Nagrađivani njemački film 'Ajme meni' u natjecanju je za festivalske nagrade o kojima ove godine odlučuje žiri u sastavu Miki Manojlović, Đelo Hadžiselimović i Branko Šomen

Riječ je o crno-bijeloj humornoj drami, snimljenoj sa skromnim budžetom, koja djeluje kao svojevrsna europska reinterpretacija američkih nezavisnih filmova. Posebno je uočljiva referenca na slavnog Woodyja Allena čiji je novi film 'Jasmine French' također na programu VFF-a) s upečatljivim jazz kompozicijama koje daju vedri ton ne nužno veselim događajima. 'Ajme meni' niz je skica iz jednog dana života usamljenog i izgubljenog Nika, vječnog studenta, luzera bez plana i programa, bez ambicija, želja i interesa. Dok mu se problemi nižu jedan za drugim - ostao je bez vozačke, tata mu je uskratio financijsku pomoć, nema prijatelja, nema posao, nema curu, nije završio faks, pa čak nije ni kavu cijeli dan popio - susreće se s ljudima zahvaljujući kojima otkriva ponešto i o sebi samome.

Njegovo putovanje Berlinom od ranog jutra do zore sljedećeg dana, kao svojevrsni gradski road movie, putovanje je jedne izgubljene generacije u neizvjesnu i neprijateljsku budućnost, u kojoj nema pomoći sa strane, u kojoj preživljavaju samo odlučni, kompetitivni i spremni na sve, no može li život izgledati i drugačije? Niko je simpatični zgubidan, bez cilja, bez ideje što sa sobom i životom, njegov otpor prema konvencijama čini ga poprilično tipičnim antijunakom kakvog američkog indie filma smještenog u neku zabit na Srednjem zapadu, no posve je netipičan lik smješten u ambijent 'hladne' i učinkovite Njemačke - on kao da je pravi nusproizvod takvog društva.