Zamislite more koje nema obalu. Zvuči nemoguće? Pa ipak, Sargaško more upravo je to - golema vodena masa koja pluta Sjevernim Atlantikom, potpuno okružena oceanskim strujama umjesto kopna. Zanimljivo je da ga je još Jules Verne opisao kao 'savršeno jezero usred otvorenog Atlantika', ali ovo nije obično jezero - to je živi, dišući ekosustav prekriven zlatno-smeđim algama Sargassum koje se protežu miljama uokolo.

Za razliku od drugih mora, Sargaško more nema obalne linije, a tu je gdje je zbog četiri snažne oceanske struje koje ga okružuju i zahvaljujući njima stvara se gigantski vrtlog:

• na sjeveru Sjevernoatlantska struja
• na istoku Kanarska struja
• na jugu Sjevernoatlantska ekvatorijalna struja
• na zapadu Antilska struja

Mornari ga prelaze stoljećima, ali malo tko primjećuje granicu kada se sklizne u staklaste indigo vode. Oni koji se zadržavaju nalaze površinu posijanu zlatno-smeđim morskim algama – Sargassum – nazvanih po portugalskoj riječi sargaço, vrsti algi nalik grožđu. Biljke se ljuljaju u usporenim pokretima, nježno se kotrljajući poput kuglanja na preriji od vode.

U roku od nekoliko minuta, tišina postaje neobična. Nema valova koji udaraju. Nema galeba koji vrište s litica. No, morske alge vrve stanovnicima: škampi veličine zrna riže, neonske mlade ribe, porculanski bijeli rakovi, pa čak i mlade glavate kornjače koje kreću na svoje prvo putovanje. Površina Sargaškog mora podsjeća na vodenu preriju prekrivenu algama koje se nježno ljuljaju poput kotrljajućeg bilja, ali ispod te mirne površine krije se jedan od najbogatijih ekosustava na planetu.

Ova 'plutajuća prašuma' dom je nevjerojatnoj raznolikosti života. Upravo tu se mladunčad morskih kornjača skriva među algama dok im se oklop ne otvrdne, a europske i američke jegulje ovdje započinju život kao prozirne niti. I grbavi kitovi, tijekom migracije, prolaze svake godine kroz Sargaško more, dok na algama živi više od 100 vrsta bezkralježnjaka.

Posebno je fascinantna priča o jeguljama koje se nakon desetljeća provedenih u slatkim vodama, daleko u unutrašnjosti kontinenta, vraćaju natrag u Sargaško more kako bi se razmnožile i potom umrle.

Priče o njemu sežu u 10. i 14. stoljeće, kada se govorilo o moru bez vjetra i jedinstvenoj morskoj travi koja nije viđena nigdje osim na tom području. Mornari su stoljećima širili priče o brodovima koji se zapetljaju u Sargassum i nestaju zauvijek, a te jezive legende kasnije su pridonijele mistici Bermudskog trokuta, regije koja se preklapa sa Sargaškim morem. Iako znanost pobija većinu tih mitova, neobični navigacijski uvjeti i mirnoća mora i dalje doprinose njegovoj tajanstvenoj reputaciji.

Spomenuo ga je i Kristofor Kolumbo u pisanom izvještaju 1492., kada je prvi puta krenuo u 'novi svijet', i kada je bio uvjeren da će ta neobična morska trava oštetiti njegov brod, ali i odvesti ih u neželjene i opasne plitke vode.

Ono po čemu je Sargaško more još posebno je i nevjerojatna bistrina, kao i duboka plava boja, ali i vidljivost od gotovo 60 metara ispod površine. Nažalost, iako je većina područja ispunjena linijama Sargassuma, u moru se nalaze i velike količine plastičnog otpada koji nije biorazgradiv, a koji bi mogao itekako ugroziti sve.