ANDY TAYLOR

Gitarist Duran Durana s obožavateljima podijelio vijesti o svojoj bolesti koje nitko ne želi čuti: 'Lijek ne postoji!'

08.11.2022 u 13:27

Bionic
Reading

Andy Taylor otkrio je da boluje od četvrtog stadija karcinoma prostate i da za njega više nema lijeka. Ova tužna vijest otkrivena je tijekom ceremonije u Los Angelesu koja je za Duran Duran održana u Rock and Roll Hall of Fame

Tešku i tužnu vijest da Andy Taylor boluje od neizlječivog oblika karcinoma, kao i da je rak prostate u njegovom slučaju već u četvrtom stadiju, otkrili su u subotu navečer članovi benda.

Tada su Duran Duranovci rekli kako 61-godišnji gitarist vodi životnu bitku nakon što mu je karcinom metastazirao, zbog čega nije mogao ni doputovati na ovu svečanost u Kalifroniju, s Ibize gdje trenutno boravi. Stoga su se okupljenima obratili oni i pročitali što je Andy Taylor napisao.

'Prije neke četiri godine dijagnosticiran mi je četvrti stadij raka prostate. Mnoge su obitelji osjetile kako bolest polako oduzima sve i naravno, ni mi se ne razlikujemo, tako da govorim iz perspektive obiteljskog čovjeka, ali s dubokom poniznošću prema bendu, kao i najvećim obožavateljima koje grupa može imati i ovom iznimnom priznanju', stoji u napisanom.

'Uistinu mi je žao i jako sam razočaran što nisam mogao doći. Nemojte sumnjati u moju oduševljenost ovim, čak sam kupio novu gitaru. Jako sam ponosan na ova svoja četiri brata, zadivljen sam njihovim trajanjem i presretan što sam prihvatio ovu nagradu. Često sam sumnjao da će taj dan ikada doći. Sada sam vraški sretan što sam ga doživio.'

  • +2
Andy Taylor Izvor: Profimedia / Autor: Mike CLARKE / AFP / Profimedia

Naknadno je sve objavio na službenoj web stranici Duran Durana, gdje je dodao: 'Imam Rodgersa i Edwardsa, najbolje od liječnika i liječenja koji mi dopuštaju da i dalje guram. Iako moje trenutno stanje nije za sada opasno po život, lijek ne postoji.

Zahvaljujući vrlo sofisticiranim tretmanima za produljenje života, nedavno sam bio dobro, no prije tjedan ili dva ponovno sam otišao korak unatrag i unatoč iznimnim naporima svog tima, morao sam biti iskren i svjestan da fizički i mentalno pomičem svoje granice.

Međutim, ništa od ovoga ne treba niti bi trebalo umanjiti ono što je ovaj bend (sa mnom ili bez mene) postigao i održao 44 godine. Imali smo privilegirani život, bili smo malo zločesti, ali stvarno fini, pomalo puni sebe jer smo imali puno toga za dati. Ali, kao što sam rekao mnogo puta, kada osjetite taj kolektivni, instinktivni, srodni duh kreativnosti pomiješan s ambicijom, naoružan hrpom cool obožavatelja, što bi uopće i moglo poći po zlu?'