikakvog efekta ni koristi. Mislim da umjetnost mora biti u stalnoj komunikaciji sa svakodnevnicom, društvom, politikom i socijalnim problemima, no nemam iluzija da ona može promijeniti svijet, ali može ukazati na problem i dirnuti gledatelje te ih potaknuti na građanski aktivizam. Željela bih da se u televizijskim dramama i filmovima obrađuju aktualne teme, koje su bliske našoj socijalnoj svakodnevnici, primjerice, nasilje u obitelji ili tema razvoda i skrbništva nad djecom. Također, važno mi je da promoviramo igrano-dokumentarne drame što je danas veliki trend u svijetu, u kojima se kombinira dokumentarni i igrani materijal, ili recimo, htjela bih raditi biografske filmove naših poznatih ljudi.

Jeste li već dogovorili suradnju s nekim autorima, bez obzira radilo se o već napisanim tekstovima ili narudžbi novih?
Pregovaram s autorima kao što su Tena Štivičić i Ivan Vidić o tome da njihove drame pretvorimo u scenarije za TV filmove. Riječ je o dramama 'Fragile' ili 'Krijesnice' Tene Štivičić. Zatim, pripremamo seriju od tri epizode o Tinu Ujeviću, koja nastaje prema knjizi Jasena Boke 'Tin – trideset godina putovanja', dok po dramskom tekstu Tomislava Zajeca 'Tko će prošetati psa' radimo TV film koji režira diplomant s Akademije dramske umjetnosti Filip Peruzović. Potkraj godine, u studenom i prosincu, prikazivat ćemo dva ciklusa hrvatskog filma, koji su nastali u koprodukciji s Hrvatskom radiotelevizijom. U sklopu prvog ciklusa premijernih suvremenih hrvatskih filmova kojima je HRT koproducent prikazat će se 'Prevoditeljica' Biljane Čakić Veselić, 'Cvjetni trg' Krste Papića, 'Halimin put' Arsena A. Ostojića, zatim omnibus 'Kratki spojevi' Hane Jušić, Sonje Tarokić, Darija Juričana i Andrije Mardešića, 'Sonja i bik' Vlatke Vorkapić i 'Noćni brodovi' Igora Mirkovića. Drugi ciklus Filmova u noćnim satima obuhvaća filmove s predikatizacijom 15 – 'Ćaća' Dalibora Matanića, 'Tri priče o nespavanju' Tomislava Radića, 'Fleke' Alda Tardozzija i 'Ljudožder vegetarijanac' Branka Schmidta.


Na koji način ćete tretirati književnu baštinu i povijesnu tematiku?
Sljedeće godine obilježavaju se dvije bitne godišnjice: sto godina od početka Prvog svjetskog rata što će većina europskih televizijskih kuća zabilježiti prigodnim programom. Tim povodom željeli bismo ekranizirati jednu od novela iz Krležina 'Hrvatskog boga Marsa', a kako se u Hrvatskoj obilježava i 100. obljetnica smrti Antuna Gustava Matoša, naći će se ekranizacija jedne od novela na ekranu HRT. Smatram da je jedan od zadataka javne televizije voditi brigu o književnoj baštini, srednjoročno željela bih realizirati i neke povijesne serije, koje su uvijek rado gledane. Međutim, njihova realizacija prilično je skupa, ponajviše zbog enormnih troškova raskošne kostimografije i scenografije, tako da mi trenutačno ne možemo realizirati povijesne serije; to je moguće jedino u suradnji s nezavisnim produkcijskim kućama.

Ali HTV je zadnjih desetak godina utrošio desetke, možda i stotine milijuna kuna na snimanje domaćih telenovela, od 'Ville Marije' do 'Ponosa Ratkajevih' te na kupnju južnoameričkih sapunica, i nikad se nije spominjao manjak novca.
HTV se očito u jednoj fazi želio natjecati s komercijalnim televizijama te je zbog toga posegnuo za snimanjem vlastitih i kupnjom inozemnih sapunica. Bitna je gledanost televizijskih emisija, međutim, ja ne zagovaram podilaženje publici, nego se zalažem za izgradnju i formiranje ukusa publike te za edukaciju. No to ne smije biti utilitaristički i agresivno plasirano, nego provučeno decentno kroz visoke standarde i izvrsnost dramskog programa. Treba imati na umu da je drama na televiziji ono mjesto gdje medij televizije ili radija prerasta u umjetnost.

Osim budžeta, čime ste još limitirani?
Limitirani smo tehnološkom zastarjelošću, neprikladnim pravilnicima o radnom vremenu koji ne uvažavaju 'prirodu posla' snimanja filmova i drama te budžetom, a ponekad nemamo ni ljudskih resursa za snimanje većih serija. Također, po novom ustrojstvu, Dramski program više nije samostalan i treba surađivati s kanalima na način da od urednika kanala doznajemo njihove želje, ali isto tako nudimo zanimljiv program prema profilaciji njihovih televizijskih, radijskih i regionalnih programa, odnosno, kanala. Svi kanali su se specijalizirali pa tako Prvi program želi emitirati premijerne drame i serije, Drugi program se profilirao kao kanal za mlade i sport te njegova urednica Maja Tokić želi tinejdžersku seriju ili dramu, a Treći funkcionira kao art kanal i na njemu se najviše emitiraju naše antologijske drame i serije. Naša suradnja će se temeljiti na ravnopravnoj ponudi i potražnji, što je svakako novi način komunikacije između programa i produkcije i to ne smatram limitom.

