Kako sve više kompanija prisiljava radnike na povratak s rada od kuće u zagušljive urede, pa napetosti među kolegama ponovno dosežu vrhunac
Hibridni rad mnogima je bio idealan kompromis, no povratak za radne stolove donio je i suočavanje s navikama koje izluđuju zaposlenike. Istraživanje platforme Kahoot, provedeno na dvije tisuće radnika, otkrilo je tko nosi titulu najnapornijeg suradnika na radnom mjestu.
Riječ je o takozvanim uredskim 'ping-majstorima' (pingers), kolegama koji sjede svega metar od vas, gledaju vas u oči, ali vam se ne žele obratiti naglas već radije pošalju poruku na Slacku, Teamsu ili WhatsAppu.
Zašto ljudi radije tipkaju nego govore?
Prema ispitanicima, to je najfrustrirajući oblik komunikacije u današnjim uredima. Nakon što su potrošili sate u prometu kako bi došli na posao i sjedili jedni pored drugih, mnogi očekuju normalan ljudski razgovor, a ne neprestano zvučno 'pijukanje' obavijesti s ekrana. Ipak, 'pinganje' ima i svoju drugu stranu medalje. Poruka u chatu osigurava da zadatak ostane zabilježen, što smanjuje rizik od nesporazuma i zaboravljanja detalja. Kad nekome priđete i prekinete ga u pola rečenice, nasilno mu oduzimate fokus. S druge strane, poruku kolega može pročitati i odgovoriti na nju kada završi ono što trenutno radi.
Generacijski rat oko kašnjenja
Osim tipkanja u tišini, istraživanje je pokazalo da se u uredima vodi pravi mali generacijski rat. Pripadnici generacije Z (rođeni krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih) često dolaze na udar kritika zbog kašnjenja. Mnogi od njih smatraju da je dolazak u ured desetak minuta nakon početka radnog vremena sasvim u redu i da se to praktički računa kao 'točnost'.
No, starije generacije nemaju nimalo razumijevanja za takav stav. Takav ležeran pristup podržava 39 posto milenijalaca. Među pripadnicima generacije X to tolerira tek 26 posto zaposlenika. Kod najstarijih radnika, takozvanih boomera, tek se 20 posto slaže s time da je kašnjenje prihvatljivo. Sudaranje različitih radnih navika i kultura postalo je svakodnevica modernih ureda, a granica između praktičnosti i obične iritacije tanja je nego ikad.