USUSRET SEA STAR FESTIVALU

Boris Štok: 'Nije tajna kada kažem da najviše cijenim mišljenje Josipe Lisac'

11.04.2018 u 06:51

Bionic
Reading

Riječki pjevač, autor i tekstopisac, široj javnosti poznat kao suosnivač i dugogodišnji član višestruko nominirane i nagrađivane grupe Quasarr, a koji uspješno gradi solo karijeru, jedan je od izvođača koji će nastupiti na drugom izdanju Sea Star festivala u Umagu. Boris Štok, jedan od najzanimljivijih domaćih vokalista, za tportal je govorio o nastanku svojih pjesama, druženju s kolegama i stanju na našoj sceni

Nakon svog premijernog izdanja Sea Star se vraća u Umag i ove godine održat će se od 24. do 27. svibnja. Posebna poslastica na ovogodišnjem festivalu za mnoge bit će nastup Borisa Štoka, nekadašnjeg frontmena grupe Quasarr.

Ove godine imali ste nominaciju za Porin u kategoriji novog izvođača godine, iako ste već dulje vrijeme prisutni na sceni. Jeste li se razočarali kad niste dobili Porin? Koliko uopće držite do te nagrade?

Puno puta sam već naglasio kako mi imponira biti jedan od nominiranih te nastupati u takvom ambijentu i produkciji. Uživo je to izgledalo veće i bolje nego na televiziji, ali svakako je to bio lijep vikend u Splitu, koji sam proveo promovirajući svoju glazbu i radeći ono što najviše volim. Stoga razočaranje i nije veliko, a glazba i kreativa nije utrka na 100 metara. Naravno da bi bilo lijepo biti među laureatima, ali bit će prilika.

S kim se družite od glazbenika? Postoji li netko od koga rado čujete savjet?

Među kreativcima postoji neko prešutno razumijevanje i respekt jer prolazimo kroz iste stvari. Ali nije neka tajna kada kažem da najviše cijenim mišljenje Josipe Lisac. Nekako od naše suradnje još za vrijeme Quasarra ostali smo u redovnom kontaktu i često popričamo, prokomentiramo. Pišem i neki tekst za njenu pjesmu, pa ćemo vidjeti kamo to sve ide.

Koliko često nastupate? Nakon godina bendovskog suživota je li vam sad neobično kad radite solo? Je li lakše ili teže?

Imam puno više kreativne slobode, pa je utoliko lakše. Uz to, neka nova energija dolazi s tom promjenom. Jako me sve to veseli i ispunjava adrenalinom. Ideja je milijun pa se trebam konsolidirati i fokusirati na ono najvažnije, raditi ciljano i prilagoditi svoj tempo i energiju medijima, publici i njihovom ritmu. Svaka situacija kreira nešto novo, nova prijateljstva, suradnike i konačno zvuk. Urednici, kritika, mediji i kolege na sceni to prihvaćaju i komplimentiraju pa mi to daje samopouzdanja da radim dobro i kvalitetno. Biram gdje i kada nastupam jer želim da se svaki nastup usadi u sjećanje publike. Glazba koju radim nije komercijalna i treba dozirati pojavljivanja, a opet pojaviti se svuda gdje možeš u dobrom kontekstu.

Što vam je najvažnije u autorskom procesu? U čemu najviše uživate - stvaranju pjesama, radu u studiju, svirkama?

Najviše uživam radeći pjesme, lutajući aranžmanima, zvukom i trenucima kada znaš da si napravio nešto po guštu. Energija s bendom je super, a malo je to sve čvršće i energičnije uživo. No u konačnici feedback publike je možda najbolja satisfakcija kad vidiš da su pjesme dobile novi život i kad prepoznaju da se daješ 150 posto!

Na čijoj ste glazbi odrasli, a što trenutno slušate?

U kreativnom smislu i kao glazbenika najviše su me formirali Depeche mode, Bowie, Moloko, grunge scena, Massive Attack, Bjork, Doorsi, ali slušao sam stvarno svašta, čak i drum'n'bass. Vokalno najveći utjecaj su imali soul pjevači, bliski senzibilitetom: Jeff Buckley, Bowie, Vedder, Curtis Mayfield, Roisin Murphy, David Sylvian i mnogi drugi. Trenutno slušam Jessie Ware, Sade, Tame Impala i Grace Jones.

Kako biste prokomentirali stanje na domaćoj glazbenoj sceni?

Mislim da ima vrlo kvalitetne nove muzike koja prati donekle sound Zapada, a produkcija i kvaliteta zvuka se jako dižu. Ponekad ta nova muzika zagrebe mainstream medije pa je to dobro, primjerice Chui i Nipplepeople. Klupska scena je jaka u Zagrebu, pomalo u Rijeci. Festivali su dobri, ali ostatak zemlje ta nova glazba ne zanima i ostaje na marginama pa je to vječno borba i plivanje uzvodno. Najveći problem su formatizirani mediji i radio koji ne prihvaća ništa novoga i dužega od tri i pol minute, što formira ukus većine. Na terenu je najjači hip hop, ali nađe se mjesta i za drugu glazbu. Vidjet ćemo što nosi sutra, a vjerujem da će uvijek biti ljudi i istomišljenika koji naginju Zapadu i Londonu po glazbenom ukusu.

  • +2
Boris Štok Izvor: Cropix / Autor: Damjan Tadic / CROPIX

Mini izdanje koje ste predstavili ne isključuje objavu dugosvirajućeg studijskog izdanja. U kojem smjeru teku planovi za to?

Album je skoro gotov i u planu je za jesen, a imam već dosta materijala. Odabrao sam put singlova jer mi se čini da će tako pjesme najbolje doći do šire publike. Mislim da imam puno dobrih pjesama pa ne želim da se sve svede na nekoliko singlova, želim da ih što više dobije videospot i prostor na radiju. Upravo snimam spot za novi singl koji će izaći za nekoliko tjedana, radi se o pjesmi 'Bejbi bejbi', a s jazz bendom Chui nedavno sam snimio pjesmu 'Pogledaj', koja će također uskoro izaći. Dakle to je lijepa suradnja i malo drugačiji zvuk. Radi se puno.

Što možemo očekivati od nastupa na SSF-u?

Puno dobre energije, plesa i zabave! Ja ću se svakako odlično zabaviti... Jedva čekam.