Zijevalica, za mnoge omiljeno ljetno cvijeće, odlikuje se upečatljivim bojama i neobičnim oblikom cvijeta, te je divan ukras svakog dvorišta, balkona, cvjetnjaka...
Zijevalica je vrlo nezahtjevna biljka koja će svaki vrt ili balkon pretvoriti u očaravajući cvjetnu oazu. Ne treba puno pažnje, a uz minimalan trud nagrađuje bujnim i dugotrajnim cvjetanjem, i to već prve godine sadnje.
Još nije kasno posaditi zijevalice kako biste uživali u ovim divnim cvjetovima budući da je moguća i izravna sjetva na gredicu u svibnju ili čak i kasnije.
Zijevalica (latinski naziv: Antirrhinum majus) svoje je neobično ime dobila po tome što njezino otvaranje cvijeta podsjeća na zijevanje.
Uzgoj zijevalice
Zijevalica najbolje uspijeva na sunčanim ili polusjenovitim položajima, na laganom, dobro dreniranom i hranivom tlu. Nikako joj ne odgovara sjeverna strana vrta ili balkona, gdje je malo sunca i vlažnije tlo. Odrasle biljke su otporne na sušu, ali mlade sadnice je potrebno redovito zalijevati, posebno u sušnim razdobljima.
Ukoliko volite uzgajati biljke od samog sjemena, dobra je vijest da je zijevalice vrlo lako uzgojiti. Tijekom svoje cvatnje iz same cvjetne čašice ispada sjeme, koje se lako može pokupiti i zasijati krajem zime.
Nakon presađivanja ili nakon što biljka naraste oko 10 cm, preporučuje se uklanjanje vrha kako bi se potaknuo grmolik rast i razvijanje bočnih izboja. Redovitim uklanjanjem ocvalih cvjetova postiže se bujnije i duže cvjetanje. Gnojidba je moguća svakih dva tjedna, ali nije nužna jer zijevalica obično pronađe dovoljno hranjiva u vrtnom tlu.
Biljka se često sama zasijava, pa se u vrtu može pojaviti i sljedeće godine.
Cvjetovi zijevalice pojavljuju se od lipnja pa sve do listopada, u raznim bojama: bijela, crvena, ružičasta, žuta, narančasta i ljubičasta, a postoje i dvobojne sorte. Zijevalica je idealna za gredice, posude, balkone, ali i za rez – cvjetovi dugo izdrže u vazi.