BLOG PEDALIRANJE

Bloger tportala u Kopru se prvi put u životu provezao biciklističkim rotorom, a bilo je i drugih iznenađenja

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dražen Breitenfeld

Naš bloger na kavi u Trstu, samo 30 godina poslije i s biciklom. Stigao je u Trst po trasi stare pruge koju je izgradio još Mussolini. Koliko povijesti na jednom mjestu. Prošao je kroz nekadašnju A i B zonu te pokraj bunkera iz kojeg su Tito i Hruščov 1953. krišom gledali Trst. A mi, naravno, potom desetljećima bili u šopingu. U našu nekadašnju modnu meku danas se stiže biciklom. Aktivan život i pošast cikloturizma otvaraju potpuno nove trendove i bike rute

Iz Kozine, malog mjesta u Sloveniji, poznatijeg po raskrsnici pruga, krenuo sam prema Trstu. Sada po modernoj biciklističkoj stazi kojom se može doći doslovno do centra Trsta. Prekrasna je, puna zelenila i krša, tunela i mostova te vrlo lagana i ugodna za vožnju biciklom. Prema Trstu se gotovo stalno spušta. No ni u suprotnom smjeru nije teška za vožnju. Uspon nije veći od šest posto. Vijugava trasa čak dva puta prelazi graničnu crtu i onda konačno izbija nad Tršćanski zaljev, odakle puca fantastičan pogled na grad.

Osim ove trekking rute, postoji jako puno mogućnosti za mtb i singl track vožnju. S obzirom na tršćansku krizu nakon 2. svjetskog rata, ovo je bilo područje u kojem nitko nije smio boraviti. Tako je sačuvana i originalna trasa željezničke pruge Trst - Kozina.

No ovdje nije samo riječ o pruzi, tu je pregršt prirodnih ljepota i jedna od najljepših spilja ovog područja. Na stazi, kod mjesta Krvavi potok, na samoj granici s Italijom, nalazi se betonski bunker. Izgradnju su planirali Tito i Hruščov, da bi 1953. godine odande gledali Trst i dogovarali njegovu budućnost, a kriza je završila već poznatim Osimskim sporazumom.

Inače, s tog mjesta otvara se panorama na San Servolo i granicu između Italije i Slovenije. Na talijanskoj strani, u općini San Dorligo della Valle, ornitološki je rezervat Val Rosandra iliti Dolina Glinščice. Onuda teče jedini površinski vodotok u okolici Trsta, potok Rosandra. Sascha Weiss, poznati turistički djelatnik koji je prošao onuda, puno puta naravno na biciklu, skrenuo mi je pozornost na svu tu mističnost ovog kraja.

  • +4
  • +1

Kozina - Trst

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dražen Breitenfeld

Od Trsta od Kozine ima oko 20 kilometara, a zbog atrakcija, atraktivnih odmorišta, potom i malo gradske vožnje, put će potrajati i dva, tri sata. No za kavu će biti vremena. Na pjaci Unitta sve kao u dobra stara vremena. Evo, sjedim kraj bicikla, pijem capuccino i gledam gdje sam nekada kupio nove modele cipela i traperica. Društvo mi pravi Peter Bonu, biciklist i fejs-prijatelj koji mi je bio domaćin, vodič po gradu te me ujedno ispratio na brod. Naime, na polazište u Kozinu možete se vratiti istim putem ili, kao ja, nastaviti dalje prema Kopru kako biste zaobišli luku, industrijsku zonu i vrlo prometni dio Trsta.

Bolje je taj dio proći brodom koji vozi do Muggie dvadesetak minuta. Karta za mene i bicikl koštala je pet eura. Brod polazi odmah ispred trga Unitta, a vozi u pravilu svakih sat vremena. Prima šesnaest običnih i četiri električna bicikla. Ako stignete, morate navratiti u lokalnu slastičarnicu na millefoglie, odnosno kremšnitu. Kažu da su tamo najbolje.

Obalna vožnja do Kopra je lagana, duga petnaestak kilometara. Promet je slab, a kako se približavate Kopru, ulazite na bike stazu. Da stazu, splet biciklističkih prometnica. Napravio sam krug po gradu jer me oduševila ta moderna, funkcionalna i urbana cikloturistička infrastruktura. Prošao sam i prvi put u životu kroz bike rotor. Također, bike ruta od Kopra do Izole duga je oko osam kilometara i savršena je za vožnju. Cijelim putem ide uz more i odvojena je od ostalog prometa. A osim toga, roleri imaju svoju stazu, biciklisti svoju, a pješaci svoj dio.

  • +6
  • +3

Koper i Kras

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dražen Breitenfel

No treba se vratiti do polazišta, Kozine, u srce slovenskog Krasa. Spremniji biciklisti mogu i dalje biciklom. Ima uspona i kilometara. No do auta ovaj put prebacio sam se autobusom koji prevozi i bicikle. Baš bicikl&bus namijenjen je turistima kako bi lakše došli u regiju terana i pršuta. I pedalirali oko Sežane, Kozine, Lipica, starog gradića Štanjela ili pak Škocjanskih jama. Ili na primjer do Trsta i Kopera, kao i ja. No moja tršćanska i slovenska avantura na biciklu upravo ovdje je završila, točnije u obližnjem selu Kopriva. Nisam mogao da ne kušam čuveni teran, saznam kako nastaje i zašto je poseban. I to kod kraljice, ali terana. Mlađahna Tina Gulič vinska je nasljednica obiteljske tradicije.

Teran je ovdje između krša, crvene zemlje i bure te blizine mora. U tome i jest čar terana - terra rosa, zemlja koja je baš zbog krša bogata željezom. Klet Gulič blizu je Sežane, a vlasnik Simeon Gulič kaže mi da je ondje na visini oko 350 metara nad morem pola godine planinska klima, a drugu polovicu mediteranska. Pijemo to mekano vino, koje je inače dobro za probavu, a uzrečica kaže da tko pije teran, ne stari. Obitelj Gulič planira, uz kušaonicu i klet, napraviti apartmane kako bi upotpunila svoju turističku ponudu i vinsku priču. Dobro su počeli - kraljicom terana.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!