Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
TLC, Lauryn Hill, Jennifer Lopez, Erykah Badu, Skunk Anansie, Foo Fighters, India Arie... Izgledom i stilom mi je bila Jennifer Lopez najveći idol, a mjuzom i pjevanjem u npr. petom razredu osnovne TLC, a u osmom recimo Erykah Badu

Kako ste izgledali kao tinejdžerica? Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Aaaaaa! Nemojte mi vaditi kosture iz ormara (smijeh). Joj, bilo je groznih promašaja. Sjećam se, u šestom osnovne se furala široka odjeća jer je to bilo zlatno doba hip hopa pa smo svi nosili 'bad-mad' treger hlače i 'reperske majice'. Najgroznija faza je bila narančasto-crna široka majica s kosturskom glavom, crne bad-mad hlače i prsten s kosturskom glavom. Ne znam što mi je bilo. Ne biste vjerovali, ali ja sam si super izgledala u tome. Tako promašaji valjda i nastaju – ti sebe drukčije doživljavaš u nekoj odjeći nego to izgleda u stvarnosti (smijeh).

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
'Redovnice nastupaju II'. S tim filmom sam počela pjevati. Drugi najdraži: 'Forest Gump'. Serija? Hm... hm... ne mogu se ni sjetiti koje su serije tada bile aktualne.

Kako ste se slagali s roditeljima?
Uf, to su bile faze. Generalno s mamom sam bila jako bliska uvijek. Ona je znala sve što se događa i u školi i s dečkima i s frendicama. Uvijek je bila maksimalna podrška. Jedino joj se pjevanje nekako nije ludo sviđalo jer je to odvlačilo pozornost od učenja. Tata je nekako sve do ove odrasle dobi bio stranac, on se bavio poslom, a mama nama.

Omiljeni predmet
Omiljeni predmeti kemija, biologija, matematika. Iz hrvatskog sam imala super profu pa mi je i to bilo dobro. Naravno, tjelesni i likovni su bili najzabavniji.

Najgori predmet
Povijest! Umirala sam od dosade. Svaki sat je bio – 'Zemljo, otvori se'... Zemljopis isto.

Kakav ste bili učenik?
Odličan. Od petog osnovne su se počeli zbrajati bodovi za srednju i nije više bilo zafrkancije. Baš sam bila disciplinirana i voljela sam shvatiti stvari koje učim pa bih već tad znala iz vanjskih izvora štrebati, ne samo iz zadanih knjiga sa sata. Sjećam se da npr. mejozu iz biologije nisam kužila i da sam učila iz enciklopedije – baš sam bila geek (smijeh). Sad, kad se sjetim, čini mi se da sam se previše živcirala oko testova.

Gdje ste izlazili?
Gdje nisam! Tada je radio dječji disco Big Ben na Cvjetnom trgu u Zagrebu i tamo smo bili svake subote. Imali smo ročkase. Visjeli smo u McDonaldsu, Cvjetnom trgu, Gornjem gradu na Gradecu itd.

Prvo pijanstvo?
Jedino što mi je trebalo da se dobrio zabavim je plesat, tako da ja alkohol nisam taknula do 18. iako su moje frendice redovno cugale. Ja sam bila divlja i nisam imala problema s opuštanjem niti sramežljivošću pa mi nije trebao alkohol. To mi se nekako činilo za ljude koji se ne znaju sami zabavljati. I danas mi se čini da je to čest slučaj. Drugi slučaj je da je glazba vani toliko grozna da to čovjek ne može čiste svijesti i razuma slušati.
Iako su svi oko mene pili, imala sam definiran stav pa nikad nisam osjećala ni potrebu ni pritisak da pijem zbog društva. Ako bi netko vršio pritisak, rekla bih mu da je budala i da me ne maltretira – hard core baby! Prvo pijanstvo se na kraju dogodilo sa 18 godina u fotelji, sjedila sam doma kod prijatelja pred telkom po ljeti s nogom u gipsu. On je cendrao oko cure koja je otišla u Kanadu, a ja sam bila u komi jer nisam mogla na more. Nije bilo ništa na telki pa sam mu rekla: 'Stari, udarili smo o dno. Neće biti boljeg trenutka za cuganje u životu od sad...' Urnebes! Prvi mamurluk je bio toliko grozan da mi je sad loše kad ga se sjetim.

265150,265046,265092,265087
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Pa prvi prekid je bio u petom osnovne već. Mislim da nije trajalo dugo. Zaljubljiva sam bila i stalno mi se netko novi sviđao. Bilo je slomljenog ega, ali slomljeno srce se nije dogodilo do puno kasnije.

