UTORAK NA ZGDOXU

Ana Magaš ne traži opravdanje za zločin

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Utorak nam je na ZagrebDoxu ponudio nekoliko pogleda na lišenost majčinstva koja ide pod ruku s lišenošću slobode, čisto turistički put u svemirska prostranstva i nostalgično glazbenu šetnju protestnim folk-rockom 60-ih i 70-ih uz legendarnu grupu 'Crosby, Stills, Nash and Young'

Život majki nakon zločina - 'Znak na Kajinu' i 'Tjeskoba'

Dva filma, jedan za drugim, u utorak su se uhvatila iste teme, posljedice zločina po majčinstvo. Ljiljana Šišmanović i Tihana Kopsa u filmu Znak na Kajinu problemu izgubljenog majčinstva pristupaju kroz medijski bučno popraćen slučaj Ane Magaš, koja je u samoobrani ubila supruga, zbog čega je osuđena na osam godina, da bi je nakon tri godine pomilovao predsjednik Mesić.

ZagrebDox press

ZagrebDox press

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Kad je izašla iz zatvora, uslijedio je bolni susret sa stvarnošću u kojoj nema više njezinog supruga, a sin ne želi nikakve kontakte s njom. Iako smo kroz film čuli samo Aninu stranu priče, autorice su temi pristupile objektivno, ne pokušavši opravdati Anu za čin koji je počinila, već se zadržavši uglavnom na posljedicama i njezinim razračunom sa samom sobom.

Ni Ana ne traži opravdanje za zločin i ne bježi od učinjenog (osim ponekad u sjećanje koje izmamljuje rijetki osmijeh). Ključna točka njezine stvarnosti izgubljeni je sin Lovro koji ne želi čuti za nju, a oko kojega se vrti ostatak ostataka njezinog života jer, kao što je u filmu rekla Anina majka, 'to se ne može popraviti – njega se ne može vratiti, njoj će to biti pečat za cili život, a Lovro je ostao bez oca i majke'. I tu cijela priča staje i ostaje u vrtnji. Poput Aninih monologa o zatvoru, Lovri, propuštenom životu.

Autorice su Aninu priču pokušale iznijeti kroz više slojeva: direktnim razgovorom, čitanjem zatvorskih dnevničkih spisa, sučeljavanjem s novinskim člancima o slučaju, ali i viđenjem njezine priče iz perspektive majke i sestre. Iscrpnost smo dobili, a uz nju i obilnu količinu suza, razumljivih, ali i previše poticanih od strane autorica. Također i pretjeranu količinu doslovnosti kojima su autorice 'ilustrirale' ispovijest. Tako Ana o zatvoru priča u napuštenoj zgradi nalik zatvorskoj ćeliji, ispovijest o sinu koji ne želi vidjeti majku prati pogled na praznu ljuljačku i drvenu pušku s njegovim imenom, sve previše doslovne metafore.

Anin život u osami Molata, gdje uglavnom provodi vrijeme u bijegu od svojih sugrađana, često razbijaju kadrovi vreve na zadarskim ulicama, što ostaje visjeti kao nedorečenost. Mogli bismo to, pomalo nategnuto, protumačiti kao poruku da je društvo jedan od krivaca za tragičan događaj, na čijem tragu je i Anina sestra kad kaže kako je za zločin kriva (i) okolina koja nije dozvolila Ani da se na vrijeme razdvoji od Lucijana jer 'što će ljudi reći'?

'Tjeskoba'

Znatno bolje sličnoj je temi pristupio Damir Čučić, koji je u filmu Tjeskoba ušao u požešku kaznionicu i u direktnom susretu s nekoliko kažnjenica, ujedno 'majki na prisilnom dopustu od majčinstva', uspio zabilježiti bol koju im čini razdvojenost od djece.

Film odlične fotografije (Mario Britvić i Damir Bednjanec) posebnu pažnju usmjerava na doziranost naglašenih emocija, koje se izmjenjuju s vrlo duhovitom samoironijom, i u tom susretu emocionalnih opreka u buci iznose ključni problem žena lišenih slobode, a taj je lišenost majčinstva.

