No svi poznajemo barem nekoga kod koga to pravilo jednostavno ne vrijedi. Kava koja je trebala biti ugodno druženje pretvara se u devedesetominutni monolog, a pitanje 'Kako si?' stigne tek kada je već vrijeme za odlazak, piše The Guardian.

Takvo ponašanje ima i svoje ime – 'konverzacijski narcizam'. Pojam je još 1979. skovao sociolog Charles Derber, no čini se da nikada nije bio aktualniji.

Psihoterapeutkinja Charlotte Fox Weber smatra da su tome pridonijeli i suvremeni načini komunikacije. WhatsApp poruke i osobito glasovne poruke zapravo su niz malih monologa. U razgovoru licem u lice, kaže, ljudi sve češće zaboravljaju prirodno zastati, ostaviti prostor drugoj osobi te doista slušati što im govori.

Life coach i autorica Tamu Thomas upozorava na još jednu zanimljivu promjenu: imamo sve manje strpljenja za razgovore koji nemaju određenu svrhu. Iako danas imamo bezbroj načina da ostanemo u kontaktu, komunikacija nije nužno isto što i povezanost.

Stručnjaci su za The Guardian izdvojili pet posebno prepoznatljivih tipova ljudi koji mogu potpuno preuzeti razgovor – i objasnili kako s njima izaći na kraj.

Serijski monologičar

Znate ga. Jednom kada počne govoriti, gotovo ga je nemoguće zaustaviti. Problem nije samo u tome što dominira razgovorom nego i u tome što često bira teme koje nikome osim njemu nisu osobito zanimljive. U beskrajnim detaljima možete tako doznati sve o izgubljenoj prtljazi, kvaru perilice posuđa ili zdravstvenim tegobama njegove djece.

Psihologinja i stručnjakinja za komunikaciju Sarah Rozenthuler predlaže pomalo neočekivenu taktiku: umjesto da se nervirate čekajući svoju priliku, odlučite toj osobi pokloniti punu pažnju pet ili deset minuta. Kada ljudi osjete da ih se doista sluša, često se smire.

Nakon toga preuzmite razgovor. Možete reći: 'To je stvarno zanimljivo, a podsjetilo me na...' i nastaviti vlastitim iskustvom ili jednostavno promijeniti temu. Poanta je da i sami preuzmemo dio odgovornosti za to da razgovor ostane dvosmjeran.

Osoba koja vas zatrpava svojim traumama

Drugi tip ne poznaje granicu između iskrenog razgovora i prekomjernog dijeljenja intime. Problemi s partnerom, obiteljske svađe, seksualni život, terapija, zdravstveni zahvati – ništa nije previše osobno, bez obzira na to jeste li spremni to slušati.

Problem nastaje kada jedna osoba drugu počne doživljavati gotovo isključivo kao mjesto za odlaganje svojih problema.

Thomas savjetuje da se zapitamo što nam zapravo smeta u takvom odnosu i što od njega želimo. Umjesto optužbe poput 'Javljaš mi se samo kada imaš problema', korisnije može biti reći da želimo biti dio nečijeg života i kada mu ide dobro. Takav pristup može otvoriti put ravnopravnijem odnosu.

'Boomerasker': Pita vas nešto samo da bi pričao o sebi

Možda je upravo ovaj tip najzanimljiviji jer na prvi pogled djeluje kao odličan sugovornik.

U ponedjeljak će vas, primjerice, ljubazno pitati: 'Kako ti je prošao vikend?' No vaš ga odgovor zapravo gotovo uopće ne zanima. Pitanje mu služi samo kao odskočna daska da vam ispriča sve o svom fantastičnom vikendu.

Takvo ponašanje naziva se 'boomerasking' – pitanje koje se poput bumeranga vraća osobi koja ga je postavila.

Michael Yeomans, izvanredni profesor bihevioralne znanosti na Imperial Collegeu, izdvaja tri oblika. Prvi je pitanje-hvalisanje: pita vas nešto kako bi dobio priliku pohvaliti se vlastitim iskustvom. Drugi je pitanje-prigovor: zanima ga, primjerice, kako ste putovali na posao samo kako bi potom detaljno opisao vlastitu katastrofalnu vožnju. Treći je pitanje-mišljenje: traži vaše mišljenje, ali vas zapravo ne sluša jer samo čeka priliku da iznese svoje.

Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako ljudi koji to rade često misle da su uključivi i zainteresirani sugovornici.

Jedan od načina obrane jest 'zrcalno pitanje'. Odgovorite kratko i neodređeno, a zatim isto pitanje vratite njima. Tako nećete trošiti energiju na detaljan odgovor osobi koja ga ionako nije namjeravala saslušati.

Onaj koji vas stalno prekida

Ovaj tip najlakše je prepoznati. Još niste završili rečenicu, a on već ima savjet, vlastito iskustvo ili rješenje vašeg problema.

I nije uvijek riječ o lošoj namjeri. Fox Weber objašnjava da prekidanje ponekad proizlazi iz nestrpljivosti ili želje da razgovor ne odluta. Ipak, rezultat može biti vrlo frustrirajući jer osoba koja prekida nameće smjer nečemu što bi trebalo biti zajednički dijalog.

U društvu je problem lakše riješiti. Ako vidite da je netko prekinut, možete jednostavno intervenirati: 'Čekaj, još nije završila priču.'

Nasamo treba biti jednako jasan. Dovoljno je reći: 'Hej, još nisam završio/la', a zatim nastaviti ondje gdje ste stali.

Osoba s kojom baš svaki razgovor mora biti ozbiljan

Posljednji tip naizgled je potpuna suprotnost površnom brbljavcu. Njega ne zanima bezazlen razgovor o vremenu, seriji koju gledate ili planovima za vikend. On želi odmah prijeći na velike teme – klimatske promjene, umjetnu inteligenciju, siromaštvo, društvenu nepravdu ili neki drugi problem koji ga trenutačno zaokuplja.

Čak i obično 'Kako si?' može zvučati kao poziv na dubinsku analizu vašeg emocionalnog stanja.

Problem je u tome što takve osobe često nastupaju iz dobre namjere, zbog čega ih je posebno teško prekinuti bez osjećaja krivnje.

Rozenthuler savjetuje jednostavan pristup: priznajte važnost teme i potom krenite dalje. Primjerice, možete pokazati da razumijete njihovu zabrinutost i da se također nadate poboljšanju situacije, a zatim promijeniti temu.

Ne morate biti grubi. Dovoljno je ljubazno priznati ono što vam osoba govori, ali istodobno postaviti granicu.

Jer koliko god tehnologija promijenila način na koji komuniciramo, osnovno pravilo dobrog razgovora ostalo je isto: nije dovoljno samo govoriti. Treba znati i slušati.