Obnova starog stana poseban je izazov, no iz svakog prostora uvijek se može izvući ono najbolje da bi zasjao u posve novom ruhu. Zagrebačke arhitektice Anja Perkov i Marina Šimac-Pintarić otkrile su sve o procesu uređenja stana smještenog u zagrebačkoj zgradi koja datira s početka 20. stoljeća te s kakvim su se problemima suočile na tom izazovnom putu
Kako kažu arhitektice iz zagrebačkog studija AMMA living, ključ svega je svakako dobra priprema.
'Za početak je potrebno odlučiti se za idejno rješenje na temelju kojeg se razrađuju detaljniji nacrti za gradilište, a oni, osim za izvedbu, služe za dobivanje ponuda izvođača. Također, potrebno je odabrati potrebnu opremu: keramiku, parkete, sanitarije, prozore, vrata, radijatore, rasvjetu, dakle sve ono što se ugrađuje u fazi radova. Potrebno je koordinirati sve da elementi koji se ugrađuju budu pravovremeno na gradilištu te da su njihove tehničke specifikacije uzete u obzir prilikom detaljne razrade nacrta. Naravno, maksimalno se trudimo ispuniti želje klijenata u zadanom prostoru. Često smo ograničene brojem kvadrata pa je potrebno doskočiti nekim inovativnim rješenjima, ali upravo to i jest naša uloga u cijelom tom procesu. Što se estetike tiče, to je nešto o čemu razgovaramo s klijentom u samom početku projekta. Naravno, imamo neki svoj stil i svoju estetiku unutar koje radimo, a tu i tamo napravimo neki izlet izvan našeg stila, ali ako govorimo o opremanju prostora namještajem po mjeri i biranju komadnog namještaja, najbolji rezultati ispadaju kada smo na istoj valnoj duljini kao i klijent i ako govorimo istim estetskim jezikom. U suprotnom popratimo klijente konzultacijama i savjetima oko ključnih komada unutar prostora', kažu arhitektice.
Neočekivani problemi su sastavni dio svake adaptacije, bila to novogradnja ili stariji stanovi, dodaju.
'Kako i mi i naši izvođači već imamo dosta iskustva, već unaprijed znamo što možemo očekivati na pojedinim lokacijama, no gotovo uvijek iskoči neki nenadani problem. Najbitnije je ostati mirne glave, brzo reagirati i donijeti brze odluke. Naravno, uvijek se trudimo pronaći financijski najpovoljnije rješenje te, ako smo ograničeni nekim rokovima oko useljenja, ono koje je vremenski najbrže', kažu Anja Perkov i Marina Šimac-Pintarić.
Dodale su i da ne postoji neki univerzalan izazov s kojim se susreću.
'Svaka lokacija ima neku svoju problematiku, a ona ovisi i o samoj veličini zahvata. U Vinogradskoj smo bili ograničeni rokovima s obzirom na to da je adaptaciju trebalo izvesti tijekom ljeta, kada klijenti nisu bili u Zagrebu. Morali smo imati odličnu pripremu, dobaviti i pripremiti sve prije početka radova kako ne bismo imali praznog hoda. Naravno, moramo uzeti u obzir i činjenicu da su adaptacije tijekom ljeta najizazovnije zbog godišnjih odmora, koje i majstori koriste, tako da su te adaptacije uvijek utrka s vremenom. Tu smo imali sreće jer iako su se radovi malo odužili, klijenti su bili puni razumijevanja... Jedan od većih izazova bili su podovi pa je donesena odluka da, kako bismo uštedjeli na novcu i vremenu, zadržimo postojeći parket, koji smo samo brusili i lakirali, a u kuhinji i blagovaonici ne skidamo postojeću keramiku, već na nju direktno položimo novu keramiku. Također, kako klijenti nisu imali dodatan skladišni prostor, dio namještaja smjestili smo u najmanju sobu u stanu te nakon što smo završili ostatak i bili u mogućnosti prebaciti namještaj, trebalo je urediti tu sobu, no sve smo to znali i planirali. Osim toga, uslijed štemanja stropa za provlačenje novih električnih instalacija pao nam je strop, a kako nismo željeli ići na to da bude spušten, jer je želja bila zadržati maksimalnu visinu i radijuse karakteristične za to doba gradnje, bilo je potrebno posvetiti posebnu pažnju sanaciji stropova. Želja je bila da od postojećeg stana stvorimo svijetli i prostrani prostor s dosta spremišta, tako da se nekako prirodno nametnulo to da radimo unutar svijetlih paleta boja s akcentima u vidu komadnog namještaja. Osim toga, klijenti su se potpuno prepustili i vjerovali su našim prijedlozima i odlukama, tako da smo nakon završetka radova svi bili zadovoljni, od izvođača i klijenata pa sve do nas', prisjećaju se arhitektice.