ZagrebDox press

ZagrebDox press

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Zatvorenice odslužuju kazne od nekoliko mjeseci do 18 godina, dok njihova slika blijedi u sjećanju djece koja rastu po domovima za nezbrinutu djecu, uz bake, djedove ili očeve koji ih odbijaju od majki. Tanke veze održavajući pokojim telefonskim razgovorom o životnim sitnicama jer kako djetetu objasniti zašto majka nije uz njega?

Svjesne stigme koju društvo lijepi ne samo njima, već i njihovoj djeci, žene na duljem ili kraćem odmoru u Požegi vrlo otvoreno i promišljeno iznose svoje nade i strahove od konačnih susreta u vanjskom svijetu, brojeći dane do izlaska ili ih, emocionalno prazne, u potpunosti ignorirajući.

Lana, sa životnom pričom vrlo nalik Aninoj, na 18-godišnjem je odsluženju kazne zbog suučesništva u ubojstvu supruga, a kad izađe, djeca će joj biti punoljetna. Ne dozvoljava majci da im priča o njoj jer želi da pri izlasku počnu stvarati odnose od samoga početka.

Uz to što će cijeli život živjeti sa spoznajom da je sudjelovala u nasilnom oduzimanju života, Lana se nosi i s činjenicom da su njezina djeca u potpunosti svjesna što je učinila: 'Nazvala sam sina da mu čestitam rođendan, a on mi je rekao da me dan prije na televiziji vidio kako mu ubijam oca.' Sve to Lana izgovara bez suza jer s time živi svaki dan i te su suze davno isplakane.

Autor je u razgovoru o filmu istaknuo da mu je poseban izazov bio pokušati stvoriti junakinje od osoba koje su u svijesti ljudi negativci. I u potpunosti je uspio, učinivši ih, bez imalo patetike, ženama koje ne odustaju od majčinstva bez obzira koliko dug i bolan put je pred njima. Film pun tragike i gorke komike odličan je prikaz druge strane zločina, kazne koja se širi sa samog zločinca na njemu najdraže i najosjetljivije, djecu. Koja su, kako su ustvrdile sve zatvorene majke, najveće žrtve. (I. T.)

'Svemirski turisti'

Dosta vam je skijanja u Austriji, ljetovanja na Braču i izleta u planine, želite temeljito promijeniti okolinu i svoj godišnji potrošiti na nešto egzotičnije i udaljenije putovanje? Pa što kažete, recimo, na put u - svemir? Nema problema, suvremeni kapitalizam i privatni biznis omogućili su vam ispunjenje i te želje, nekada rezervirane za odabrane astronaute na milosti državnog budžeta – sve što vam treba je dvadesetak milijuna dolara, nešto love za avion do bivših sovjetskih pustopoljina, dobro zdravlje i dobra volja. I spremni ste!

ZagrebDox press

ZagrebDox press

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Dokumentarac 'Svemirski turisti', švicarskog redatelja Christiana Freia, vodi nas u svijet poduzetnika spremnih iskeširati milijune za avanturu u galaksiji, kamerama prateći let iranske Amerikanke Anoushehe Ansari u aranžmanu trošnog, iako novoobnovljenog servisa starog sovjetskog kozmonautskog programa.

No 'Svemirski turisti' puno su više od portreta bogataša koji ispunjavaju svoje dječje snove – Frei je iznimno vješto saštrikao cjelinu podjednako nabijenu melankolijom i humorom, povezujući poduzetnike koji troše milijune na let sa sirotinjom koja živi od skupljanja limova s otpadaka letjelica koje padaju na zemlju nakon polijetanja, kao i usputni podsjetnik na narušeno zdravlje mještana sela zagađenih kemikalijama iz ruskog svemirskog programa, čime je ova priča zaokružena i zapakirana poput snažne dramske cjeline, s pravim emocijama i situacijama. (V. G.)


