Najnovije istraživanje otkrilo je da kitovi i dupini, pa čak i oni koji žive duboko ispod površine oceana, nisu zaštićeni od tzv. vječnih kemikalija (PFAS). Analiza tkiva 127 morskih sisavaca pokazala je rekordne razine kontaminacije ovim toksičnim spojevima, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za njihovo zdravlje i budućnost morskih ekosustava.
Kitovi i dupini nisu ni približno zaštićeni od utjecaja toksičnih kemikalija PFAS koliko se dosad pretpostavljalo, pokazuje nova međunarodna studija objavljena u časopisu Science of the Total Environment. Istraživanjem je obuhvaćeno 127 jedinki 16 vrsta zubatih kitova i dupina koji obitavaju u vodama Novog Zelanda, uključujući dobro poznate dupine, ali i vrste poput kita ulješura, prenosi Euronews.
PFAS (per- i polifluoroalkilne tvari) su umjetno proizvedene kemikalije koje se nalaze u širokom rasponu proizvoda, od tkanina otpornijih na mrlje i posuđa s neljepljivim premazom do ambalaže za hranu. Zovu se ‘vječne kemikalije’ jer se u prirodi razgrađuju iznimno sporo, ponekad i tisućama godina.
Za osam od analiziranih 16 vrsta, među njima i novozelandskog endemskog Hectorova dupina te tri vrste kljunastih kitova, ovo je prvo globalno mjerenje razine PFAS-a. Znanstvenici su očekivali da će vrste koje borave u dubokom moru imati niže razine kontaminacije od obalnih populacija, izloženijih ljudskim izvorima zagađenja. No rezultati su ih iznenadili.
‘Očekivali smo da će vrste koje se hrane uglavnom u dubini, poput ulješura, imati manju razinu PFAS-a od obalnih vrsta kao što je Hectorov delfin’, rekla je dr. Katharina Peters, morska ekologinja i voditeljica istraživanja na Sveučilištu Wollongong. ‘Naše analize pokazuju da to jednostavno nije slučaj. Čini se da više ne postoji mjesto na kojem se ove životinje mogu sakriti od PFAS-a.’
Moguće zabrinjavajuće posljedice
Iako se još ne zna do koje mjere ove kemikalije štete morskim sisavcima, postoje ozbiljne naznake da PFAS može narušiti imunitet i reprodukciju divljih životinja. Već 2022. godine američki su znanstvenici uočili autoimune poremećaje nalik lupusu kod aligatora izloženih PFAS-u u Sjevernoj Karolini.
Kod ljudi se te kemikalije danas nalaze u tijelima gotovo svih Europljana, uključujući djecu i trudnice, a povezuju se s rakom, neplodnošću, bolestima štitnjače i poremećajima imunološkog sustava.
‘Čak su i oceanske i dubokomorske vrste izložene usporedivim razinama, što pokazuje koliko je ovo zagađenje rašireno’, upozorava suautor studije, dr. Frederik Saltre sa Sveučilišta tehnologije u Sydneyju. ‘Kombinacija PFAS-a i klimatskih stresora postaje sve veća prijetnja morskoj bioraznolikosti.’
Autori studije navode da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo na koji način PFAS utječe na pojedine životinje, ali i na čitave populacije kitova i dupina. Ovo je, zaključuju, tek početak razumijevanja dugoročnih posljedica izloženosti ‘vječnim kemikalijama’ u morskim dubinama.
Autor: L. Š., Foto: EPA / YONHAP
