KAKO ZABORAVITI TAKO DIVNU NOĆ?

Moj prvi pravi dečko i ja bili smo u vezi oko godinu dana, i iako smo bili stvarno mladi, ponašali smo se kao da smo u braku jer smo bili zajedno i po 24 sata zajedno. Veza nam je pukla, vjerojatno zato jer smo oboje duboko u sebi bili željni zabave, izlaska i svega što uz to ide. Od tada je prošlo tri godine, a u tom razdoblju smo oboje postali promiskuitetni iako nikada to nismo izgovorili na glas... Imali smo nekoliko veza no uvijek smo se na kraju vraćali jedan drugome. Išli smo u isti razred i shvatili smo da je postalo previše bolno, pa je netko od nas dvoje morao otići iz tog razreda. I evo nas sad, tri godine kasnije, na istom smo. I dalje se volimo, u to sam uvjerena, ali on je postao previše ponosan da bi ponovno bio sa mnom. Mislila sam da sam postala hladna jer sam prema svim dečkima postajala izrazito drska pa pretpostavljam da je to vjerojatno bio strah od nove patnje. No naš zadnji susret poljuljao je sve u meni. Mislila sam da će s tolikim godinama ljubav barem malo ne stati i radila sam sve živo samo da mi to uspije, jer kažu da vrijeme liječi sve. No zadnji naš susret započeo je kao druženje starih dobrih prijatelja, a završio uz razgovor povezan s nostalgijom, puno suza i emocija. Mislila sam da se napokon smekšao, pogazio svoj ponos.. no nije.. ostalo je sve na istome, a ja još više povrijeđena i razočarana sama sobom što sam si ponovo uz njega dopustila patnju. I što sada? Kako krenuti dalje? Zaboraviti tako divnu noć, koja će me, već znam, 'hraniti' idućih mnogo mjeseci... Kako dignuti ruke od svega toga kad znam da tu ima još obostrane ljubavi? Kako pogaziti taj njegov ponos?

Redakcija Teena: Kužimo. I čini nam se da bi stvar mogla biti u sljedećem. Po našem skromnom mišljenju, kvaliteta nekog odnosa (s dečkom, curom, bakom, susjedom, hrčkom...) se temelji na količini bliskosti koji si u tom odnosu uspio izgraditi. Bliskost je temelj svake veze, bilo kojeg oblika, jer je to zametak iz kojeg nastaje – prijateljstvo! Bez prijateljstva nema ničega jer jedina druga opcija od prijeteljstva je neprijateljstvo pa je sve samo po sebi odmah jasno. E, sad... Kada i u kojem životnom dobu će te zakačiti ta sreća da izgradiš baš jedan tako kvalitetno-blisko-prijateljski odnos je životna lutrija koju je, uz sve moguće rizike, ipak šteta ne odigrati. Rizici su ti da ti, kao peguli, baš ne zakači onaj pravi životni tajming pa sve to u kompletu ostvariš ipak malo prerano. Prekasno kao riječ za nas, optimist bez mogućnosti izlječenja, jednostavno u riječniku ne postoji!:)) Znači, problemi nastaju ako i kada takav odnos dobiješ prije onog vremena u kojem osjetiš onaj klik u sebi da je to luka u kojoj bi se mogao zadržati malo dulje od jedne životne sezone. No, za to ti treba baš taj klik, a on dolazi tek nakon što si malo plovio i opušteno obišao mnoge luke jer ih ima tako lijepih da je šteta ne iskoristiti malo lijepe životne iskustvene plovidbe. Neki znaju, hoće i mogu odmah ostati u prvoj luci u kojoj su se usidrili, no, ti su ipak toliko rijetki da ih, eto, ne možemo uzeti kao primjer i pravilo. Ova situacija, to ti vjerujemo i kužimo taj osjećaj, zna biti baš pravo mučenje jer tko normalan može odustati od kvalitete koju neki nikad ne dožive, a opet ljudski je i htjeti malo (od)ploviti.....Kako doći do rješenja? Pa, predlažemo da jednostavno kreneš od sebe i onoga što osjećaš da želiš pa po tome i riskiraš. Za ljubav treba hrabrosti. Ako već vas dvoje jeste toliko bliski, onda ne vidimo razloga da ne bi mogla postupiti po svom srcu i prva povući hrabar potez. Govorimo o hrabrosti jer nam se čini da je njega ljubav prema tebi pretvorila u kukavicu i da je ono što ti zoveš ponosom zapravo strah da opet ne bude povrijeđen. Ti, jednostavno, imaš dva izbora: biti hrabra ili se povući. Pa, sad, ako mu kažeš u nekom novom razgovoru da bi ti bilo žao da niste iskoristili novu šansu koju vam je život pružio samo zato što ste, zapravo, bili kukavice, mislimo da bi mogao shvatiti tvoju poruku. Nakon takve rečenice potez ostaje na njemu i onda treba vidjeti hoće li znati dokazati da je junak ili će ipak pobjeći u mišju rupicu nesposoban da se suoči sa srećom za koju ipak treba zrelo preuzeti odgovornost. No, kako god ispadne, moraš znati jedno. U životu je sve oprostivo, ali samo jedna riječ teško, a ta ti je – kukavičluk! Pa kako god na kraju ispadne, ti ćeš barem znati za sebe da si se borila i bila hrabra, a netko tko sam izabere biti kukavica, neka onda i ostane sam sa istim izborom. No, naravno, sve odluke i potezi su sada na (hrabroj?) – tebi! Mi vam želimo sreću...:))

