Na početku treće sezone 'Kuće od karata' predsjednik Frank Underwood (Kevin Spacey) posjećuje grob svojega oca. 'Zbog toga se doimam ljudskije', objašnjava nam Frank u seriji svojstvenom obaranju četvrte barijere i obraćanju gledateljima, a onda se okreće, otkopčava šlic na hlačama i piša po grobu starog alkoholičara kojega je prezirao čitavog života.

Ništa čudno za Franka - navikli smo od njega i na mnogo gore stvari, na mnogo žešća licemjerja i na mnogo crnje fore čijim će nas kontrastom u odnosu na prethodnu slatkorječivost natjerati da se gorko nasmijemo. No nova sezona 'Kuće od karata', koja je odnedavno dostupna na američkom Netflixu i domaćem Pickboxu, odnosno MaxTV-u, JEST nešto novo za Franka. Dosadašnji spletkaroš i pripadnik neplemenitog roda najviših političkih Mörder und Falschspieler, ispostavlja se sa svakim novim kadrom, mnogo se bolje snalazio u vodama onih koji streme ka moći negoli u vodama onih koji je imaju.

Frank Underwood kao predsjednik Sjedinjenih Država, naime, ima ogromnih problema. Ne vole ga građani, ne vole ga mediji, ne voli ga čak ni vlastita stranka pa već u prvoj epizodi, zbog loših vijesti koje mu priopćavaju, završava shrvan  na podu pokraj velebnog pisaćeg stola u legendarnoj kancelariji ovalnoga oblika. Ni njegovoj supruzi, velebnom čudovištu koje je jedino u svemiru u stanju nemoralnošću pratiti Franka, nije lako. Ambicije prve dame Claire Underwood (nenadmašna Robin Wright) pokazuju se vrlo teško ostvarivima, a prati ih i vrlo neugodna količina javnoga poniženja. Ledena se dama, doduše, do kraja prve epizode neće slomiti u drhteću masu na pod pokraj radnog stola, ali ćemo je zato vidjeti kako od silnoga stresa povraća u umivaonik.

No prije nego što (s pomalo zadovoljstva) uskliknemo nešto o tome kako su brzo izginuli ti div-junaci washingtonske realpolitike kada su se suočili s institucionaliziranom moći, zastanite na trenutak i ipak se prisjetite da je riječ o Underwoodovima. Treća sezona definitivno počinje s opisom posrtaja u njihovom pustošenju, ali svim katastrofama unatoč, jasno je da Frank i Claire neće cijelu priču pustiti da im isklizne iz prstiju samo tako.

Trudeći se da u tekst ne uvrštavam previše spojlera, reći ću samo da sezona počinje jednim otkrićem, tj. prisutnošću jedne osobe koja... ovaaaaaj... ne bi trebala biti tu i da je to definitivno jedan od faktora koji su deranžirali naše antijunake. Život i njegove nepredvidljivosti, baš kao i sve dimenzije stupanja na čelo američke administracije privremeno se pokazuju kao nešto čemu Frank i Claire možda ipak nisu dorasli. Zbog toga ih u trećoj sezoni upoznajemo na još jedan način, s nešto više slojeva i s nešto više slabosti, s mnogo više iracionalnih postupaka i s iznenađujućim obratima u osobnim stavovima.

U tom smislu, treća sezona veliki je test i za autore i za gledatelje ove serije. Nema više onih vrtoglavih zbivanja na putu prema moći, utrka do Bijele kuće je završena i sada je situacija istodobno mnogo statičnija i mnogo slojevitija. U praksi to ponekad znači i mnogo sporija, mnogo određenija likovima negoli zbivanjima, a to je nova okolnost i za fanove i za scenariste.

Kako su se tu potonji snašli? Po mojem osobnom mišljenju, dvojako. Katkad me znaju oduševiti, kao u slučaju  nekih novih dodataka ekipi, likova koji obogaćuju ovu priču i omogućuju nam da još dublje kopamo po crnim dušama Franka i Claire, ali katkad se ne snalaze baš najbolje, kao u slučaju onog zaostatka iz druge sezone koji ne bi trebao biti tu, a koji neke postupke naših glavnih likova čak i u svijetu njihove moralne kaljuže čine rubno pojmljivima.

'Kuća od karata' u nekim je elementima druge sezone znala opako klizati u sapunicu s političkom terminologijom i koljačinom. U trećoj sezoni njezine se mane više ne kreću u tim domenama, nego serija sada više nalikuje zrcalnoj verziji Sorkinova 'Zapadnog krila', gdje je sve ono divno, plemenito i patriotski u svakodnevnim poslovima američke demokracije zamijenjeno naličjem toga sustava. To seriju, srećom, čini zanimljivom čak i u vodama stajaćicama u koje je odnedavno zagazila. Pa ako ste ljubitelj političkih drama i ako ste i dosad voljeli sagu o Underwoodovima, navalite. Neće vam biti isto kao i dosad, ali test je svakako vrijedan pokušaja.