Kad ste se prvi put poljubili?
U petom osnovne. Sjećam se toga kao danas. Nervoza. Odvratno! Nije mi bilo jasno tko normalan dijeli slinu!? To je bilo valjda kao i svima jako nespretno i ljigavo i odmah je postalo školski trač.

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Pa prvo su mi se sviđali vođe čopora i zgodni, a onda kad sam shvatila da su najkul ili najzgodniji dečki često i najveći seronje sam rekla da mi to i nije tak privlačno i da su mi napetiji dobri, pažljivi dečki.

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Pa mislim da su danas tinejdžeri još ranije izloženi lošem, nefiltriranom sadržaju s interneta i TV-a. Znam da sam se ja tad osjećala odraslo iako mi se netko od 20 godina činio starom osobom i da sam sve iz svijeta glazbe i s TV-a automatski kopirala i padala pod utjecaj da je to kul. Dok si tinejdžer tek se formira osobnost i uopće nije bezazleno igrati redovito npr. nasilne igrice u kojima se ubijaju ljudi, gledati TV na kojem su najveće zvijezde često u žiži zanimanja samo zbog svojih ekscesa i golotinje, vrte se kriminalističke shit američke serije prepune krvi i ubojstava pa se navikneš... Kad staneš i razmisliš, vidiš da je stvarno grozno da smo postali flegmatični na ljudsku patnju. Nitko ne trza više kad se puca po ekranu. Tinejdžeri često počnu kopirati ono što se na TV-u događa. Danas roditelji, imam osjeća,j i više rade prekovremeno i imaju manje vremena za provoditi uz svoju djecu i objasniti im što je dobro, što nije. Meni je grozno npr. da moja 12-godišnja sestrična sluša Rihannu kao ultimativnog teen idola koja često u pjesmama priča eksplicitno o seksu, što je ipak primjerenije za stariju dob. I ti debilni klupski hitovi koji imaju tri stiha i promoviraju 'nacugavanje' do besvijesti. Tinejdžeri nisu svjesni da su te pjesme svjesno napravljene kao propaganda jer će svaki klub htjeti više puštati pjesme u kojima se spominje i promovira cuganje 'Raise Your Glass', 'Let's Put Our Cups to The Sky' i 100 varijacija - sve vrišti sa 'idemo se devastirati do besvijesti' jer će to značiti da smo se dobro zabavili.
Također, seksualnost se često danas pojavljuje kao glavni vrijednosni atribut žene pa tinejdžerice koje nisu stigle razviti samopouzdanje na temelju svojih unutarnjih kvaliteta često imaju problema sa samopoštovanjem i kompleksima jer ne odgovaraju stereotipu ljepote koji kaže da moramo izgledati kao 'fotošopirana' žena s naslovnice. Danas mi se ipak čini teže biti tinejdžer.

Jeste li imali problema s bullyingom od strane vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Pa bilo je toga. Neki su me dečki znali vrijeđati zbog mog imena i prezimena jer su mislili da sam Muslimanka (iako nisam), strašno su me zafrkavali i za debljinu iako nikad nisam bila baš ono debela, možda samo bucmasta, i to mi je zadalo mnogo kompleksa. Sve do trenutka kad sam shvatila da sam ja sama sebi dobra i da sam zadovoljna da sam takva kakva jesam iako imam jake bokove, ružna stopala, kvrgava koljena, male grudi, malo kose itd. Znali su me i 'šlatati', hvatati za nezgodne dijelove tijela itd. Savjetujem da isti čas prijave profesorima i roditeljima da ih netko maltretira.
Da se odupru javno! Često ta djeca koja maltretiraju pokušavaju svoju žrtvu odvratiti od cinkanja prijetnjama, emocionalnom ucjenom da će žrtva ispasti papak, cinkaroš. Meni su govorili da sam cinkarošica, a ja sam rekla – 'OK, može! Ja ću biti cinkarošica, ali ti ćeš biti izbačen iz škole ili nećeš smjeti tjedan dana van! Pa da vidimo tko će izvuć kraću slamku. Ti si kriv za to što te moram cinkati, a ne ja. Nemoj me maltretirati pa te neću morat cinkati.' Mama me učila da nikad ne dam na sebe
Mislim da 'šljiva' nije najgore što se može dogoditi, već to življenje u stalnom strahu. Zato dijete treba pozvati pomoć od roditelja, prijatelja, školskog osoblja i dobiti što više ljudi na svoju stranu. Da nije samo.