Nova adaptacija romana proslavljenog Nicka Hornbyja stiže u hrvatska kina 3. travnja – uz Piercea Brosnana, Toni Collette i Imogen Pootes, u 'Duži put do dna' jednu od glavnih uloga ima i Aaron Paul, glumac najpoznatiji po ulozi Jesseja Pinkmana u serijalu 'Breaking Bad', a koji u filmu glumi propalog američkog glumca, sada primoranog preživljavati prodajom pizza u Londonu.

'Ovaj smo film snimili prije nego sam se vratio snimiti zadnjih osam epizoda 'Breaking Bada'', kaže Paul, dodavši kako mu je ovaj projekt pao u krilo gotovo niotkuda:

‘Bio sam zadnja osoba koja se vezala uz taj scenarij. Mislim da su već imali nekoga drugoga za tu ulogu, ali nisu uspjeli riješiti njegov raspored pa su prišli meni, zbog čega sam bio jako sretan. Velik sam fan Nicka Hornbyja, ali ovu knjigu nisam pročitao sve dok mi nisu poslali scenarij. Kada sam ga pročitao, pomislio sam da je jednostavno nevjerojatan. Jako volim ove likove: volim kako su bili izgubljeni i kako su pronašli jedni druge na tako čudnim mjestima, na kraju spasivši jedni drugima život.’

Spomenuli ste ljubav prema Hornybjevom opusu... Što vam se najviše sviđa u njegovim knjigama?

Nick Hornby ima moć kreiranja likova s kojima se odmah povežeš i koje voliš. Tako sam se i ja osjećao s ovom pričom. Cijelo ovo iskustvo – a znam da mogu govoriti u ime svih koji su bili njegovim dijelom – bilo je tako čarobno, prekrasno. Nikada prije to nisam iskusio. Stvarno je bilo sjajno.

Često glumite emocionalne likove. Jeste li takvi i u stvarnom životu?

Pretpostavljam, da. Svakako sam svjestan svojih emocija. Uvijek me privlače problematični likovi, ne znam zašto. Mislim da ih je zanimljivije glumiti. No ja sam osobno jako zadovoljan, sretan i ludo zaljubljen. Prije godinu dana sam se oženio. Privlače me komplicirane strane stvari jer tada se osjećam kao da zaista glumim – uistinu osjećam emocije. Mislim da je to najzabavnije. Osim toga, ne zaboravimo da su glumci ludi.

U kojem točno smislu?

Svakodnevno se pretvaramo da smo netko drugi, živimo od toga. Stoga moramo biti malo ludi.

Kada ste odlučili otići u Los Angeles i juriti za karijerom u svijetu glume?

Bilo mi je 17 godina. Četiri godine prije toga počeo sam skupljati novac. Pokraj kreveta sam imao staklenku u koju sam stavljao novac. Nismo ga imali kada sam odrastao pa sam znao da ga moram zaraditi sam. Moji roditelji to financijski nisu mogli podnijeti. Zaposlio sam se, u osmom razredu, kao dostavljač letaka. U jednom sam trenutku imao pet poslova. U školi sam bio opsjednut kazalištem. Nikada nisam imao djevojku, nikada nisam odlazio na tulume. Svoje prvo pivo popio sam kada sam već dvije godine živio sam u Los Angelesu. Bilo mi je 19 godina. Bio sam jako fokusiran, u školu sam dolazio sat vremena ranije kako bih odradio dodatni sat, nakon škole sam se bavio kazalištem, a nakon toga bih se uputio na posao – tijekom tjedna sam dostavljao pizzu, a nakon toga bih pisao zadaću te pokušao odraditi što je više moguće dodatnih satova i instrukcija.

Otkud tolika strast prema glumi?

Mislim da je sve počelo kada sam gledao oca, koji je bio južnjački baptistički svećenik, tako da sam od malih nogu bio dio crkvenih predstava. Moja prva predstava bila je ‘Dinky the Donkey’. Ja sam glumio Dinkyja, magarca (smijeh). Morao sam pjevati, što sam mrzio, ali to je bio jedini dio koji sam mrzio. Svidjelo mi se biti gore i glupirati se. U osmom razredu sam to počeo ozbiljnije shvaćati. Tada sam krenuo na prve sate glume. Gledao sam filmove kao što su ‘Stand By Me’ i ‘The Goonies’. Pomislio sam – čekaj malo, to nije samo svijet fantazije. Ti klinci glume. To je bilo prvi put da sam vidio tako nešto. Želio sam biti jedan od tih klinaca.

