DUŠKO ĆURLIĆ

'Kćerima se trudim biti otac i prijatelj'

09.10.2015 u 19:13

Bionic
Reading

Šarmantni voditelj HTV-ova showa 'Maestro' ispričao nam je što nikad ne bi mogao raditi na televiziji, otkrio je kakav je kad se razljuti i je li strog kao tata

Show 'Maestro', u odnosu na druge projekte koje je radio, omiljenom TV licu Dušku Ćurliću, kako priznaje, najveći je voditeljski izazov do sada.

'Odradio sam zaista puno raznih emisija. Od Dora, Porina, Plesa, Pjevanja, Eurosonga, Studija 10, Nedjeljnih popodneva, da ne nabrajam dalje. Show 'Maestro' vodim sam i zaista je potrebna potpuna koncentracija i priprema. Znate, na sceni imate 80 i više vrhunskih glazbenika Simfonijskog orkestra HRT-a, imate studente dirigente, uspješne ljude koji su se upustili u tu avanturu, imate sjajan žiri, publiku, a ti si taj koji sve to mora držati na okupu i dati neki smisao i ritam, s ekipom. Osim toga, na jedan zabavan način pokušavamo prenijeti klasičnu glazbu širem gledateljstvu i vrlo je tanka granica do kuda smiješ ići da izbjegneš banalnost, a da ipak privučeš gledatelje. Čini se da u tome uspijevamo, sudeći prema reakcijama ljudi. U subotu predstavljamo filmsku glazbu i baš se tome veselim', kazao je Duško.

I sam je pokušao dirigirati prošle subote.
'Nekako sam izdržao te dvije minute i 24 sekunde pred orkestrom. Uz sve pripreme s maestrom Robertom Homenom, uz svu pozitivu koju naš Simfonijski orkestar pokazuje prema meni, ja vam nemam riječi da opišem tu tremu. Dirigirao sam Šostakoviča, dio jednog lijepog valcera, sto puta sam ga vježbao, ali kad stanete pred te glazbenike, kad osjetite njihovu snagu i njihove poglede, vjerujte, sve što si naučio, zaboraviš isti tren. Neopisiv osjećaj. Bio sam svjestan samo onog prvog znaka, a sve ostalo kao kroz maglu. Kad sam gledao snimku, vidio sam da sam slao puse orkestru, smijao se, namigivao, mrštio, a toga uopće nisam bio svjestan. Usput, veliki Robert De Niro rekao je da mu je jedna od 10 želja za života stati pred orkestar i ravnati njime. E, pa ja sam tu želju ostvario, ali mislim da ne bih više', rekao je kroz smijeh.

Na televiziji, kaže, nikada ne bi mogao voditi neku 'ozbiljnu' političku emisiju ili 'Dnevnik'.
'Mislim da bih 'pukao' kao nedavno kolega Šprajc. Vjerojatno bih se i osramotio malo žešće jer nemam tu notu diplomacije u sebi. Srećom radim u zabavnom i mozaičnom programu pa još nikome nije palo na pamet da mi ponudi tako nešto. Nadam se da i neće', izjavio je.

Na pitanje što znači biti dobar voditelj, odgovara da i sam nije siguran što to točno znači.
'Sviđati se svima? Nemoguća misija. Da te nije briga za gledatelje i kao 'furati samo svoj film'? Potpuno krivo. Naslikavati se tek da bi se pojavio kao neki 'kvazi celeb'? Suludo. Oponašati nekoga? Koga? Svako vrijeme nosi svoje izazove i ne postoji formula. Svi govore o zlatnim danima televizije, pristojnim i uglađenim voditeljima. Da, u pravu ste, ali samo djelomice. Televizija prije 40, 50 godina i danas nije isto, društva nisu isto, o sustavima vrijednosti koji gotovo da i ne postoje, da i ne govorimo. Skidam kapu toj generaciji jer su trajali. Danas je to iz mnogo razloga puno teže. Biti dobar voditelj? Učiti i biti spreman na dobru i lošu kritiku, nikad se ne zavaravati da si ti samo ta slika s ekrana, ne dopustiti taštini da te pojede, imati mudrosti priznati greške i učiti iz njih i u svakom novom poslu naći novi izazov i pokušati dati maksimalno od sebe u tom trenu. To je valjda neki put', rekao je Duško.

