Sinoćnja prva polufinalna večer Eurosonga definitivno je bila u znaku Hrvatske, i to ne samo zbog glazbenog nastupa, nego i zbog dojma koji su naše predstavnice ostavile čim su kročile na pozornicu. Performans je bio snažan i vizualno vrlo promišljen, a već na prvi pogled bilo je jasno da ovdje nitko nije ciljao na klasične eurovizijske šljokice
Iskreno, nisam ni očekivao klasične kiklje; dobili smo upravo ono što ovakva pjesma i traži: nedefinirane, eterične siluete i haljine koje više izgledaju kao produžetak same scenografije. Dominacija tamnocrvenih tonova djeluje dramatično i pomalo ritualno, dok središnja figura u bijeloj haljini unosi snažan kontrast, što je izvrstan stilistički potez.
Haljine nisu pokušavale biti lijepe u klasičnom smislu, što je vrlo zanimljivo, i drago mi je da su daleko od onih lanenih krpa u kojima su se predstavile na Dori. Sve izgleda dovoljno dramatično za Eurosong, ali najvažnije je da kostimi nisu 'pojeli' izvođačice, već su podržali priču pjesme i nastupa.
To je uvijek znak dobrog scenskog stajlinga. Nakon iznenađenja na crvenom tepihu u crno-bijelom izdanju, sada možemo odahnuti jer su Lelekice zadržale modni kontinuitet.