Kada ste prvi put pomislili: ‘Uspio sam!’

Da budem posve iskren, a znam da to zvuči blesavo, to sam pomislio čim sam se preselio u LA i počeo raditi u kinu. To je bio moj dnevni posao. Vodio sam ljude do njihovih sjedala u kinodvoranama. Dva tjedna nakon što sam dobio taj posao radio sam na premijeri ‘Primary Colors’, filma Johna Travolte. Prvi celebrity kojeg sam prepoznao bio je Steven Spielberg, kojem sam cvikao kartu. Nismo pričali. Bio sam previše nervozan. Skoro pa sam se rukovao s njim. Ali pomislio sam - uspio sam! (smijeh) Stvarno sam to mislio, da sam u Hollywoodu i da sam uspio. Čovjeka sam ponovo vidio tek godinama kasnije, kada je producirao ‘Need for Speed’ pa sam mu ispričao tu priču. Ali moj prvi posao bila je reklama. Dao sam otkaz u kinu zato što sam dobio reklamu. Od tada od toga živim. Ali ‘Breaking Bad’ je definitivno moj prvi pravi proboj.

Kada ste počeli raditi ‘Breaking Bad’, jeste li očekivali da će serija biti toliko uspješna i hvaljena?

Ne, uopće. Kad sam prvi put pročitao scenarij, bila je to zbilja najbolja stvar koju sam pročitao. Već me je nekoliko prvih rečenica doslovno zgrabilo. Ali bila je to priča o srednjoškolskom profesoru kemije koji saznaje da umire od raka pa odluči kuhati i prodavati meth, ne bi li zaradio za obitelj nakon što umre. Nisam vjerovao da će to itko ikada kupiti i emitirati. Bila je to tako luda priča. Zato je nitko nije htio raditi. Nijedna mreža nije htjela prikazivati takvu seriju. Ali AMC i Sony su imali hrabrosti. Svi su rekli ne – ne, ne, ne i ne. No kad smo prvi put sjeli i pogledali ono što smo snimili, znali smo da smo dio nečeg posebnog.

Uskoro stiže ‘Need For Speed’. Jeste li nervozni zbog svog prvog filmskog blockbustera?

Da, pomalo, ali uzbudljivo je. Znam da će ‘Need for Speed’ mnoge iznenaditi. Mene jest. Kada su mi poslali ponudu, pomislio sam – uh, ne mislim baš da želim raditi adaptaciju videoigre. Mislio sam, već postoje ‘Brzi i žestoki’, zar to nije ista stvar? Ali sve se to promijenilo jednom kada sam počeo čitati scenarij. U igri nema priče, tako da smo sa scenarijem mogli činiti što smo htjeli, sve dok publiku s vremena na vrijeme stavimo u vozačko sjedalo. Scenarist John Gatins je dobio Oscara za ‘Flight’, zbog toga sam i prihvatio projekt. Osim toga, ideja o vozikanju u svim tim ludim automobilima bila je uzbudljiva.

Koji su vam sljedeći projekti?

Uskačem u novu seriju. Ponudio sam je Netflixu s nekim ljudima, snimili smo 10-minutni pilot i predstavili im ga, a oni su odlučili da su dovoljno ludi da ga kupe. Riječ je o crtiću u trajanju od pola sata po epizodi i jako je uvredljiv, ali na zabavan i divan način. Zove se ‘BoJack Horseman’. Will Arnett je BoJack, a ja sam Todd, ljudski gost koji nikada ne odlazi. BoJack je konj koji je devedesetih bio zvijezda sitkoma ‘Horsing Around’, ali sada ima problema s karijerom. A nema nimalo morala i ima najprljavija usta na svijetu. Ovisan je o sredstvima za uspavljivanje konja i alkoholu. Fantastično je, svidjet će vam se.

Hoćete li imati ulogu u spin-offu ‘Breaking Bada’, novoj seriji ‘Better Call Saul’?

Da, volio bih biti dio toga ako me prime. Bilo bi zabavno opet uskočiti u kožu Jesseja Pinkmana, u njegovim svjetlijim, blesavijim danima. Vidjet ćemo. Uskoro počinjem snimati nekoliko filmova. Pokušavam ostati zaposlen.

Je li teško ostati zaposlen u Hollywoodu?

Nekada je bilo jako teško, moram priznati. Ali sada se osjećam kao da sam na vrhu svijeta.