U razgovoru za tportal Antonija Julija Blaćegovori o izazovima rada na setu, svojim malim ritualima bježanja u šetnje, ples i jogu, o poeziji koju i dalje piše 'za ladicu' te o uskom krugu žena koje su joj najveći oslonac. Rezultat je portret glumice koja Šibenik 'nosi sa sobom', a istovremeno hrabro gradi put jedne moderne, radoznale Dalmatinke u glumačkom svijetu.

Tko je Luce Matić u vašoj glavi – kako izgleda njezin mali unutarnji svijet?

Luce je snažna, pozitivna žena, kojoj je ljubav, u svakom obliku, visoko pozicionirana na ljestvici vrijednosti. I kako sazrijeva postepeno i sama uviđa svoju snagu.

Što vas je prvo privuklo tom liku, što je bila 'udica' zbog koje ste rekli da to želite igrati?

Optimizam, humor i lakoća postojanja. Luce je jedna od onih likova u Vrilu koja ni sebe, ni život ne shvaća previše ozbiljno, ali je uvijek dosljedna svom unutarnjem svijetu, moralu i istini.

'Emocije su uvijek izazov'

Luce u seriju unosi šarm, toplinu i optimizam. Koliko je to blisko vašoj stvarnoj osobnosti, a koliko je glumački zadatak?

Ovako: sve to, volim vjerovati, nosim i ja u sebi, ali sam pronašla kanal da odgovorim na glumački zadatak i pokažem te vrijednosti kroz Lik Luce za koju možete vjerovati da takva žena negdje postoji, a opet je potpuno drugačija od mene privatno. I zato glumu obožavam.

Koji vam je najveći izazov u igranju Luce: emocije, tempo snimanja, povijesno vrijeme ili odnosi s drugim likovima?

Na tempo smo već naviknuti još od akademije. Emocije su uvijek izazov pogotovo ako ste vi privatno u potpuno drugačijem stanju od onoga što lik traži, ali i to možete koristiti kao gorivo i glumiti 'iz kontre' kako bi rekli. Odnosi s drugim likovima je ono što vas zapravo zanima i što istražujete dok glumite, a povijesno vrijeme je zanimljivo za razmišljanje i pravdanje zašto vaš lik postupa tako kako postupa. Ne zaboraviti staviti stvari u kontekst.

Koliko vam je vaše porijeklo i način govora pomogao u stvaranju Luce i svijeta Dalmatinske zagore?

Dosta. Svu koncentraciju mogu usmjeriti na Lucin unutarnji svijet i ne zamarati se govorom. Također to glumcu/ici jako pomaže na šarmu jer je opušten/a, nebitno bio lik pozitivac ili negativac, s tim da ništa nije crno-bijelo.

'Važno je ostati fokusiran na sebe i svoj rad'

S kim ste se na setu najbrže povezali i zašto, tko vam je glumački 'oslonac' u zahtjevnijim scenama?

Ekipa je odlična od glumaca do svih kolega iza kamera. I sa svakim scenskim partnerom učim nešto novo, jer uvijek, svugdje i od svakog možete učiti, ako oči dovoljno otvorite. I stvarno nije diplomatski odgovor kad kažem da sa svakim scenu 'mezim' i uživam maksimalno u svoj ljepoti našeg poziva.

U seriji je jaka priča o ženama, njihovoj emancipaciji i borbi za svoje mjesto – što vas u tom sloju najviše dira?

Kao žena za mene je bolje pitanje: 'Što me tu ne dira?' Tu se sad moram vratiti na to kad Luce radi odluke koje Julija privatno nikad ne bi mogla i kako to sad odigrati s određenom istinom. Ali jako sam ponosna kako Lucin lik njeguje i shvaća važnost ženskog prijateljstva. I evo voljela bi pozvati sve čitateljice koje u ovom trenutku čitaju ovo: da njeguju i slave sve žene u svom životu, i da ne zaborave važnost sestrinstva, jer to smo mu dužne. To je evo i cilj poziva kao što je gluma, poslati neke dobre vibracije jer negdje će se uvijek uhvatiti.

