ZGDOX, UTORAK

Sveti grad, sirijski masakr, snijeg i kit ubojica

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 26.02.2014 09:43
  • Objavljeno 26.02.2014 u 09:43
Povratak u Homs

Povratak u Homs

Izvor: Promo fotografije / Autor: www.zagrebdox.net

Utorak na ZagrebDoxu donio je novu injekciju atraktivnih dokumentaraca, sve od osvajača prestižnih festivalskih nagrada do nominiranih za Oscar

Sirene hitne pomoći prodiru u pukotine asfalta na kojem lokalni transvestiti prodaju usluge muškarcima koji jedva stoje urokani alkoholom dok, bacajući poglede kao frizbije kroz prozore malih, vlažnih stanova živopisni lokalni frikovi i likovi nadziru život i smrt nove topografije rimskog urbanog teatra – 'Sacro Gra', prvi i jedini dokumentarac koji je osvojio Zlatnog lava u Veneciji, vodi nas u svakodnevicu homo sapiensa smještenih oko goleme rimske ceste Grande Raccordo Anulare otkrivajući nove slojeve svijeta skrivenog i u neku ruku 'zatočenog' oko 'aureole modernizacije svetog grada'.

Redatelj Gianfranco Rosi odlučio se na tehniku 'muhe na zidu' lutajući pejzažima i likovima kao čisti promatrač – s jedne strane, zahvaljujući sjajnoj kameri i pametnom probiranju kroz materijal težak dvije godine snimanja, takva metoda pali kao prilika za čisto emocionalno putovanje poznatim i nepoznatim, no s druge, film se čini kao nabacana kompilacija u čijoj vizualnoj i karakternoj egzotici uživate sve manje kako ona odmiče prema kraju. Osjećajući se kao da se doslovce vrtite u krug sporom vožnjom po cesti oko i po kojoj 'Sacro Gra' razmješta svoje kamere.

Rezultat je film koji jest intrigantan i ispunjen sjajnim vinjetama, ali u cjelini ne uspijeva postati biti puno više od celuloidnog ZOO vrta urbanih desperadosa.

Baš kao što novi dokumentarac Lucy Walker, redateljice dva puta nominirane za Oscar ('Zemlja smeća' i 'Tsunami i trešnjin cvijet'), nije puno više od običnog, prosječnog TV dokumentarca koji ćete, osim ako niste snowboarding fanatik, zaboraviti prije no što otputuje posljednje slovo odjavne špice.

Za razliku od 'Sacro Gra', 'Trenutak udara' postaje zanimljiviji kako prilazi svome kraju transformirajući se iz dosadnjikave sage o rivalstvu dvije snowboarderske ikone u obiteljsku i sportsku dramu izazvanu padom i oštećenjem mozga, tešku priču o suočavanju s radikalnim promjenama životnog stila, a koja će dirnuti svakoga tko se u životu morao suočiti s ograničenjima biologije te promijeniti ljubavi, hobije i planove zbog jednog pada, udarca, prijeloma...

Solidno žonglirajući emocijama, na trenutke se doimajući kao bizarna mješavina 'Jackassa' i 'Mog lijevog stopala', film uspijeva otvoriti i objektivom zarobiti moćne intimne situacije, usput razotkrivajući 'patologiju' ovisnosti o adrenalinu te secirajući supkulturu taman toliko usput da se glavni fokus ne zamagli propovijedanjem. Ali unatoč tome, 'Trenutak udara' ostaje najlošiji film u opusu jedne velike autorice. Ili barem najmanje zanimljiv.

Što se ne može reći za 'Povratak u Homs', koji donosi sve što jedan ratni dokumentarac treba donijeti, kako bi se u njemu uživalo sa sigurne distance kinoplatna. Ako je 'uživanje' prava riječ za uznemirujuću emocionalnu vožnju, napetost, katarzu i šok koji ćete doživjeti uskočivši ravno u srce tame.

Saga iz glavnog grada sirijske revolucije svoje najveće adute ne krije u sirovim i surovim zapisima s prve linije fronte, ma koliko vam zviždanje metaka i odjeci detonacija ubrzali puls i zalijepili oči za platno, već u dokumentaciji rapidne metamorfoze karaktera, transformacije razigranih buntovnih klinaca u nemilosrdni stroj za ubijanje i žrtvovanje.

'Povratak u Homs' tako je savršena kronika rata, od prvih prosvjeda dokumentiranih video-aktivizmom, do masovnog krvoprolića s 19-godišnjim zapovjednikom na čelu oružanog ustanka; priča o ratu, miru, smrti, vjeri, hrabrosti i ludosti, samo je pitanje možete li podnijeti devedeset minuta gledati kako klinci u ranim dvadesetima završavaju kao mljeveno meso u revoluciji koju su započeli plesom, a dobrim dijelom završili u grobu?

Leševi su kičma 'Kita ubojice', još jednog aktivističkog dokumentarca, koji se, doduše, preko nabrajanja ljudskih smrti bori za opstanak životinjskog svijeta. U svojoj utrci za Oscar, ovaj uradak o kitu koji je u pauzi zabavljanja posjetitelja vodenog svijeta ubio nekoliko svojih trenera, nije sam po sebi, formalno gledano, ni po čemu spektakularan dokumentarac, ali status koji je stekao u posljednjih nekoliko mjeseci stvoren je konačnim razotkrivanjem strahota utamničenja i zlostavljanja iznimno inteligentnih životinja u svrhu zadovoljavanja fantazija 'diznificiranog društva'.

'Kit ubojica', novi uradak redateljice Gabriele Cowperthwaite, razotkriva odnos biznisa i okrutnosti, pohlepe i fantazije, a iako nije šokantan kao jedan 'The Cove', primjerice, itekako je intrigantan, kontraverzan, važan i zanimljiv doprinos borbi za zdraviji i moralniji odnos čovjeka i prirode. Onoliko koliko jedan dokumentarni film to može biti.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!