Djeca ga obožavaju, roditelji mu vjeruju, a njegovi se savjeti masovno dijele po društvenim mrežama. U razgovoru za bravo KIDS radio, omiljeni 'striček Duško' još je jednom pokazao zašto je postao jedno od najprepoznatljivijih lica domaćeg vrtićkog svijeta - jednostavnim trikovima, toplinom i zdravim razumom koji olakšava svakodnevicu i djeci i odraslima
Govoreći o ulozi odgajatelja, Duško Ilijević istaknuo je važnost raznolikosti u vrtićkom okruženju: 'Nema nas baš puno, ali lijepo je vidjeti da nas je sve više. Važno je da vrtić ne bude mjesto gdje rade isključivo tete, nego da djeca imaju i stričeke. Tako zajedno možemo obogatiti dječje odrastanje i jedni drugima oplemeniti živote.'
Govoreći o izazovima i ljepotama svog poziva, naglasio je emocionalnu dimenziju rada s djecom.
'Nije lako, izazovno je. Na neki način te fizički umori, ali te iznutra ispuni. Najteže je kada je dijete tužno i kada mu je teško, a ne možeš ga odmah utješiti. No u većini slučajeva dovoljan je zagrljaj i razumijevanje. Najljepši trenuci su kada djeca kažu da bi i sama jednog dana htjela raditi u vrtiću, to je najveća nagrada za moj rad', priznaje.
Emilinacija svađe
Na pitanje kako rješavati dječje sukobe, dao je jednostavan savjet: 'Ponekad je najbolje maknuti predmet oko kojeg se djeca svađaju. Tako eliminiramo svađu i pokazujemo da možemo odabrati još nešto jer su naši interesi različiti.'
Prisjetio se i vlastitih vrtićkih dana: 'Išao sam u vrtić u Daruvaru i posebno pamtim vrtićki griz, bio je neponovljiv. Čak i danas znam bratu poslati poruku kad se sjetim tog okusa. Kao mali htio sam biti policajac na motoru, to mi je bilo jedno od prvih sjećanja. Kasnije sam maštao o podvodnoj arheologiji jer me privlačilo ronjenje i istraživanje, ali sam na kraju ostao u svijetu glazbe i rada s djecom. Svirao sam gitaru, bio u bendovima i zborovima, a s vremenom sam isprobavao i druge instrumente. I danas sam povezan s glazbom, radim bicikle i motore, ali prije svega sam striček u vrtiću.'