Na jednom od sastanaka Programskog vijeća Zoran Šangut predložio je da se snimi kvalitetna serija o Domovinskom ratu po uzoru na nekadašnje serije ili filmove o NOB-u, kao što su 'Kapelski kresovi'. Ima li HTV snage da producira takav serijal?
To je svakako zanimljiva tema, ali nisam sigurna da u ovom trenutku možemo 'in house' proizvesti takav tip serije. No upravo u utorak počinje snimanje novog filma u koprodukciji s HRT-om 'Broj 55' o Domovinskom ratu po scenariju Ivana Pavličića, koji režira Kristijan Milić. Na radiju smo snimili nekoliko dokumentaraca i drama s ratnom tematikom, a čak smo imali i jednog branitelja – glumca, Igora Hamera koji je napisao i izveo monodramu 'Jura', sada se pojavljuje kao glumac u spomenutom filmu. Snimili smo i dokumentarac 'Ovo je ratni dnevnik. Izvještava Pavo Urban' Hrvoja Ivankovića, koji je u Italiji na festivalu Prix Italia osvojio odlično drugo mjesto u kategoriji dokumentaraca.

Postoji li šansa da se snime dramske serije prema neobjavljenim tekstovima Ive Štivičića, doajena televizijskog dramskog štiva i televizijskog scenarija te autora legendarnog serijala 'Kuda idu divlje svinje', koji su navodno završili, možda bunkerirani, negdje u ladicama na Prisavlju? Naime, on je još u devedesetima, kada je bio prognan na mjesto savjetnika Dramskog programa HTV-a, napisao nekoliko epizoda za serije 'Smrt ministra policije' i posebno zanimljive 'Lepoglavske vampire', gdje opisuje progon Cesarca i Krleže.
Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer Štivičićeve tekstove nisam pročitala, a ne znam ni gdje se trenutačno nalaze. U svakom slučaju, ime Ive Štivičića jamči dobar scenarij, i svakako ću se potruditi doći do tih tekstova. Moje je pravilo sljedeće: otkupljivat ćemo samo one tekstove koji zadovoljavaju umjetničke, tehničke i financijske kriterije što podrazumijeva dobar scenarij, kvalitetnog redatelja i sjajne glumce te financijsku podršku i tehnološke mogućnosti. Ako jedan od tih uvjeta nećemo moći zadovoljiti, scenarij nećemo ni otkupljivati. Nije vrijeme za promašaje i bacanje novca.

Dramski program Hrvatskog radija, koji ste vodili, postao je poznat po premijernim izvedbama domaćih autora, čak se može reći da je bio rasadište novih drama i autora. Može li se ta energija prenijeti na male ekrane?
Uvažavajući sve specifičnosti televizijskog dramskog programa te iskustva iz zlatnih godina, ali i iskustva stranih televizijskih kuća, smatram da bih mogla u način njegova djelovanja implementirati sve ono bitno na čemu sam kao urednica Dramskog programa Radija temeljila njegovo djelovanje. Prva radio drama 'Vatra' emitirana je u travnju 1927., a Dramski program Hrvatskog radija nastao je 1964., kada su radijske drame pisali tada suvremeni dramski autori poput Ivana Šoljana, Ivana Slamniga, Irene Vrkljan, Zvonimira Bajsića, Ivana Ivanca i drugih. Oni su stvorili specifičan stil i svjetonazor radijske drame, a mi smo kasnije nastavili tu tradiciju. Naši današnji autori srednje generacije, kao što su Ivan Vidić, Lada Kaštelan, Filip Šovagović, Mate Matišić pa do mlađih poput Tene Štivičić, Ivane Sajko, Nine Mitrović, Ivora Martinića počeli su na Dramskom programu Hrvatskog radija gdje su prvi put izveli svoje drame, a zatim krenuli u kazalište gdje su se afirmirali. Ne vidim zašto takav model, kada je riječ o televiziji, ne bi bio moguć, od drame do scenarija mladih ili etabliranih pisaca i scenarista koje će režirati njihovi kolege logičan je put, ali i ispunjavanje javne funkcije Hrvatske radiotelevizije.


Možete li na kraju ocijeniti, na temelju poznavanja situacije među hrvatskim dramskim autorima te redateljima i glumcima, je li moguće danas snimiti ekvivalent serijama kao što su 'Kuda idu divlje svinje', 'Malo misto' ili 'Gruntovčani' s odličnim scenarijima i sjajnom glumačkom ekipom?
Ja bih željela da to možemo realizirati, ali bojim se da je to nerealno očekivati, osim u koprodukciji s nezavisnim proizvođačima. Danas je doba koprodukcija, drukčiji su standardi, više je kanala i emisija, dakle, postoji množina proizvodnje koja nikako ne smije ići nauštrb kvalitete. U svakom slučaju, tehnički, pa i ljudski faktor ne dopušta nam da radimo onako kako se radilo u sedamdesetima, ali uz dobar produkcijski tim vjerujem da, u budućnosti, možemo stvoriti uvjete da se više radi 'u kući'. Odličnih scenarista i sjajnih glumaca imamo, samo trebamo stvoriti produkcijske uvjete koji će nam omogućiti proizvodnju.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!