Gotovo svatko zna svoj horoskopski znak i većina ga pamti još od djetinjstva. No zodijak kakav svakodnevno viđamo u horoskopima nastao je u vrijeme kada je nebo izgledalo drukčije: u međuvremenu, polagani pomak Zemljine osi promijenio je raspored sazviježđa u odnosu na kalendarske datume. Posljedica je paradoks: rođendanski datum i znak koji poznajemo često ne odgovaraju sazviježđu koje je toga dana doista bilo 'iza' Sunca.

Primjer to jasno pokazuje. Trinaesti rujna kalendarski 'spada' u Djevicu, no stvarna pozadina Sunca toga je dana danas — Lav. To ne znači da su horoskopi nužno 'pogrešni’, nego da se temelje na drugom načinu mjerenja neba od onoga koji koristi moderna astronomija.

Zašto se znak i sazviježđe više ne poklapaju

Zemlja ne rotira savršeno mirno već poput zvrka, njezina se os vrlo polako njiše u krugu. Taj se ciklus zove precesija i traje oko 26 tisuća godina. Zbog toga se naš pogled na zvijezde pomiče otprilike jedan stupanj svakih 72 godine. Promjena je spora, ali neumitna — preko stoljeća i tisućljeća nakupi se razlika koja više nije zanemariva.

Iznad Sjevernrog pola na nebu se vidi zvijezda Polaris i to je današnja zvijezda Sjevernjača, no u doba gradnje egipatskih piramida ulogu ‘sjeverne zvijezde’ imao je Thuban, a u ledenom dobu najbliža je bila Vega. Pomak ne pogađa samo sjever, nego sva sazviježđa, uključujući ona zodijaka, piše NY Times.

Ravnodnevica seli kroz zodijak

Prije tridesetak stoljeća, na proljetnu ravnodnevicu (oko 20. ožujka) Sunce je bilo ‘u Ovnu’. Već je grčki astronom Hiparh oko 130. pr. Kr. uočio da se položaji mijenjaju, uspoređujući mjerenja tijekom pomrčina. Danas je na ravnodnevicu Sunce ‘u Ribama’; za otprilike šest stoljeća ‘ući’ će u Vodenjaka, a tisućama godina kasnije smjer će se nastaviti prema Jarcu i dalje. Popularno, taj se spori marš kroz zodijak naziva ‘dobima’ (primjerice ‘Doba Vodenjaka’), iako oko točnih datuma ne postoji suglasje.

Dva zodijaka: tropski i sideralni

Zapadna astrologija koristi tropski zodijak: znakovi su vezani uz godišnja doba, pa Ovan počinje prvi dan proljeća bez obzira na to koje je sazviježđe tada zaista iza Sunca. Indijska tradicija (đjotiš) koristi sideralni, odnosno zvjezdani zodijak, koji znakove usklađuje sa stvarnim, trenutnim položajima sazviježđa i ‘prati’ precesiju. U početku su se ta dva sustava gotovo poklapala, no s vremenom su se razišla za čitav znak i više. Zapadni astrolozi toga su svjesni i drže da je sustav ‘vezan uz sezone’ jednako legitiman kao i ‘vezan uz zvijezde’ — riječ je o dvama različitim okvirima koji odgovaraju na različita pitanja.

Dvanaest 'kriški' naspram stvarnog neba

Babilonci su prije oko 2500 godina standardizirali zodijak u 12 jednakih ‘kriški’ od po 30 stupnjeva, praktičan sustav za mjerenje vremena i tumačenje neba. No službene granice sazviježđa koje danas koristi astronomija nimalo nisu jednake: to su nepravilni 'komadi slagalice'. Zbog toga Sunce na putu ekliptikom realno provodi nejednako vrijeme u svakom sazviježđu — primjerice, znatno dulje u Djevici nego u Raku, a u Škorpionu tek oko tjedan dana.

'Trinaesti putnik' Ophiuchus, poznat i kao ‘Nosač zmije’, trinaesto je sazviježđe na ekliptici. To znači da se dio onih koji su rođeni ‘u znaku’ Škorpiona zapravo rađao dok je iza Sunca bio Ophiuchus; zbog precesije isto vrijedi i za mnoge Strijelce. Zašto ga nema u klasičnom zodijaku? Vjerojatno zato što su Babilonci pojednostavili sustav na 12 dijelova kako bi pratio njihov kalendar s 12 mjeseci; Ophiuchus jednostavno '‘nije ušao u kadar'.

Isti korijeni, različiti putevi

Astronomija i astrologija danas su razdvojene: nema znanstvene potvrde da položaji nebeskih tijela određuju karakter ili sudbinu. No povijesno su bile ista disciplina. Babilonci su planete promatrali kao bogove i u njihovim kretanjima tražili znakove, a potraga za obrascima motivirala je brižljivo promatranje neba. Još u 17. stoljeću, brojni astronomi bavili su se i izradom horoskopa za mecene. među njima i Johannes Kepler i Galileo Galilei. U doba prosvjetiteljstva dolazi do razlaza: astronomija ostaje u akademiji, astrologija izlazi iz znanosti, ali nastavlja živjeti u kulturi i svakodnevici.

Unatoč tome što danas znamo dovoljno o kretanjima planeta i zvijezda da šaljemo letjelice prema dalekim svjetovima, otkrivamo gravitacijske valove i ‘fotografiramo’ crne rupe, značajan dio publike i dalje vjeruje da nebeski ritmovi imaju veze s nama. Odgovor je vjerojatno jednostavan: astrologija je ‘mijenjač oblika’. Prilagođava se vremenu, medijima i potrebama i zato opstaje.