Tijekom toplinskog vala žeđ nije jedini znak da tijelu nedostaje vode, a glavobolja, umor, vrtoglavica i tamniji urin mogu upozoriti da je dehidracija već nastupila.
Visoke temperature iscrpljuju organizam brže nego što mnogi primjećuju, a redovito unošenje tekućine ključno je za održavanje normalne tjelesne temperature, rad srca, probavu i pravilno funkcioniranje mozga.
Voda čini velik dio mozga, srca, pluća i bubrega, pa čak i blagi nedostatak tekućine može utjecati na energiju, koncentraciju, raspoloženje i fizičku izdržljivost. Ipak, univerzalna količina koju bi baš svi trebali popiti tijekom dana ne postoji. Godinama se ponavlja preporuka o osam čaša vode dnevno, no stručnjaci ističu da potrebe ovise o tjelesnoj građi, mišićnoj masi, razini aktivnosti, temperaturi okoliša, prehrani i zdravstvenom stanju.
vezane vijesti
'To je pristup po principu jedna veličina odgovara svima, a zapravo ne odgovara svima', poručila je Tamara Hew-Butler, izvanredna profesorica kineziologije na američkom Sveučilištu Wayne State. Osobe veće tjelesne mase u pravilu trebaju više tekućine, baš kao i one s većom količinom mišićnog tkiva. Mišići sadržavaju velik udio vode, zbog čega tijelo s više mišićne mase treba veći unos kako bi održalo ravnotežu tekućine.
Više vode potrebno je i osobama koje intenzivno vježbaju, rade fizički zahtjevne poslove ili dulje borave na visokim temperaturama. Znojenjem tijelo ne gubi samo vodu, već i elektrolite poput natrija, kalija i kalcija, koji sudjeluju u radu živaca i mišića.
Ipak, napitci s elektrolitima nisu potrebni nakon svakog kraćeg treninga. Kod uobičajene aktivnosti izgubljene minerale najčešće je moguće nadoknaditi redovitom i uravnoteženom prehranom. Dodatna nadoknada može biti korisna kod dugotrajnog vježbanja, rada na velikoj vrućini ili obilnog znojenja.
Ove znakove nemojte ignorirati
Iako potrebe za vodom nisu jednake za sve, simptomi dehidracije uglavnom su slični. Među najčešćima su izrazita žeđ, tamnožuti urin, suha usta, glavobolja, umor, vrtoglavica, grčevi u mišićima i ubrzan rad srca. 'Idealno bi bilo da urin bude blijede, slamnatožute boje. Ako je tamnožut ili zlatan, vjerojatno ste dehidrirali', objasnila je nutricionistica Gabrielle Judd iz Medicinskog centra Johns Hopkins Bayview.
Blagu do umjerenu dehidraciju najčešće je moguće ublažiti postupnim unošenjem vode i drugih tekućina. Teški slučajevi mogu izazvati poremećaj rada bubrega, toplinsku iscrpljenost, napadaje i opasan pad krvnog tlaka te zahtijevaju hitnu liječničku pomoć.
Dio tekućine može se unijeti i hranom. Krastavci, celer i zelena salata sadržavaju oko 95 posto vode, dok su grožđe, breskve, rajčice, lubenica i drugo voće i povrće također dobar dodatak svakodnevnoj hidrataciji.
Ni s vodom ne treba pretjerivati
Iako je nedovoljan unos vode mnogo češći problem, ni pretjerivanje nije bezopasno. Ako se u kratkom vremenu popije prevelika količina, razina natrija u krvi može pasti, a voda početi ulaziti u stanice i izazvati njihovo oticanje.
Posebno je opasno oticanje moždanih stanica, koje može dovesti do glavobolje, mučnine, zbunjenosti, izrazite pospanosti, grčeva, napadaja i, u najtežim slučajevima, smrti. Znak pretjeranog unosa može biti potpuno bezbojan urin, osobito ako ga prate mučnina, nadutost, glavobolja ili osjećaj dezorijentiranosti. Stručnjaci stoga savjetuju da vodu treba piti redovito i postupno, bez prisiljavanja na velike količine odjednom.
Tijekom toplinskog vala dobro je uvijek imati vodu pri ruci, povećati unos ako se pojačano znojite i ne čekati da se pojave snažna žeđ, slabost ili vrtoglavica. Osobe sa srčanim ili bubrežnim bolestima te one kojima je liječnik ograničio unos tekućine trebaju se držati individualnih medicinskih preporuka.