Što vam je zasad najveća lekcija ove serije – profesionalno, ali i osobno?

Koncentracija i fokus kad se upale kamere. Na setu je puno ljudi, istovremeno se događa puno stvari odjednom i važno je ostati fokusiran na sebe i svoj rad, jer kamera hvata i vidi sve, a vrijeme je ograničeno. Tako i privatno volim raditi na svojoj koncentraciji koja nam je danas zbog svih informacija, tehnologije i brzine života rasuta.

Posvećena svom poslu

Pratite li reakcije publike na lik Luce, i je li vam neka poruka posebno ostala u sjećanju?

Moram priznati da ne pratim, zašto? Ne znam, jednostavno volim napraviti i odmak od posla. Iako uvijek pogledam svoje scene da učim na greškama. Ali ljudi su često puni pozitivnih komentara i uzmem ih takve kakvi jesu, bez previše razmišljanja. Moram priznat drag mi je komentar ljudi koji me poznaju kad kažu da me na tv-u ne prepoznaju, haha. I da, jedna gospođa mi je rekla da su sve moje scene svijetle i to mi se sviđa, nek tako ostane, haha.

Kakve uloge i projekte priželjkujete nakon 'Divljih pčela' – imate li žanr ili tip uloga koji jedva čekate da vam dođe bilo da je riječ o kazalištu, filmu, seriji?

Kroz Divlje pčele sam jako zavoljela rad ispred kamera i prizivam ih si još više, u što naravno ubrajam i film. Iako je kazalište uvijek u srcu i nikad ga ne odbijam. Ali bi se sad voljela okušati u nekoj ulozi koja je dijametralno suprotna od Luce - da vidimo što se tu sve krije.

Kako izgleda vaš balans između posla i privatnog života kad krene intenzivan ritam snimanja?

Smatram da sam jako posvećena svom poslu i ne pada mi nimalo teško dokle god sam zdrava ja i moje okruženje. A imam dar da se tu i tamo odmaknem od svega, jer ja sam uvijek u svojim mislima, snovima i mašti.

Što radite da se 'isključite' kad dođete doma; imate li neki svoj ispušni ventil? Pišete li još uvijek poeziju?

Jako puno šetam i učim se biti strpljiva, raditi stvari polako,da ne zaboravim primjećivati svijet oko sebe. Plešem, plešem, plešem i plešem, vani, dok hodam, na ulici, s prijateljima. I pišem da, pišem svašta, najčešće je to neka poezija u prozi ili neke moje misli koje moraju pronaći mjesto stanovanja na papiru. I yoga, treniranje toga uvijek mora biti, haha. I uvijek, uvijek zaboravim biti zahvalna, eto i to treniram.

Rekli ste da 'Šibenik nosite sa sobom, jeste ste ipak građanka svijeta, ali najprije Birnjanka. Koliko često odlazite u svoj rodni kraj?

Ne toliko često, al bježim na more i sunce koliko stignem, ipak sam dijete sunca i ja tu ništa ne mogu. :) Ali sam i skitnica i svako okruženje mogu učiniti svojim.

Zanimljivo je da 'dio' imena i prezime dijelite s poznatom šibenskom voditeljicom. Jeste li što u rodu i je li bilo kakvih simpatičnih situacija 'na tu temu'?

Antonija mi je rekla da je ljudi stalno ispituju otkad je ona to i u glumačkim vodama. A po izboru naših profesija mora biti da smo potekle iz nekog sličnog plemena, fala pretcima.

Mali krug nevjerojatnih ljudi

Po čemu ste tipična Dalmatinka?

Po tome da ako nema sunca venem, humor mi je visoko pozicioniran u svakodnevnici i potreban, volim nositi naočale po Zagrebu u svako doba godine i jedva čekam proljeće i ljeto da se gušteran ispred svake zrake sunca.

Tko je vaš najveći životni oslonac, podrška, kritičar?

Nema većeg kritičara od mene, ali imam mali krug nevjerojatnih ljudi oko sebe i svojih predivnih žena u vidu prijateljica i obitelji koja nikad ne propituje moje životne izbore. Hvala im svima.