THE FEELING:'TOGETHER WE WERE MADE'

Neodoljiv šminkerski pop

the feeling

the feeling

Izvor: Promo fotografije / Autor: the feeling

Treći album londonskih ultra soft rock obnavljača donosi još malo onog istog neodoljivog šminkerskog popa koji ih je proslavio...

Iako su se pojavili otprilike u isto vrijeme, sredinom prošlog desetljeća, i po svemu su tipični predstavnici, The Feeling nisu bili dio tzv. guilty pleasure pokreta koji se tada poput zaraze proširio britanskim diskotekama. Bio je to revival ljiga iz svih razdoblja, ali najviše, naravno, iz disco ere kraja '70-ih i čitave, dugo vremena omržene, ekscesne dekade '80-ih, dakle mjuza koju smo nekad davno obožavali, kasnije je se sramili, a sad nam je opet simpa. Ta je priča pomogla i Scissor Sistersima da postignu golem uspjeh u Velikoj Britaniji i, nešto kasnije, Europi (u domaji ih nikad nisu pretjerano 'pušili'), u međuvremenu ugaslim the Darkness, a poslije je došao i Mika. The Feeling su taj vlak propustili iz prostog razloga što su tih godina za život zarađivali kao ljuti gažeri po mondenim alpskim lokacijama, i to pod starim imenom Superfly.

Kad su iskusni session muzičari, koji su pohađali studij komercijalne glazbe na Westminsteru (sva petorica!) konačno 'sišli s planine' i dočepali se svog prvog diskografskog ugovora, 'guilty pleasure' scena je već bila na zalazu. No, The Feeling su u rukama imali sjajan debi album 'Twelve Stops And Home' (ljeto 2006) s nekoliko izvrsnih singlova ('Fill My Little World', 'Sewn'...) pa im za uspjeh (milijun i pol prodanih primjeraka!) i nije trebala naklonjenost trendovskih vjetrova. Završili su 2006. kao najizvođeniji izvođači u britanskom eteru, s nešto manje od 100.000 emitiranja, što je otprilike 267 puta dnevno, ili svakih pet minuta (!?). Slično su ponovili i kad je 'Join With Us' nepune dvije godine kasnije ušao na prvo mjesto top liste albuma u Velikoj Britaniji. Ono što je pomalo iznenađujuće je da im je kritika otpočetka bila sklona, osim naravno 'pravovjernih' rock dogmata – BBC njihove albume u šali naziva 'precizno dizajniranima da bi namjerno nervirali NME', koji ih, naravno, otpočetka prezire.

Za treći album su si uzeli skoro 3,5-godišnju pauzu i kako prve informacije govore (debitirali su na skromnom 22. mjestu u V. Britaniji), možda i pogriješili. No za album definitivno ima nade jer je ponovo prepun potencijalnih singlova – The Feeling naprosto imaju feeling za melodiju, jednostavnu, lako pamtljivu i na tankom rubu, ali ipak još uvijek s ove strane banalnosti. Njihova kombinacija ultrakomercijalnog i superlaganog soft rocka iz '70-ih (ala 10 CC, Supertramp, E.L.O...) i nešto modernijeg post boy bandovskog popa mahom ljubavne tematike, i dalje funkcionira besprijekorno, pogotovo malo osvježena elektronikom kao u, primjerice, sjajnom duetu sa Sophie Ellis-Bextor (inače 'snaha' banda – supruga basista Richarda Jonesa) 'Leave Me Out Of It'. Favorita ima još podosta, od najavnog singla, pomalo preinstantnog 'Set My World On Fire', izvrsne mid-tempo balade 'Build A Home', pompozne, ali efektne 'A Hundred Sinners' koja je na pola puta između mjuzikla i Beatlesa i 'Dance For The Lights' s gostovanjem uvijek dobrodošle Roisin Murphy (nekada Moloko, danas solo).

The Feeling, dakle, u svom trećem 'dugosvirajućem' pojavljivanju nisu nimalo podbacili, no ima li još uvijek publike koja je to u stanju cijeniti, drugo je pitanje...

OCJENA: 8,5 / 10

Izdavač: ISLAND / UNIVERSAL MUSIC

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi