Brzina kojom hodate može dati zanimljiv uvid u brzinu starenja vašeg mozga pa je najnovija studija pokazala da sporiji hodači imaju manji mozak te temeljne razlike u ključnim strukturama
Možda se čini trivijalnim, ali koliko brzo možete hodati od točke A do točke B, može otkriti mnogo o unutarnjem funkcioniranju vašeg tijela i uma.
Istraživanja su pokazala da brzina kojom hodate do trgovine, lokalnog parka ili autobusne stanice može predvidjeti vašu šansu za hospitalizaciju, srčani udar, pa čak i smrt. Zapravo, brzina hoda može se koristiti za otkrivanje stope kognitivnog starenja, piše BBC.
vezane vijesti
Test brzine hoda način je procjene nečije funkcionalne sposobnosti: mogućnosti obavljanja svakodnevnih zadataka kod kuće i održavanja neovisnosti. Također može otkriti koliko je osoba krhka i predvidjeti koliko će se dobro oporavljati nakon moždanog udara.
Iako je normalno to da ljudi s godinama hodaju sporije, nagli pad brzine hoda može ukazivati na nešto ozbiljnije.
'Kada se uobičajeni tempo hoda osobe smanji, to je često povezano s općim padom zdravlja', kaže Christina Dieli-Conwright, profesorica medicine na Harvard Medical School, koja proučava učinke tjelovježbe na prognozu raka.
'Možda osoba ima kronično stanje zbog kojeg se manje kreće ili većinom sjedi. To znači da je vrlo vjerojatno došlo do smanjenja mišićne snage i pokretljivosti zglobova, što, nažalost, vodi do daljnjeg pogoršanja zdravlja', dodaje Dieli-Conwright.
Jednostavna tehnika
Za izvođenje testa brzine hoda potrebni su vam samo štoperica i način mjerenja udaljenosti, poput metra.
Ako ste vani i imate puno prostora, možete isprobati test hoda na 10 metara. Prvo ga provedite na pet metara, zatim na još 10 metara. Preporučuje se da za početak hodate pet metara kako biste postigli svoj uobičajeni tempo, a zatim uobičajenom brzinom 10 metara. Da biste izračunali brzinu hoda, jednostavno podijelite 10 metara s brojem sekundi, tj. koliko vam je trebalo da prijeđete tu udaljenost.
Ako ste kod kuće i imate manje prostora, možete isprobati test hoda na četiri metra. Prvo učinite to na jednom metru, a zatim na još četiri metra. Ideja je da prvi metar iskoristite za postizanje uobičajene brzine, a zatim mjerite koliko vam treba da prijeđete četiri metra uobičajenim tempom. Da biste izračunali brzinu, podijelite četiri metra s brojem sekundi, tj. koliko vam je trebalo za tu udaljenost.
Ovo su prosječne brzine hoda
Za usporedbu, prosječna brzina hoda žene od 40 do 49 godina je 1,39 m/s, a muškarca iste dobi 1,43 m/s.
Ako imate između 50 i 59 godina, prosječna brzina hoda je 1,31 m/s za žene i 1,43 m/s za muškarce.
Za osobe od 60 do 69 godina prosječna brzina hoda pada na 1,24 m/s za žene i 1,43 m/s za muškarce.
Za osobe od 70 do 79 godina prosječna brzina hoda iznosi 1,13 m/s za žene i 1,26 m/s za muškarce.
Na kraju, za osobe od 80 do 89 godina brzina hoda je oko 0,94 m/s za žene i 0,97 m/s za muškarce.
Postoje i mnoge aplikacije za mjerenje brzine hoda, uključujući fitness trackere kao što su Walkmeter, MapMyWalk, Strava i Google Fit, a koji koriste GPS za praćenje udaljenosti i vremena.
Studije su pokazale da je brzina hoda značajan prediktor očekivanog životnog vijeka kod starijih odraslih osoba. Naprimjer, istraživači sa Sveučilišta u Pittsburghu analizirali su rezultate devet studija koje su pratile više od 34.000 odraslih osoba starijih od 65 godina u razdoblju od šest do 21 godinu. Studija je pokazala da je brzina hoda značajno povezana s dugovječnošću. Tako su muškarci s najsporijom brzinom hoda u dobi od 75 godina imali 19 posto šanse da žive još 10 godina u usporedbi s onima s najbržom brzinom hoda, a koji su imali 87 posto šanse za preživljavanje.
Jedno od objašnjenja za to glasi da su ljudi koji su već bolesni manje pokretni. Međutim studija iz 2009. u Francuskoj pokazala je da su čak i među zdravim odraslima starijima od 65 godina sudionici s niskom brzinom hoda imali oko tri puta veću vjerojatnost da umru od kardiovaskularnih bolesti tijekom razdoblja istraživanja u odnosu na one koji su brže hodali.
'Hodanje se čini tako jednostavnom stvari - većina nas o tome ne razmišlja, jednostavno to radimo', kaže Line Rasmussen, viša istraživačica na Odsjeku za psihologiju i neuroznanost na Sveučilištu Duke, Sjeverna Karolina.
'Ali hodanje zapravo zahtijeva rad mnogih tjelesnih sustava zajedno: kosti i mišići nose vas i pokreću, oči vam pomažu da vidite kamo idete, srce i pluća cirkuliraju krv i kisik, a mozak i živci sve to koordiniraju', dodaje Rasmussen.
Prema njoj, kako starimo, funkcije tih sustava počinju se usporavati, a sporija brzina hoda može odražavati taj opći pad i biti znak naprednog starenja.
To se ne odnosi samo na starije osobe. U studiji iz 2019. ona i kolege otkrili su da čak i među 45-godišnjacima brzina hoda može predvidjeti stopu starenja mozga i tijela.
'Najviše me iznenadila povezanost između brzine hoda u dobi od 45 godina i kognitivnih sposobnosti još iz ranog djetinjstva', kaže Rasmussen.
Ona i ostali istraživači sa Sveučilišta Duke proučavali su 904 45-godišnjaka, a oni su su bili dio Dunedin Multidisciplinary Health and Development Study, longitudinalnog istraživačkog projekta koji prati živote više od 1000 ljudi rođenih između 1972. i 1973. u Dunedinu na Novom Zelandu. Sudionici su redovito procjenjivani tijekom cijelog života.
'Iznenadila me velika varijacija u brzini hoda među ljudima iste dobi. Možda biste očekivali da će svi u dobi od 45 godina biti negdje u sredini, ali neki su hodali brzo kao zdravi 20-godišnjaci, a drugi sporo kao mnogo stariji ljudi', kaže Rasmussen.
Spori i brzi hodači
Studija je otkrila da su 45-godišnjaci sa sporijom brzinom hoda pokazivali znakove 'ubrzanog starenja' – njihova pluća, zubi i imunološki sustav bili su u lošijem stanju u odnosu na one koji su brže hodali. Također su imali biomarkere povezane s bržim starenjem, poput povišenog krvnog tlaka, visokog kolesterola i niže kardiorespiratorne kondicije. Spori hodači imali su i druge znakove lošijeg fizičkog zdravlja, poput slabijeg stiska šake i većih poteškoća pri ustajanju sa stolca.
Rasmussen i njezin tim također su otkrili da su spori hodači pokazivali znakove naprednog kognitivnog starenja. Naprimjer, imali su niže rezultate na IQ testovima, lošije rezultate na testovima pamćenja, brzine obrade, zaključivanja i drugih kognitivnih funkcija. MRI snimke pokazale su da je ovo kognitivno propadanje bilo praćeno vidljivim promjenama u mozgu sudionika. Sporiji hodači imali su manji mozak, tanji neokorteks – vanjski sloj mozga koji kontrolira razmišljanje i višu obradu informacija i više bijele tvari. Zanimljivo je da su čak i lica sporijih hodača bila ocijenjena kao starija u odnosu na ostale sudionike istraživanja.
Sve u svemu, istraživanja sugeriraju da tijela i mozgovi sporijih hodača brže stare od onih koji brže hodaju. Također postoje znakovi da su te zdravstvene razlike prisutne od ranog djetinjstva jer su istraživači mogli predvidjeti brzinu hoda 45-godišnjaka na temelju testova inteligencije, jezika i motoričkih vještina provedenih kad su sudionici imali samo tri godine.
No oni koji se smatraju sporim hodačima ne trebaju biti obeshrabreni jer postoji mnogo stvari koje možemo učiniti da bismo poboljšali brzinu hoda. Kao dio svog istraživanja za pomoć pacijentima oboljelima od raka, Dieli-Conwright izrađuje režime vježbanja za pomoć osobama koje se oporavljaju od kemoterapije. Sudionicima se savjetuje da svakih tri do četiri tjedna povećaju trajanje i intenzitet hodanja da bi poboljšali svoju kondiciju. Postoje i jednostavnije stvari koje ljudi mogu učiniti.
'Iskoristite svaku priliku da češće hodate jer je tjelesna aktivnost izuzetno važna', kaže Dieli-Conwright. Njezini savjeti uključuju parkiranje dalje od odredišta, druženje s prijateljima uz šetnju ili izvođenje kućnog ljubimca u park.
'Važno je uzimati pauze za hodanje, pogotovo za osobe koje imaju sjedilački posao', kaže Dieli-Conwright. 'Čak i ako je to samo pet minuta hoda do toaleta ili brza šetnja oko bloka – važno je prekinuti vrijeme sjedenja', zaključila je.