NAKON SEKSA IMAM GRČEVE

Hej!! Prije svega da vas pohvalim, stvarno ste super. Veseli me što pomažete mladima. Eh, pa kako da počnem o svome problemu. Pa ovako, imam 17 godina. Imam dečka već skoro dvije godine, super se slažemo i također imamo seksualne odnose. Kad ih imamo sve je super. I on i ja smo totalno opušteni, bez stresa. No problem je u tome što svaki put kad završimo, ja imam grčeve u trbuhu, nisu to sad neki jako bolni grčevi, ali su ipak neugodni. Trudna znam da nisam (redovito se štitimo), tijekom odnosa nisam u grču i strahu, stvarno me ne boli. Ali jednostavno ne razumijem zašto me hvataju ti grčevi?! Prije par mjeseci sam također bila kod ginekologa i sve je sa mnom u najboljem redu. Molim vas da mi pomognete. Kako da se riješim toga, postoji li neki način?? Ili ću jednostavno uvijek poslije seksa imati grčeve?? Unaprijed zahvalna.

Tončica

Redakcija Teena: Mislimo da ste već primijetili da se mi ovdje ne igramo doktora i nikada se ne upuštamo u spiku tipa: 'dijagnoza, terapija! Sljedeći, molim!'. Sve što bi mi sada iskemijali bi bilo čisto praznoglavo nagađanje, pa tako sada možemo probati sa sljedećim. Čini nam se da bi možda stvar mogla biti u tome da tijekom seksa dolazi do pojačanog prokrvljenja mišića, a budući je maternica građena od mišićnih vlakana, možda bi mogla stvar biti u tome da se nakon seksa ona kontrahira, tj. steže. Budući je sve u tijelu vrlo individualna stvar, onda su možda ta stezanja kod tebe malo neugodnija nego kod drugih... Eto, ovo smo sada lupili i ostali živi, tko zna jesmo li u pravu i hoće li nas neki doktor medicine na cesti gađati trulim rajčicama zbog ovog odgovora. Ne znamo, ali ono što znamo je jedna druga stvar. Seks zbilja nije samo stvar tijela, nego i mozga. U našem mozgu postoji svijest i podsvijest. Ponekad čovjek sam sa sobom svjesno ne kuži da možda ima neki problem zakopan duboko u podsvijesti, a koji ga jednako žestoko i podmuklo, s leđa gnjavi i žulja, kao da je onaj svjesni. Da je lako osvijestiti neki problem, ne bi cijela vojska psihologa i psihijatara malaksala od truda i muke da iščeprka problem koji se zavukao 'pod svijest', da moraš otkopavati nebrojeni broja naslaga kako bi dohvatio i uništio isti. E, pa, čisto logički nam pada na pamet, ako je ginekolog rekao da je sve pod kontrolom, možda se ipak nešto u tvojoj podsvijesti otelo toj istoj kontroli, a da na javi toga nikako ne uspijevaš biti svjesna. Kužiš? Pa, onda, hajde na noge lagane i kuc-kuc kod neke tete ili stričeka psihologa da malo pročeprkaju po naslagama tvoje sive tvari. Tko zna, možda riješiš svoj problem puno brže no što si mislila, a mi se spasimo rafaljne paljbe rajčicama sa strane liječničkog odreda, zgroženog količinom gluposti izlupanih s naše strane...:) Zato, kreni – u akciju!

