A onda dođe vikend: spavamo dulje, doručak se pretvori u brunch, ručamo nekoliko sati kasnije, a večera se protegne duboko u večer.

Zvuči potpuno bezazleno, no novo istraživanje sugerira da velike razlike u vremenu obroka između radnih dana i vikenda možda ipak nisu nevažne za zdravlje.

Fenomen je dobio i naziv – 'eating jet lag', odnosno prehrambeni jet lag. Baš poput klasičnog jet laga nakon putovanja kroz vremenske zone ili tzv. društvenog jet laga koji nastaje kada vikendom spavamo prema potpuno drukčijem rasporedu, riječ je o neusklađenosti naših svakodnevnih navika s unutarnjim biološkim satom.

Nova studija, objavljena 1. rujna u časopisu 'Communications Medicine', proučavala je povezanost takvog pomicanja vremena obroka i rizika od kardiovaskularnih bolesti. Rezultati su posebno zanimljivi za muškarce.

Više od 100 tisuća ljudi

Istraživači su koristili podatke 104.806 odraslih osoba uključenih u veliku francusku studiju NutriNet-Santé. Prosječna dob sudionika na početku bila je 42,7 godina, a 79 posto činile su žene. Sudionici su detaljno bilježili što jedu i piju te u koje vrijeme, i to tijekom radnih dana i vikenda. Znanstvenike je zanimalo koliko se sredina njihova dnevnog razdoblja prehrane pomiče između radnog tjedna i slobodnih dana.

Primjerice, ako tijekom tjedna prvi put jedete u 7, a posljednji put u 19 sati, sredina vašeg razdoblja prehrane je oko 13 sati. Ako vikendom prvi obrok pomaknete na 10, a posljednji na 22 sata, ona se pomiče na 16 sati. Upravo ta razlika predstavlja eating jet lag.

Tijekom medijana praćenja od 8,1 godine zabilježeno je 2368 slučajeva kardiovaskularnih bolesti, među kojima 1270 slučajeva koronarne bolesti srca i 1098 cerebrovaskularnih događaja.

Rezultati su pokazali da je kod muškaraca svaki dodatni sat eating jet laga bio povezan s oko 14 posto višim rizikom od kardiovaskularnih bolesti te 21 posto višim rizikom od koronarne bolesti srca.

Važan detalj jest da znanstvenici nisu pronašli istu povezanost kod žena.

Također se nije radilo isključivo o kasnijem jedenju vikendom. Kod muškaraca koji su svoje obroke vikendom pomicali više od sat vremena unaprijed, odnosno jeli ranije nego tijekom radnog tjedna, zabilježena je povezanost s 44 posto višim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i 68 posto višim rizikom od koronarne bolesti srca u usporedbi s onima koji su zadržavali relativno stabilan raspored.

Kod muškaraca koji su vrijeme obroka vikendom pomicali više od sat vremena kasnije pronađena je povezanost s 36 posto višim rizikom od koronarne bolesti srca.

Drugim riječima, rezultati sugeriraju da bi redovitost mogla biti važnija od samog smjera pomicanja obroka.

Zašto bi tijelu smetalo kada jedemo u različito vrijeme?

Objašnjenje bi se moglo kriti u našem cirkadijalnom ritmu.

Organizam ima unutarnje biološke satove koji tijekom približno 24 sata reguliraju niz procesa – od sna i budnosti do lučenja hormona, metabolizma i funkcioniranja kardiovaskularnog sustava.

Dok je svjetlost jedan od najvažnijih signala za naš glavni biološki sat, vrijeme u kojem jedemo djeluje i na unutarnje satove povezane s metabolizmom. Hrana je, pojednostavljeno rečeno, također signal tijelu koliko je sati.

Ako tijekom tjedna jedemo prema jednom rasporedu, a svakog vikenda ga značajno pomaknemo, može doći do neusklađenosti između naših navika i cirkadijalnih ritmova.

Autori istraživanja napominju da cirkadijalni satovi sudjeluju u regulaciji brojnih procesa važnih za zdravlje srca, uključujući metabolizam i funkciju srčanog mišića. Ako se eating jet lag ponavlja iz tjedna u tjedan, teoretski bi mogao dovesti do kronične neusklađenosti između ponašanja i unutarnjeg ritma organizma. Istraživači su otkrili još jedan zanimljiv detalj.

Kada su sudionike podijelili prema vremenu prvog dnevnog obroka, povezanost eating jet laga s kardiovaskularnim rizikom pojavila se kod onih koji su prvi put jeli kasnije tijekom dana.

To je u skladu s nekim ranijim istraživanjima koja su kasnije vrijeme prvog i posljednjeg obroka povezivala s kardiovaskularnim zdravljem.

Autori su također primijetili da se povećavanje rizika počelo izravnavati nakon otprilike sat i pol razlike u vremenu obroka, iako naglašavaju da u studiji nije bilo mnogo ljudi s izrazito velikim pomacima pa taj rezultat treba oprezno tumačiti.

Nije svejedno kada jedemo

Zanimljivo je da je povezanost kod muškaraca ostala prisutna i kada su istraživači uzeli u obzir kvalitetu prehrane, vrijeme odlaska na spavanje, ukupno trajanje sna i društveni jet lag.

To otvara mogućnost da redovitost vremena obroka predstavlja zaseban faktor koji vrijedi dodatno istraživati.

Krononutricija – područje koje proučava odnos između vremena uzimanja hrane, biološkog ritma i zdravlja – posljednjih godina privlači sve više pozornosti. Ranija istraživanja već su sugerirala da nije potpuno svejedno kada tijekom dana unosimo većinu kalorija te koliko kasno počinjemo i završavamo s jelom.

Nova studija sada toj priči dodaje još jedan element: možda nije važno samo jesti u povoljno vrijeme, nego i održavati koliko-toliko stabilan ritam iz dana u dan.

Znači li to da nedjeljni brunch trebamo zaboraviti? Nipošto.

Ovo istraživanje ne dokazuje da će kasni subotnji doručak ili večera s prijateljima povećati rizik od srčanih bolesti. Riječ je o opservacijskoj studiji, što znači da može pokazati povezanost, ali ne i dokazati uzročno-posljedični odnos.

Postoje i druga ograničenja. Istraživači nisu imali podatke o stvarnom radnom rasporedu sudionika pa su pretpostavili da su od ponedjeljka do petka radni, a subota i nedjelja slobodni dani. To očito ne vrijedi za sve ljude.

Osim toga, gotovo četiri petine ispitanika bile su žene, a povezanost koja je uočena odnosila se upravo na muškarce. Sami autori zato naglašavaju da njihove rezultate trebaju potvrditi druga velika i dugotrajna istraživanja.

Poruka zato nije da se vikendom mora doručkovati u 7.05 samo zato što tako radimo tijekom tjedna.

No ako svakog petka potpuno promijenimo svoj ritam, a u ponedjeljak ga ponovno naglo vraćamo, možda vrijedi razmisliti o nešto većoj dosljednosti.

Jer kada je riječ o prehrani, sve više istraživanja sugerira da pitanje nije samo što jedemo i koliko jedemo.

Važno bi moglo biti i kada jedemo – i koliko se toga rasporeda držimo.