Tamo gdje je kava samo napitak za održavanje budnosti najradije će je nositi po ulicama, no mnogo je mjesta gdje je to isto kao nositi majicu na kojoj velikim slovima piše 'turist'. Isto vrijedi i s globalnim lancima poput Starbucksa. Oni koji su navikli na uvijek isti okus grozničavo će tražiti takve 'točionice'. Neki drugi, pak, koji na putovanju ne traže ono što imaju kod kuće uživat će u lokalnim kafićima.

Kulturu ispijanja kave imamo i kod nas, mnogo je gostiju koji beskrajno uživanje na terasama kafića u bilo koje doba dana smatraju jednim od zanimljivijih doživljaja u Hrvatskoj, no kako se ponašati kad putujemo u druge zemlje? Evo malog kafićkog vodiča po nekim europskim zemljama u kojima je crni napitak važan dio svakodnevnog života.

Počnimo od Italije, raja za kavopije u kojoj su espresso i uživanje u njemu dovedeni do savršenstva. No, treba slijediti nekoliko pravila. Recimo, u kafiću ćete platiti više ako kavu naručite za stolom nego pri posluživanju za šankom. Za razliku od nekih drugih zemalja, pa i Hrvatske, Talijani ne sjede beskrajno sa šalicom u ruci. Kava se servira topla, ali ne kipuća, pa je lako popiti. Ako ipak volite vrući napitak, naručite ga posebno, zove se caffé bollente. Dalje, za većinu Talijana mlijeko se uz kavu pije samo ujutro, pa je u njihovim očima pogrešno cappuccino naručiti nakon ručka ili večere. Osim toga, talijanski cappuccino sadrži znatno manje mlijeka nego drugdje. Ako ga želite više, vaš izbor je latte macchiato. Ne treba očekivati kave s trendovskim okusima i dodacima, uz nekoliko iznimki: u Napulju se pije caffé all nocciola s kremom od lješnjaka, a u Milanu cappuccino s kakao prahom, te coretto, kava s grappom ili nekim drugim oštrim alkoholom. Posljednje, ali važno, plaćanje: u većini kafića plati se na kasi, i onda s računom dođete do šanka zbog narudžbe. Ponegdje se ipak plaća pri izlasku, pa promatrajte što rade Talijani.

U Grčkoj, bez obzira što naručujete, barista obično odmah zasladi kavu, pa kod naručivanja treba biti jasan oko razine slatkoće, posebno ako naručujete grčku kavu. Ona će vam se činiti ista kao turska, i dobro će vam se činiti, rješenje je u nacionalnoj časti. Zato nikad, ali baš nikad, ne naručujte tursku kavu, mogli biste loše proći. Isto, ali obratno, vrijedi i u Turskoj. Ako se baš želite praviti Grk, sketo je bez šećera, glyko je slatka, a metrio srednje slatka. Zapamtite, ako Grci nešto zovu slatkim, onda je to slatkoća kakvu će vam zabraniti svaki zubar. Grci jako vole frape, što je nadomjestak drugdje popularne ledene kave. Svuda su dostupne i razne varijante espressa, a filter kavu iz nekog razloga zovu francuska kava.

U Austriji je kultura pijenja kave iznimno jaka, ali kod naručivanja valja biti vrlo precizan, a konobare ćete zbuniti ako mu kažete da želite kavu, bez dodatnih pojašnjenja. Po tome su slični nekim dijelovima Italije, ali i Hrvatskoj, s narudžbama koje za istim stolom mogu jako varirati. Recimo, ako želite nešto što izgleda kao latte ili cappuccino, vaš izbor je mélange. Austrijanci često u cappuccinu mlijeko zamijene tučenim vrnjem, a čista crna kava zove se mokka. Uz beskrajne kombinacije mlijeka i kave, često ćete se suočiti i s drugim dodacima, od šlaga, preko sladoleda i alkohola, sve do žumanjca. Što god naručili, bit ćete posluženi na pladnju s čokoladom i čašom vode, kažu da je to pokazatelj koliko vas konobar cijeni. I ne brinite, možete u kavani sjediti koliko hoćete.

Francuzi imaju važno pravilo: kava 'ide' sama. Zato zaboravite na kavu kao dodatak uz desert nakon večere. Slično Italiji, i ovdje se zna kad se dodaje mlijeko, nikad nakon podneva. Café au lait se pije uz doručak, bilo da ste u kavani ili kod kuće. Mlijeko 'sa strane' nije uobičajeno, ali neće vam se ništa dogoditi ako ga naručite. Izvan turističkih zona teško ćete naći i filter kavu, koju kao kod nas zovu café américain. Zato se svuda služe razne varijante espressa. Ako volite cappuccino, tamo se zove café crème. U Francuskoj vrijedi pravilo nalik austrijskom (i našem): kava se ne pije na brzinu, i 'kava za vani' nije naročito raširena, osim među turistima. Ako vam se baš žuri, pravite se Talijan i popijte brzi espresso za šankom.

Portugal je odgovoran za širenje kave u nekadašnjoj koloniji Brazilu, gdje je ta biljka donesena 1727. iz Francuske Gvajane. Obična crna kava, um café, zapravo je mali espresso. Može se naručit i s više ili manje vode, odnosno s više ili manje mlijeka. Portugalci vole i kad im je zimi šalica zagrijana (um café em chávena escaldada), a ljeti ohlađena (um café em chávena fria). Tko voli nešto veću količinu, zaboravite pokušaje s filter kavom, jer ćete obično dobiti instant, nego naručite um abatanado. I ovdje se kave s mlijekom obično konzumiraju samo kroz jutro.

Narudžbe u Njemačkoj moraju biti precizne. Tako je milchkaffee kava s toplim mlijekom, a kaffee mit milch je crna kava sa samo malo mlijeka. Espresso je široko dostupan, ali ako samo naručite einen kaffee vjerojatno ćete dobiti filter kavu. Uostalom, Nijemci su izmislili papirnati filter i aparat za tu kavu.

Ako želite piti kavu u Španjolskoj, pit ćete espresso. Ostale varijante nisu naročito raširene, osim u specijaliziranim kafićima u velikim gradovima poput Madrida ili Barcelone, gdje ima i više turista, pa onda i velikih globalnih lanaca. U kvartovskom kafiću ćete vjerojatno izazvati čuđenje naručite li filter kavu. I ovdje se kava lagano ispija, i predstavlja važan socijalni ritual uz ćaskanje s prijateljem ili prijateljicom, što kavu za van čini sasvim nepopularnom, osim (opet) na turističkijim lokacijama. Ono što Španjolce čini opuštenijim kavopijama je otvorenost barista prema prohtjevima. Ako vam se kasno navečer pije kava s mlijekom, café con leche, ili u rano jutro naručite carajillo (kavu s alkoholom), nikoga neće biti briga, niti će vas čudno gledati.