Prozračan prostor s puno svjetla
Stan ima oko 80 kvadratnih metara, objašnjavaju, a nalazi se unutar zgrade koja datira s početka 20. stoljeća.
'Stanovi unutar tako starih zgrada uvijek su izazov, čak i ako klijenti nisu ograničeni rokovima ili financijama. U pravilu je potrebno mijenjati sve instalacije, zidovi su neravni, pao nam je strop i sl. Upravo zato nismo zadirali u podove, jer izvođač je procijenio da su postojeći parketi dovoljno dobri i da ih je dovoljno samo brusiti i lakirati, inače bismo se potencijalno zakopali u nove izazove, a osim vremena iziskuju dosta novca. Što se redoslijeda radova tiče, u pravilu je uvijek isti: kreće se od uklanjanja i demontaže, slijede radovi na instalacijama: struja, voda, grijanje, hlađenje i sl. Ako se mijenja unutrašnja i vanjska stolarija, ti se radovi također izvode u ovoj fazi. Nakon toga zidovi se zatvaraju i kreće postavljanje podnih i zidnih obloga – npr. parketi i keramika, a nakon toga ide se u završnu fazu: ličenje zidova, postavljanje rasvjete i montažu namještaja', otkrivaju arhitektice iz zagrebačkog studija AMMA living.
Jedna od želja klijenata bila je stvoriti prozračan prostor s puno svjetla.
'Zato smo se za gotovo sav namještaj koji smo radili po mjeri odlučili za neutralnu paletu tonova – bijelu i kašmir – a potom smo odlučili koji će nam elementi biti naglasak. Tako smo za toalet odlučili nastaviti s podnom keramikom koja se 'penje' na zidove, a gornja zona da bude tamna ovojnica, kao neki moment iznenađenja u stanu kojim dominira bijela boja. U boravku smo se isto tako odlučile za veliku crnu nišu za TV unutar velikih ugradbenih ormara te drvene police i radni stol, a oni se usklađuju s postojećim parketom. Kako ipak nismo htjeli na kraju dobiti sterilan dojam, dogovorili smo da blagovaonski stol i stolice budu naglasak, pa je stol je okrugao i crn, a kako smo zadržali dio postojećih blagovaonskih stolica, naš prijedlog je bio da idemo metodom mix&mtach i kupimo različite modele preostalih blagovaonskih stolica. Smatramo da smo postigle upravo onaj efekt kojem smo težile, prozračni prostor prepun svjetla', kažu.
Dodaju i da su Hrvati dosta pomodni, pa ako čuju nazive poput 'skandi' ili 'japandi', rado će reći da im se upravo to sviđa, iako često ni sami nisu sigurni što to točno znači.
'Ono što im mi često pokušavamo objasniti jest da nema smisla imati industrial stil unutar primjerice starogradskog stana. Tvrdimo da treba poštovati naslijeđenu baštinu, naravno maksimalno se stilski uklopiti u želje klijenata, ali prije svega poštovati prostor unutar kojega radimo te maksimalno iskoristiti njegove prednosti i šarm koji nudi. Što se tiče tonova i materijala, tu zbilja nema pravila, ovisi to od klijenta do klijenta te njihovog stila i, naravno, priče koju pričamo u samom interijeru. Ponekada ćemo, kao u ovom projektu, odlučiti da je sav namještaj po mjeri neutralan, no kako možete vidjeti u našim projektima, nerijetko izvodimo kuhinje ili neke veće komade u konkretnijim bojama, pa radimo balans neutralnim komadima u ostatku interijera. Sve je stvar toga što je klijentu prioritet i koje komade želi s vremenom mijenjati ili nadograđivati', zaključuju zagrebačke arhitektice.