U marketinškim kampanjama holivudskih visokobudžetskih produkcija praktički je neizbježna postala tvrdnja kako je novi naslov koji stiže u kina ‘jedan od najiščekivanijih filmova godine’. Za neke to nedvojbeno stoji – aktualni svjetski megahit ‘Osvetnici’ savršen je primjer za to, bez obzira na to što ima i poneka zemalja (u tom društvu je i Hrvatska) gdje baš nije totalno rasturio, s druge strane, teško je zamislivo da je itko s posebnim nestrpljenjem očekivao ‘Ljude u crnom III’.

Od prethodnog nastavka doslovno je prošlo puno desetljeće, a taj film – koji u ono doba zaista jest bio prilično iščekivan – uglavnom je ocijenjen kao prilično razočaravajući, i od publike i od kritike. Nije, dakle, bilo razloga da se od novog izdanja serijala bilo što očekuje, pa je prilično ugodno iznenađenje da je ‘trojka’ vrlo zabavno, a u konačnici čak i pomalo dirljivo ostvarenje.

Autorska ekipa filma lukavo je smislila koncept u kojem više nije u središtu međuigra Willa Smitha i Tommyja Leeja Jonesa kao agenata J-a i K-a: Jonesovo mjesto zauzeo je Josh Brolin kao mlađa verzija K-a, budući da se glavnina zapleta odvija u prošlosti, točnije u srpnju 1969. godine, u vrijeme lansiranja Apolla 11. Na početku filma, opaki vanzemaljac Boris zvan Zvijer (Jemaine Clement) u našem vremenu bježi iz najstrože čuvanog zatvora na Mjesecu, te se vraća u 1969. kako bi se osvetio K-u, koji ga je tada uhitio, a tom prilikom Boris je ostao bez jedne ruke. Nakon što Boris eliminira K-a, današnja Zemlja nađe se izložena invaziji vanzemaljaca, pa se sada J mora vratiti u prošlost kako bi vratio stvari na svoje mjesto. Uvodni dio ‘Ljudi u crnom III’, blago rečeno, nimalo ne obećava: početna scena u zatvoru traljavo je režirana (iako pogotovo muškom dijelu publike to vjerojatno i neće pretjerano smetati zahvaljujući vrlo seksipilnoj pojavi pjevačice Nicole Scherzinger u ulozi Borisove pomagačice), a stvari ostaju još gore nakon nekoliko scena koje služe kako bi ilustrirale zasićenje u partnerskom odnosu J-a i K-a, no zbog slabašnih dijaloga i Smithova šmiranja dosta su iritantne. No kad se J napokon vrati u 1969. godinu i susretne s Brolinovom verzijom K-a, stvari se počinju popravljati.

Glavni štos, kao što je bilo jasno iz foršpana, jest u tome što Brolin zaista vrlo vjerno ‘skida’ Jonesove glumačke manirizme, no lik je ovdje prikazan u bitno drukčijem svjetlu – veseliji, opušteniji, romantičniji (nije šala) – što, naravno, daje novu dinamiku odnosu dvojice protagonista. Cjelinu dodatno razigrava uvođenje vrlo zanimljivog novog lika, dobrog vanzemaljca Griffina koji ima sposobnost da istodobno vidi više mogućih usporednih tokova vremena, odnosno različitih raspleta pojedinih situacija, s čime se redatelj Barry Sonnenfeld iznenađujuće inspirirano poigrava. Griffina interpretira Michael Stuhlbarg, glumac koji se probio odličnim nastupom u ‘Ozbiljnom čovjeku’, a zatim izvanredno utjelovio nemilosrdnog gangstera Arnolda Rothsteina u seriji ‘Carstvo poroka’, dok nastupom u ‘Ljudima u crnom III’ pokazuje zaista iznimnu svestranost. Unatoč tome što Sonnenfeld povremeno (pogotovo na samom kraju) koristi taj lik na banalno sentimentalan način, Stuhlbargov Griffin katalizator je koji daje filmu dušu, na planu emotivnosti, ‘Ljudi u crnom III’ izdižu se znatno iznad standarda holivudskih megaspektakla. Sonnenfeldova je režija na razini cjeline itekako neujednačena, ali treba mu priznati da je uglavnom uspješno izbjegao pretjerivanja koja prate suvremene blockbustere – mnogi filmaši, primjerice, vjerojatno ne bi propustili priliku da od invazije vanzemaljaca naprave orgiju destrukcije, dok je Sonnenfeld to sveo na najfunkcionalniju mjeru. Možda ovaj filmaš ipak nije izgubljeni slučaj kao što se činio nakon filmova ‘Moji problematični praznici’ s Robinom Williamsom, ‘Totalna zbrka’ s Timom Allenom te ‘Ljudi u crnom II’.

Svijet je definitivno mogao bez ‘Ljudi u crnom III’, ali kad je već tu, film je sasvim pristojan. A nije mala vjerojatnost da ćemo ga još više cijeniti nakon sljedeće godine, kada u kina stignu još neki nastavci za kojima nema prave potražnje, poput novih izdanja ‘Jurskog parka’ i ‘Riddickovih kronika’.