Na osmu godišnjicu smrti Olivera Dragojevića njegovi prijatelji i kolege prisjetili su se trenutaka koji najbolje opisuju kakav je bio kada bi se ugasila svjetla reflektora. Umjesto velikih riječi, ispričali su male priče koje ga, kažu, najbolje opisuju.
Osam godina nakon smrti Olivera Dragojevića njegove pjesme i dalje žive, a Vela Luka ovih je dana ponovno ispunjena glazbom i emocijama u sklopu manifestacije 'Trag u beskraju', koja se održava od 26. do 31. srpnja i okuplja brojne glazbenike, prijatelje i obožavatelje legendarnog pjevača.
vezane vijesti
Ovogodišnje izdanje donosi nekoliko koncertnih večeri, među kojima nastupaju Petar Grašo, Nina Badrić, Marko Tolja, Zorica Kondža, Matija Cvek i brojni drugi. Povodom godišnjice njegova odlaska, Olivera su se za Story prisjetili prijatelji i kolege, otkrivši kakav je bio daleko od reflektora i velikih pozornica.
Prijatelji i pjevači o Oliveru
Jasna Zlokić kaže da joj je teško izdvojiti samo jednu uspomenu jer su ih zajednička druženja obilježila godinama. 'On je bio čovjek od duše, čovjek od prijateljstva i druženja. Imao je nevjerojatnu moć okupljati ljude i nasmijati ih. S njim ništa nikad nije bilo samo poslovno', prisjetila se.
Nina Badrić podijelila je anegdotu koju, kaže, nikada nije zaboravila. Prisjetila se zajedničkog leta za Split kada ju je Oliver pozvao na ručak. 'Kad sam ga pitala zašto nije pozvao i ostale kolege, odgovorio mi je: 'Mali mi je stol. Vidjet ćeš, Nina, s godinama ćeš kupiti mali stol da ti stane točno četvero ljudi', rekla je.
Tu je rečenicu, priznaje, često nosila sa sobom kao životnu lekciju. Posebno emotivno prisjetila ga se i Meri Cetinić, koja Olivera poznaje još od djetinjstva. 'Bio je strašno duhovit čovjek i genijalan glazbenik. Najveće što nam je ostavio njegov je glas i emocija koju je znao prenijeti ljudima', otkrila je.
Anegdote s Oliverom
Tedi Spalato nije skrivao koliko mu je Oliver značio. 'Bio je i ostao moj glazbeni uzor i učitelj. Bez Olivera ne bih ni pjevao', otkrio je pjevač.
Jednu od najsimpatičnijih anegdota ispričao je Giuliano. Na humanitarnom koncertu u Belgiji jedna je žena došla pozdraviti izvođače, a Oliver ju je, misleći da je dio organizacije, zamolio da svima donese piće. Tek kasnije shvatili su da je riječ o tadašnjoj hrvatskoj veleposlanici u Belgiji. 'Smijali smo se cijelu večer, a Oliver joj se ispričavao bezbroj puta', prisjetio se Giuliano.
I osam godina nakon njegova odlaska, Oliverove pjesme i dalje okupljaju tisuće ljudi, a priče njegovih prijatelja potvrđuju da je iza jednog od najvećih domaćih glazbenika stajao i čovjek čija su toplina, humor i jednostavnost ostavili jednako snažan trag kao i njegova glazba.
