To da je kriza nagrizla i Far East Film Festival u Udinama, najveću smotru azijskog filma izvan Azije i pravi mali kulturni fenomen koji je ove godine održan 16. put, jasno je već posljednjih nekoliko godina. Program svake godine mršavi za nekoliko filmova, a uz oscilacije broja posjetitelja i vidne tehničke padove u produkciji festivala (ukidanje audioprijevoda, pomor prodaje DVD-a...), kvaliteta srećom i dalje vrluda – iako sada na svaki dobar, manje poznat naslov padne po jedan negledljiv megablockbuster. Kakvih je na Istoku sve više i više.

Razlog blagog posrtanja FEFF-a je, naravno, gubitak dobrog dijela budžeta – kultura je u Italiji, baš kao i u dobrom dijelu recesijom pogođene Europe, prva doživjela sječu glava, a s druge strane stigao i drugi trend: pad masovne potražnje na Zapadu. Ona je azijski film pretvorila u nedodirljivo kreativno vrelo između 2003. i 2008, što je doprinijelo ne samo bakterijskom umnožavanju produkcije, već i publike koja je gutala gotovo svaki komad akcije, komedije, drame, trilera ili horora iz najudaljenijih i najegzotičnijih dijelova planeta.

Premotajmo na 2014. i stvari su posve drugačije. No čak i ako se dobar dio azijskog filma nalazi u kreativnoj krizi, prateći holivudski model unosnih super-mega-turbo-3D hitova, čiji su budžeti i zarade obrnuto proporcionalni kvaliteti i inteligenciji uratka, uspon 'azijskih lavova' i transfer novca na istočni dio Zemljine površine stvorio je novi komercijalni fenomen. Ukratko rečeno, Zapad je možda manje zainteresiran, ali sami Azijati kao da nikada prije nisu u tolikoj mjeri pratili svoju ponudu.

Drugim riječima, dok jedni padaju, drugi nezaustavljivo rastu, pa su tako u protekloj godini gotovo sve azijske kinematografije zabilježile neviđen komercijalni porast, a neke su ostvarile i najbolje rezultate u povijesti!

Poput Vijetnama, koji prolazi kroz 'zlatno doba' s godišnjim porastom produkcije od čak 50 posto, ili Malezije, čiji su nacionalni filmovi probili sve rekorde prodaje u posljednjih 12 mjeseci. Zlatno doba zahvatilo je i Filipine, državu koja je spasila produkciju izgradnjom tzv. mandie scene valom tzv. mainstream-indie filmova što odgovaraju i tržištu i festivalima.

Kina, koja i dalje bilježi rast od nezaustavljivih 30 posto godišnje, prijeti prestići Hollywood u idućih pet godina. Od 50 najuspješnijih filmova distribuiranih u Kini, 25 su nacionalne produkcije sa Stephenom Chowom kao šampionom, čiji je 'Journey To The West: Conquering The Demons' zaradio više od 200 milijuna dolara.

Usponom Kine, jedan Hong Kong, nekadašnja meka orijentalnih filmskih poslastica, nastavlja pad započet još u devedesetima, ali samo na produkcijskom planu; naime iako su, preljevom novca i talenta u maticu Kinu, u HK-u 2013. snimljena samo 42 filma (u usporedbi s 52 u 2012), prošla godina ostvarila je porast box office zarade od 4 posto, a lokalni filmovi i dalje drže snažnih 22 posto udjela u podjeli svih tih silnih milijuna.

Japan također prolazi kroz tržišnu filmsku eksploziju, unatoč kreativnom padu i seobi genijalnih ideja u sferu dodvoravanja masovnoj prodaji – lani je snimljen čak 591 japanski film, što je najveća brojka otkada je bilježenja i knjiženja, dakle od 1955. godine do danas! Rast zarade je manji, svega 0,5 posto, ali je ipak rast.

Koreja također slavi – nakon rekordne 2012. godine stigla je 'još rekordnija' 2013, s najvećim brojkama dosad: porast od 11 posto u odnosu na prethodnih 365 dana i prodaja 127,3 milijuna kinoulaznica, nezapamćena u povijesti Južne Koreje.

Na ovogodišnjem Far East Film Festivalu, održanom od 25. travnja do 3. svibnja, prikazan je velik broj naslova najzaslužnijih za ove brojke, ali i novi uraci mnogih slavnih autora koji nemaju komercijalnu snagu, no imaju kredite koje su stekli u posljednjih 15 godina rada na izvozu svog imena u ovaj dio svijeta.

FEFF je tako, unatoč 'stiskanju remena', i ove godine uspio biti okosnicom praćenja novih uradaka nekih od najvažnijih redatelja i autora starih i novih generacija: nove su uratke predstavili Pang Ho-cheung ('Aberdeen'), Derek Kwok ('As The Light Goes Out'), Asato Mari ('Bilocation'), Diao Yinan ('Black Coal, Thin Ice'), Wong Jing ('From Vegas To Macau'), Katsuhito Ishii ('Hello! Junichi'), Fruit Chan ('The Midnight After'), Dante Lam ('That Demon Within')..., a našlo se mjesta i za restauriranog Ozua (genijalni 'Good Morning' iz 1959) te novi program dokumentaraca ('Boundless', 'The Search For Weng Weng'...).

Program možda ima manje filmova i 'čudnije' su raspoređeni – ali je i dalje prilično atraktivan.

Iako su najudarniji naslovi bili zbijeni u prvi vikend, poput 'The Eternal Zero', japanskog ratnog filma i šestog najprofitabilnijeg japanskog filma svih vremena, ili novog nastavka 'Racije', koji su zaobišle nagrade u Udinama, ali je ipak ovjenčan stojećim ovacijama publike i titulom 'najboljeg akcijskog filma svih vremena', uhvatili smo i osrednji 'Pee Mak', najgledaniji tajlandski film svih vremena, još jedan obarač rekorda te film-fenomen koji je tradicionalnu priču o duhovima spojio s komedijom kakve se ne bi postidio ni hrvatski sitkom.

Nagradu Black Dragon, koju dodjeljuje publika spremna platiti 'povlaštenije ulaznice', dobio je 'The Attorney', korejska hit-drama koja je u zemlji (s 50 milja stanovnika) prodala 11 milijuna ulaznica, dok su glasovi ostatka publike otišli filipinskom dramedyju 'Barber's Tales' (treće mjesto), sudsko-političkoj drami 'The Attorney' (drugo mjesto) i kamikazama u CGI spektaklu 'The Eternal Zero' (prvo mjesto).

Nažalost, FEFF je bio možda jedina prilika da većinu ovih naslova vidite na velikom platnu u relativno prihvatljivoj geografskoj blizini, s obzirom da je teško očekivati da će se ikada pojaviti na hrvatskim velikim platnima.