Uvijek ste nasmijani i pozitivni. No kako izgleda kad se zbog nečeg ili nekog razljutite?
'To mi je u opisu posla, taj osmijeh, iako ti nekada zaista nije do njega, ali… Kad puknem, planem k'o šibica i onda svašta kažem. Srećom kratko traje. Imam visok prag tolerancije i pokušavam prihvatiti stvari kakve jesu, ali nekada jednostavno ventili popuste. Kad se ispušem, nije mi nikakav problem iskreno se ispričati kad zeznem. Živi smo ljudi, ne možemo uvijek znati prave odgovore, svi činimo greške, ne postoji škola u kojoj ćeš učiti život, ali postoji životna škola sa svojim pravilima pisanim i nepisanim. Nepisana te nauče nositi se sa sobom i s drugima. Ili kako bi Gibonni rekao, 'već je vrime da se pomirim sa svitom'. Ima nešto u tome', ističe.

Njegove najvjernije gledateljice su supruga Adela te kćeri, 17-godišnja Karla i 12-godišnja Ela. Nada se, kaže, da nije strog otac.
'Trudim se biti uz kćeri koliko god mogu, balansirati između oca i prijatelja. Nekad i uspijem, hehhehehe... Kad i pokušam biti strog, dovoljan je jedan pogled i ja se izgubim sa svim svojim 'autoritetom' i nemam više pojma oko čega sam pokušavao biti jako 'pametan'. Eto ti moje strogoće', otkrio je.

Karla i Ela su pravi miks osobina njega i supruge Adele, ali su toliko i svoje.
'Znam da zvuči možda pretenciozno, ali zaista bih volio da su baš ovakve, znatiželjne i otvorenim očima da gledaju stvari oko sebe, da budu zdrave i sretne što god radile i gdje god bile. To vam je neki potpuno drugi svemir. Otkrivam ga dan po dan, žalim za svakim trenutkom njihova odrastanja koji zbog obaveza nisam bio uz njih, ali sretan sam kad vidim kako odrastaju i postaju sve više svoje', priznao je.

Kako su obje u tinejdžerskim godinama, nekad s njima pokušava, kaže, komunicirati tihom diplomacijom, nekad vrlo žustrim okruglim stolom, a nekad je to igra i besmislena roditeljska taština.
'Sve ovisi koji problem je na meniju (smijeh). Srećom, za sad sve to završava s puno smijeha i nekim kompromisom. Ma mislim da bi svaki roditelj o odrastanju mogao knjige napisati', izjavio je.

Kad god ima vremena, odjuri na vježbanje.
'Odem kod svog prijatelja Branimira Vajde u njegov Collum na malo istezanja i koji krug na spravama. Igram sa svojim dečkima nešto što bismo mogli nazvati veteranskim tenisom na Princeu i to je neopisivi gušt, trudim se ne zeznuti termine. Nekad s udarcem u tu lopticu ode i čudo frustracija koje se skupe tijekom tjedna od stresa i ludih situacija', otkrio je.

Ima puno stvari u kojima istinski uživa, a jedna od njih je njegova jutarnja šihta utorkom ujutro na radio Sljemenu.
'Sjajna ekipa je tamo. Radio je najposebniji i najdivniji medij i često te vrati na zemlju kad 'zaplutaš'. Iskreno te napuni pozitivom. Volim čitati i bježati s knjigom u neke druge svjetove, jer ovaj svijet oko nas je prilično površan i opterećen, na žalost. Svima preporučujem Ivicu Prtenjaču i njegovu knjigu 'Brdo'. A najviše guštam s neopterećenim ljudima i daleko od bilo kakvih 'svjetla pozornice'. Još ako se nađe i kakav instrument pa se zasvira i zapjeva onako za ekipu... Eto ti gušta', kaže Duško Ćurlić.


Duško je omiljen među svojim kolegama poput Daniele Trbović i Miljenka Cvitkovića


Često smo ga gledali u kombinaciji s Barbarom Kolar


Duško s kćerima Karlom i Elom, danas tinejdžericama