Kućni ljubimci odavno više nisu samo životinje koje s nama dijele dom
Kućni ljubimci spavaju u našim krevetima, putuju s nama, dio su svakodnevnih rituala i nerijetko zauzimaju emocionalno mjesto koje je nekada bilo rezervirano gotovo isključivo za druge ljude.
vezane vijesti
Upravo zato trenutak u kojem se moramo oprostiti od njih može biti jedna od najtežih odluka koje ćemo donijeti.
Dr. Allen Schoen, veterinar s više od 35 godina iskustva.koji više od 35 godina pomaže vlasnicima u takvim trenucima za Psychology Today piše da je odluka o tome kada prestati s liječenjem i pustiti voljenog ljubimca da ode s godinama postala teža, a ne lakša.
Paradoksalno, razlog je napredak veterinarske medicine. Danas su životinjama dostupni CT i magnetska rezonanca, složeni kirurški zahvati, kemoterapija i terapije za bolesti koje su nekada značile gotovo sigurnu smrt. Svaka nova mogućnost liječenja, međutim, otvara bolno pitanje: koliko dugo treba nastaviti?
Ljubimci su postali članovi obitelji
Promijenio se i naš odnos prema životinjama. U užurbanom i često nepredvidivom svijetu mnogima su postale izvor sigurnosti, utjehe i bezuvjetne privrženosti. Autor kaže da su mu brojni vlasnici priznali da im je gubitak ljubimca bio teži od smrti roditelja, brata, sestre ili prijatelja – i da su se zbog toga osjećali krivima.
No postoji jednostavno objašnjenje. Životinje su svakodnevno uz nas. Hranimo ih, razgovaramo s njima, brinemo se za njih i organiziramo život oko njihovih potreba. Ne osuđuju nas i ne zamjeraju nam, a njihova privrženost nema mnogo uvjeta.
Upravo ljubav, međutim, može otežati odluku kada je vrijeme za oproštaj.
Veterinar to najbolje zna iz vlastitog iskustva. Njegova doga Christopher oboljela je od dilatacijske kardiomiopatije, a kada mu se poslije okrenuo želudac, odlučio ga je operirati iako je pas već nadživio prvotne liječničke prognoze. Christopherovo srce ipak nije izdržalo.
Kasnije je priznao da je znao da je učinio ono što je smatrao ispravnim, ali i da je možda predugo čekao. Iz tog iskustva izvukao je jednu od najvažnijih lekcija svoje karijere: ljubav nam može zamagliti prosudbu. Ponekad nas tjera da pokušamo sve, a ponekad upravo ljubav znači znati kada stati.
Kako znati da je vrijeme?
Vlasnicima koji se nađu pred tom odlukom savjetuje da ne čekaju da im ljubimac na neki način 'pokaže' da je spreman otići. Životinje često vrlo dobro skrivaju bol i slabost.
Jedan od važnih pokazatelja je apetit. Ako životinja koja je uvijek uživala u hrani odjednom prestane jesti, tu promjenu ne treba zanemariti.
Koristan može biti i svojevrstan dnevnik kvalitete života. Svake večeri vlasnik može ocijeniti dan ljubimca od jedan do deset – deset označava odličan, a jedan izrazito loš dan. Promatrajući te ocjene tijekom vremena lakše je uočiti trend koji emocije ponekad ne dopuštaju vidjeti jasno.
Najvažniji savjet ipak je najteži: ne čekati predugo.
Smrt ljubimca zamišljamo kao miran trenutak u kojem životinja jednostavno zatvori oči, no završetak života može uključivati bol, tjeskobu, napadaje ili probleme s disanjem. Pravodobnim razgovorom s veterinarom moguće je spriječiti da kriza donese odluku umjesto vlasnika.
A nakon toga dolazi tugovanje. Autor naglašava da tugu zbog životinje ne treba pretvarati u osjećaj krivnje. Ona je prije svega dokaz ljubavi i odnosa koji je bio važan.
Jer kada u svoj život primimo životinju, pristajemo na svojevrsni dogovor: voljet ćemo je, brinuti se o njoj i jednog dana morati je pustiti. To je bolan dio odnosa, ali za autora i dalje vrijedan svega što mu prethodi.