MLAĐA SESTRA ME VRIJEĐA

Imam 13 godina i dva starija brata te mlađu sestru. Jedan od moje starije braće neko je vrijeme imao puno problema i bio je u teškoj fazi. Sada je kao nova osoba, iako mu je još uvijek tu i tamo teško jer se prisjeća prijašnjih problema. Kad je bio u tim svojim problemima stalno je bez razloga vrijeđao sve oko sebe pa tako i mene. Svakodnevno bi mi govorio tako teške i bolne riječi, ali ja sam mu sve to već oprostila. Sad mi je problem što je to sve moja mlađa sestra naučila reći pa mi sad govori da sam debelo đubre (ona ima samo dvije godine i uopće ne zna što to znači!!). Ona mi to svaki dan kaže, a to me toliko pogodi da nikome tako nešto ne bih htjela. Moji su roditelji već svašta pokušavali i nadaju se da će ona, kad bude veća, shvatiti da mi to ne smije govoriti. Bratu je isto sad jako žao, ali sad je kasno za to... Molim vas da mi pomognete, ne mogu više ovako!
Hvala unaprijed!

Redakcija Teena: E, da...Uvijek nam je jako žao kada vidimo da netko tvojih godina zbog loše posložene životne situacije preskoči najmanje dva-tri životna kata, tj. kada sazrije prije svog vremena. To se, nažalost, zbog nekih loših objektivnih okolnosti, vidimo, dogodilo i tebi. No, ok, kada je to već tako, onda idemo uzeti tu činjenicu u svoje ruke i iz nje probati izvući rješenje za ovu situaciju. Budući si pokazala iznimnu zrelost i razumijevanje za stanje i situaciju svojeg starijeg brata, onda predlažemo da taj isti model ponašanja primijeniš i na svoju mlađu sestru. To ti znači da bi ti moglo pomoći da njene riječi ne shvaćaš osobno, nego se izdigneš iznad njih, kao što si to uspijevala sa svojim bratom i uzmeš to kao jednu njenu prolaznu fazu ponašanja. Znamo da si mogla lakše imati razumijevanja za brata, koji je očito imao dobre objektivne razloge za loše ponašanje jer čovjek uvijek lakše može shvatiti nemoć osobe koja je bolesna, u problemu ili nekoj drugoj situaciji izvan njene kontrole. No, tebi je tvoja sestra zdrava i nije nemoćna, pod teretom neke loše situacije, čini ti se da bi, kao takva, trebala biti u kontroli onoga što priča. A boli jače ako znaš da je druga strana svjesna onoga što izgovara jer tada te pogađa da tako stvarno i misli. Kod brata si se mogla tješiti da tako ne misli, nego je trenutno samo u takvom stanju. No, moraš znati da je i tvoja sestra, makar bila prilično mala, bila svjedokom situacije vašeg brata i bez obzira na njene godine, ta je siutacija djelovala na nju i ostavila traga. Ovo su posljedice tih tragova u njoj. To ti je, zapravo, kao da padneš s bicikla i digneš se najnormalnije misleći da se nisi ozlijedio i onda tek kasnije skužiš ranu na nozi koja te tek tada kreni peći i žariti. Kužiš? Tvoja sestra je gledala i upijala loše slike tijekom određenog vremena i ovo je sada njen način da tu grdu nakupinu iz sebe izbacuje van. Znači, sve ovo sada opet nema nikakve veze s tobom osobno, nego s jednom lošom epizodom koju ste zajedno pregrmjeli i na svima vama je ostavila traga. Kužiš? Naš ti je savjet – izdigni se iznad ove situacije i pusti je neka se isprazni. Naravno, na tvojim roditeljima je da joj svaki put ukažu da je takvo ponašanje loše, a isto je i na tebi. Moraš i trebaš joj opetovano reći da ti njeno ponašanje smeta i da je loše, sada trebate biti uporni sa istjerivanjem negativnosti iz nje isto kao što će ona uporno nastojati to aktivno iz sebe izbacivati. Ujedno, ne bi bilo loše da svi posjetite psihologa koji bi vam znao pružiti prvu podršku i koji bi vam znao stručno objasniti kako se obračunava s tragovima i posljedicama svega lošega što doživimo, čisto da se to ne bi izbacivalo na ovako loš i neugodan način. Za početak, uvijek možeš krenuti od plavog telefona na kojem se anonimno možeš požaliti za sve što te tišti, a preko njih možeš odmah dobiti upute gdje i kako dalje. Mi vam želimo da vam se situacija što prije posloži na samo ono dobro i da brzinom munje zaboravite sve loše! Good luck!
NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.