Što se više trude utonuti u san, to im on teže dolazi. Riječ je o anksioznosti povezanoj sa spavanjem, problemu koji može stvoriti začarani krug neprospavanih noći i sve većeg straha od odlaska na počinak.

Gotovo svatko povremeno ima noć u kojoj se dugo prevrće po krevetu, razmišljajući o obavezama ili problemima. No kod nekih ljudi zabrinutost zbog spavanja postaje toliko izražena da im već sama pomisao na odlazak u krevet izaziva nelagodu.

Stručnjaci takvo iskustvo opisuju kao anksioznost povezanu sa spavanjem. U težim slučajevima može se razviti somnifobija, intenzivan strah od samog spavanja zbog kojeg osoba odgađa odlazak u krevet ili ga pokušava izbjeći.

Ipak, važno je razlikovati ta dva pojma. Netko može biti izrazito zabrinut zbog toga što neće dovoljno spavati, a da pritom nema fobiju od spavanja.

Zašto se strah pojačava baš navečer?

Jedan od najčešćih razloga krije se u negativnim iskustvima s nesanicom. Nakon nekoliko loših noći osoba počinje unaprijed razmišljati o tome hoće li ponovno ostati budna i kako će se osjećati sljedećeg jutra. Takva zabrinutost može izazvati upravo suprotan učinak od željenog. Umjesto opuštanja, tijelo ostaje u stanju pojačane pobuđenosti, a uspavljivanje postaje još teže.

S vremenom se može razviti povezanost između kreveta i osjećaja frustracije ili napetosti. Spavaća soba, koja bi trebala biti mjesto odmora, počinje izazivati stres.

Anksioznost i nesanica pritom se mogu međusobno pogoršavati. Nedostatak sna povećava emocionalnu osjetljivost, dok zabrinutost dodatno otežava uspavljivanje.

Osim stalnog razmišljanja o tome hoćemo li zaspati, mogu se javiti razdražljivost, nemir, teškoće s koncentracijom i osjećaj gubitka kontrole.

Kod nekih osoba prisutni su i fizički simptomi poput ubrzanog rada srca, znojenja, napetosti mišića, drhtanja ili ubrzanog disanja. Pojedinci doživljavaju i noćne napade panike, koji ih mogu probuditi iz sna uz snažan osjećaj straha.

Važno je imati na umu da slične simptome mogu izazvati i druga zdravstvena stanja, uključujući poremećaje rada štitnjače ili određene poremećaje spavanja. Zato dugotrajne ili izražene tegobe ne treba automatski pripisivati stresu.

Što pokazuju najnovija istraživanja?

Da je stručna pomoć važnija od pokušaja da se san 'prisili', potvrđuju i novije smjernice Američke akademije za medicinu spavanja iz 2026. godine. One i dalje daju prednost kognitivno-bihevioralnoj terapiji za kroničnu nesanicu, poznatoj kao CBT-I, dok se lijekovi razmatraju prema individualnim potrebama.

Riječ je o strukturiranoj terapiji koja pomaže promijeniti misli i ponašanja koja održavaju nesanicu. Među njezinim postupcima su uspostavljanje redovitog ritma spavanja, smanjivanje vremena provedenog budnima u krevetu i rad na zabrinutosti povezanoj sa spavanjem.

Novo randomizirano istraživanje iz 2026. pokazalo je i da digitalno vođeni programi ove terapije mogu znatno ublažiti simptome nesanice kod osoba koje istodobno imaju psihičke tegobe. Ipak, učinak na samu anksioznost bio je manji i nije se održao jednako dugo.

Ovi rezultati upućuju na to da liječenje nesanice može pomoći u prekidanju začaranog kruga lošeg sna, ali i da je kod izraženih anksioznih simptoma ponekad potrebna dodatna stručna pomoć.

Što možete učiniti već večeras?

Nekoliko jednostavnih navika može pomoći u smanjivanju večernje napetosti.

Pokušajte održavati približno isto vrijeme buđenja, čak i nakon lošije prospavane noći. Kasnoposlijepodnevnu i večernju kavu bolje je izbjegavati, a alkohol ne koristiti kao sredstvo za uspavljivanje jer može narušiti kvalitetu sna.

Prije odlaska u krevet korisno je odvojiti vrijeme za mirnije aktivnosti, poput čitanja, slušanja opuštajuće glazbe ili laganih vježbi disanja.

Ako dugo ležite budni i osjećate sve veću frustraciju, može pomoći da nakratko ustanete i posvetite se nekoj mirnoj aktivnosti pri prigušenom svjetlu, a u krevet se vratite kada ponovno osjetite pospanost.

Važno je i ne stvarati dodatni pritisak stalnim provjeravanjem sata ili izračunavanjem koliko vam je sati sna preostalo.

Ako se strah od spavanja ponavlja, narušava svakodnevno funkcioniranje ili dovodi do dugotrajnog nedostatka sna, dobro je razgovarati s liječnikom.

Uz odgovarajuću stručnu pomoć moguće je postupno prekinuti začarani krug zabrinutosti i nesanice te ponovno doživljavati odlazak u krevet kao prirodan dio dana, a ne kao izvor straha.