Premda su na njezinim nekadašnjim koncertima na istoj sceni gostovala velika imena poput Olivera Dragojevića, Meri Cetinić je ovoga puta publici ponudila ogoljenu emociju. Istaknula je kako se za klavirom osjeća najprirodnije te da istinske pjesme, baš poput klasičnih djela Mozarta ili Bacha, nemaju rok trajanja i uvijek pronađu put do novih generacija.

Adrenalinska jurnjava po korčulanskim zavojima

Prisjećajući se zlatnog doba domaće zabavne glazbe, Meri se osvrnula na suradnju s neponovljivim Mišom Kovačem, s kojim je još 1980. snimila duet na talijanskom jeziku. Osim što je naglasila njegovo poštovanje prema publici i nevjerojatan broj prodanih ploča, sa smiješkom se sjetila i jedne nesvakidašnje vožnje koja joj je i danas živa pred očima.

'Imali smo koncerte po Korčuli i onda me on vozio od jednog mjesta do drugog. Nakon jednog nastupa, mislim u Blatu, sjela sam na prednje sjedalo, a on je toliko brzo vozio, to neću nikad zaboraviti! Tada je bila stara cesta na Korčuli, puna oštrih okuka. On bi u punoj brzini došao do dna zavoja, a ja sam na suvozačkom sjedalu samo vikala: 'Aaaaa!' i kukala', prisjetila se glazbenica za In Magazin.

Istaknula je Mišinu nevjerojatnu veličinu, podsjetivši na milijune prodanih ploča i pjesme koje su obilježile generacije. Poručila je kako se ta neraskidiva veza i uzajamna ljubav između pjevača i njegove publike mora cijeniti, jer glazbenici bez ljudi koji ih slušaju i pjevaju s njima ne bi postojali.