Prema podacima iz Registra osoba s invaliditetom HZJZ-a u Republici Hrvatskoj iz 2024. godine, u našoj zemlji evidentirano je 6125 osoba s poremećajem iz spektra autizma, a 1384 ih živi u Gradu Zagrebu. Plava boja simbolizira poremećaje iz tog područja, a još jedan od simbola čine dijelovi puzzlea.

Iako se o spektru govori sve češće, svakodnevica mnogih obitelji i pojedinaca i dalje je ispunjena tihim prilagodbama, traženjem razumijevanja i navigacijom pravilima svijeta skrojenog prema neurotipičnim očekivanjima. Stručnjaci upozoravaju da broj dijagnoza raste, dok vidljivost i podrška često kaskaju za stvarnim potrebama.

Autizam se klasificira kao neurorazvojni poremećaj, no u suvremenom razumijevanju govori se i o neurorazvojnoj raznolikosti koja odražava drugačiji način funkcioniranja mozga. Zbog toga umjesto 'simptoma' govorimo o karakteristikama. Kako je nedavno za tportal istaknula Antonija Vuk iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, osobe s autizmom imaju specifičan način razmišljanja, zaključivanja, komunikacije i procesuiranja emocija. Često im je izazovno razumjeti neverbalne signale i mogu na različite načine osjećati druge ljude i odnose te različito izražavati privrženost. Zbog svega navedenog teže se prilagođavaju društvenim očekivanjima. Ponavljajuća ponašanja te senzorna preosjetljivost ili neosjetljivost također su česte karakteristike. Neki znakovi autizma vidljivi su već u ranom djetinjstvu. No kod osoba s razvijenijim intelektualnim i verbalnim sposobnostima dijagnoza može kasniti. To je posebno često kod djevojčica i žena jer lakše maskiraju svoje specifičnosti socijalnom prilagodbom.

Rani znakovi

Prvi signali često su nenametljivi: neuzvraćanje pogleda i osmijeha, neodazivanje na ime, izostanak geste pokazivanja, odsutnost gugutanja u prvoj godini te kašnjenje u razvoju govora i komunikacije. Uočavaju se i senzorne posebnosti – pojačana osjetljivost na zvuk, dodir ili mirise, ali i suprotno, potpuna neosjetljivost na pojedine podražaje. Kod djevojčica dijagnoza često kasni jer lakše socijalno prikrivaju teškoće, osobito uz bolje jezične i intelektualne vještine.

'Osobe s autizmom imaju specifičan način razmišljanja, procesuiranja emocija i izražavanja privrženosti; njihova je različitost često nevidljiva, pa se zbog toga dogodi da autizam nije prepoznat na vrijeme,' istaknula je dr. Vuk. U takvim situacijama vrijedi vjerovati roditeljskom osjećaju i potražiti stručnu procjenu čim se pojave sumnje.

Dijagnostika autizma

Procjena autizma obuhvaća detaljan razgovor o ranom razvoju, promatranje ponašanja i standardizirane alate poput ADOS‑a, uz interdisciplinarni pristup u kojem sudjeluju psihijatar, psiholog i edukacijski rehabilitator. ADOS‑2 je vrijedan dio procjene, ali konačna dijagnoza donosi se na temelju cjelokupne kliničke slike, a duljina postupka ovisi o dostupnosti stručnjaka. 'U praksi je često veći izazov prepoznati autizam iza psihičkih simptoma koji nastaju kao posljedica dugotrajnog prilagođavanja okolini, nego razlikovati specifičnosti autizma od psihijatrijskih poteškoća,' istaknula je dr. Vuk.

Mentalno zdravlje: nevidljivi teret

Život u okviru tuđih očekivanja iscrpljuje, pa su anksioznost i depresija u spektru češći, osobito kod onih koji se često oslanjaju na maskiranje – svjesno prikrivanje autističnih karakteristika radi uklapanja. Kako je istaknula dr. Vuk, anksioznost kod autističnih osoba može izgledati poput rigidnog ponašanja ili opsesivnih interesa, dok se depresija ponekad očituje iritabilnošću i gubitkom interesa za uobičajene aktivnost.

Kvaliteta života značajno raste uz smirenu, jasnu komunikaciju i predvidljivu dnevnu strukturu, kao i uz prostor za senzornu regulaciju tijekom dana. Male, dosljedne prilagodbe u školi, na poslu i kod kuće – od vizualnih rasporeda do mirnih kutaka – daju mjerljive rezultate. Rane intervencije, bolja dostupnost procjena i kraće liste čekanja nisu luksuz, nego temelj jednakih šansi; bez toga, potencijal i snage osoba u spektru prečesto ostaju nevidljivi.

Tinejdžerske godine donose dodatne izazove identiteta, vršnjačkih odnosa i razumijevanja društvenih obrazaca. Nerazumijevanje okoline često vodi usamljenosti i narušenoj slici o sebi, a učestalije maskiranje u ovoj dobi povezano je s povišenim rizikom za internalizirane teškoće. Novija istraživanja ukazuju i na češće preplitanje autizma s raznolikostima rodnog identiteta, što može stvoriti dvostruku stigmatizaciju i dodatno opteretiti mentalno zdravlje.

Kada je potrebna hitna pomoć

Nagle promjene ponašanja – gubitak interesa, izrazita rigidnost te misli o samoozljeđivanju – znak su za žurno uključivanje stručne pomoći. U kriznim trenucima važno je brzo aktivirati mrežu podrške i dogovoriti jasan plan sigurnosti uz korake koje okolina može primijeniti odmah.

'Autizam ne treba gledati samo kroz poteškoće, već i kroz perspektivu različitosti koja obogaćuje društvo – ako smo spremni razumjeti i prihvatiti,' poručila je dr. Vuk. Upravo zato je rana svijest ključna: prepoznati, razumjeti i podržati znači otvoriti prostor za autentičnost, samopouzdanje i ispunjen život.