'CSNY Deja Vu'

Pjesma je jača od minobacača, kaže stih, ali na stranu ljepota ljepljive pop rime – koliko je zapravo istine u ovoj domoljubnoj humanitarki devedesetih? Koliko je istine u tome da se glazbom može mijenjati išta u svijetu, kamoli zaustaviti ratove? Propagandni učinak glazbe nije upitan, ali najčešće pali u rukama onih koji već drže sve ostale konce u rukama – Vijetnam nije stao, a isto tako ni njegov blizanac Irak, no kao što je netko rekao, možda i jesmo nemoćni protiv snažne nepravde, ali ne znači da se moramo složiti s njom. Ako si ljut – urlaj! Ili još bolje, ako znaš – pjevaj!

ZagrebDox press

ZagrebDox press

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

'Sloboda govora' naziv je turneje koja je ponovno okupila one koji su pjevanjem protiv vlasti izgradili svoj status, ikone protestnog folk-rocka šezdesetih, bend Crosby Stills, Nash and Young, a koji su 2006. godine, probuđeni iz hibernacije Youngovim CD-om 'Livign With War', krenuli svirati po zemlji, držeći koncerte koji su zapravo bili eksplicitni antiratni i antibuševski mitinzi. Ono što su radili krajem šezdesetih, primorani su, zbog reprize političkih zbivanja, reprizirati i u svojim poodmaklim karijerama.

'CSNY Deja Yu' je korektni glazbeni i politički dokument s turneje koji, pomalo u maniri 'Shut Up & Sing' (dokumentarne sage o puno težem aktivizmu Dixie Chicks), prati sve što se događalo po američkim gradovima kada je putujući protestni cirkus došao u njihove koncertne dvorane, od oduševljenja do uzdignutih srednjih prstiju. Sve to režirao je sam Young, pod svojim poznatim pseudonimom Bernard Shakey. (V. G.)


Crtice iz regionalne konkurencije u utorak

ZagrebDox press

ZagrebDox press

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

'Duhan-djevojka' (Njemačka, Makedonija, Biljana Gavranlijeva) – odličandokumentarac o 14-godišnjoj Mümine koja živi u makedonskoj zabiti postrogim tradicijskim pravilima, među kojima je i ono ključno, kojestvara razdore između starih i mladih: udaja za novac. Film odličnefotografije (Susanne Schüle) i vrlo zanimljivih likova, posebice vrlozrele djevojčice Mümine, te dijaloga koji tek na trenutke djeluju'previše uvjerljivo', odnosno glumljeno.

Točka prekida (Srbija, Igor M. Troholj) – simpatičan dokumentarac o vlakovođama koji, ni krivi ni dužni, postaju ubojice, odnosno suučesnici u samoubojstvu. Zbog osobina vlaka i dugog praga kočenja, na njima je tek da promatraju živote u svjesnom nestajanju.

Kriva je (Srbija, Milica Đenić)
– dokumentarac ceste, odnosno jednog razuzdanog ljeta, prati makedonsku narkomanku Mariju koja se ljeti skida s droge i uživa u hrvatskoj obali. Površni uradak otvara naznaka Marijine narkomanske priče koja ostaje visjeti u zraku, sama jezgra filma je pomalo tanka, a takvi su i završni dojmovi. (I. T.)

I srijeda na ZagrebDoxu nudi pregršt filmova, od kojih bismo izdvojili filmove Igrač, J. Appela, Ljudi s mliječnog puta M. Mikuljana i Nevidljive galerije Ž. Kipkea, svi u 20 sati, te Stvarni život Petera Gabriela, D. Zeppenfelda i G. Maasa, Teheranski rap H. Khademija i reprizu D. Čučića Tjeskoba, koji igraju u 22 sata. Kao i dosadašnjih dana, i danas ovdje možete osvojiti besplatne ulaznice za projekcije.

ZagrebDox već je četvrtu godinu dio projekta T-Com KulTurist, a više informacija možete pronaći na službenim stranicama festivala

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi