Veljko Marton godinama je u hrvatskim krugovima bio poznat kao uspješan poslovni čovjek, no u posljednje vrijeme javnost sve više zanima i njegov drugi dio života ili, bolje rečeno, njegova druga ljubav, a to je kolekcionarstvo. Osim što preko 30 godina uspješno vodi poslovanje regionalne tvrtke Martimex koja se bavi distribucijom i maloprodajom parfema i kozmetičkih proizvoda, Marton se može pohvaliti i titulom kolekcionara s najvećom privatnom zbirkom bečkog porculana u svijetu.

Strast prema umjetninama javila se još tijekom njegovih srednjoškolskih dana. Do 30. godine profesionalno se bavio tenisom, što mu je omogućilo da upozna brojne utjecajne ljude zbog kojih su mu se, kako kaže, 'otvorili horizonti'.

'Za razliku od mojih prijatelja imao sam tu prednost da sam se bavio sportom i bio sam dosta uspješan kao igrač tenisa. Vrlo rano sam putovao i imao priliku vidjeti svijet. Tada je tenis bio ‘bijeli sport’, nije se puno ljudi njime bavilo, zbog čega sam imao priliku upoznati društvenu kremu koja vas i vaše ciljeve nakon nekog vremena oblikuje', ispričao nam je Veljko Marton u razgovoru koji smo vodili u njegovom stanu u Zagrebu, gdje često odlazi.

Iako živi u Samoboru, želio nam je pokazati djelić njegove bogate zbirke porculana koja krasi njegovu zagrebačku adresu i ured. Okruženi delikatnim porculanskim šalicama, tanjurićima i vazama pažljivo slušamo Martona dok nam priča o svom životnom putu, koji je uistinu impresivan i vrijedan divljenja.

Kako je hobi pretvorio u svjetski cijenjenu kolekciju

Kolekcionarstvom se počeo baviti kada mu je bilo 18 godina, a njegova prva ljubav bio je stari namještaj.

'Igrao sam neki turnir u Njemačkoj i jedni ljudi su me pozvali kod sebe u goste. To je bilo moje prvo upoznavanje s ambijentima. Imali su divan namještaj, kombinaciju starog i modernog i prvi put sam imao priliku vidjeti tako nešto. Moja je obitelj u Zagrebu vrlo prosječno živjela i imali smo prosječan namještaj koji se tada mogao kupiti u robnim kućama. Nisam odrastao s time. Jednostavno mi se probudila ljubav prema tome', priča nam Marton, prisjećajući se svojih studentskih dana.

Svoj prvi komad namještaja kupio je preko oglasa u jednim dnevnim novinama, nakon čega je nezaustavljivo tragao za novim predmetima. Osim porculana i namještaja, njegovu kolekciju sačinjavaju i staklo, srebro te slike, a u jednom je trenutku kolekcija bila toliko velika da je 2001. odlučio otvoriti prvi privatni muzej u Hrvatskoj – Muzej Marton koji je ostvario sve zakonske propise velikih državnih muzeja te je kao takav odobren od Ministarstva kulture.

Izložbu 'Sjaj bijelog zlata' bit će moguće pogledati u Muzeju Mimara

Oduvijek ga je zanimala prošlost, a ono što je nekad bio hobi, pretvorilo se u zavidnu zbirku od ogromne povijesne i kulturne važnosti. Danas je iza njega 50 godina kolekcionarstva tijekom kojih je uspio prikupiti bečki porculan iz svih razdoblja njegove povijesti, točnije od samog osnivanja 1718. do 1864. kada zbog mnogo jeftinije industrijske proizvodnje manufaktura prestaje s radom.

Martonova kolekcija bit će predstavljena 12. veljače u Muzeju Mimara. Iz bogatog fundusa najveće privatne zbirke bečkog porculana na svijetu izložba ‘Sjaj bijelog zlata’ prikazat će najbolje što je ta velika europska manufaktura stvorila u gotovo 150 godina svog postojanja.

Kolekcija je poznata širom svijeta zahvaljujući izložbama u eminentnim europskim muzejima, a zagrebačka izložba je uvertira u veliku izložbu u Muzeju Augarten koja bi se trebala održati krajem godine u Beču.

Otkrio nam je kako mu je velika želja održati izložbu u Muzeju umjetnosti Metropolitan u New Yorku, što je slikovito usporedio s osvajanjem Oscara za ostvarenje na filmu.

'Malo po malo je ta zbirka postala jedan fenomen jer ima malo kolekcionara iz ove regije koji su se uopće digli na taj nivo. Ja bih čak rekao da osim sebe ne znam ni jednog drugog. Ako ste vrhunski kolekcionar, to vam daje jedan status koji ni novac ne može kupiti. Moju kolekciju prati nekoliko svjetskih stručnjaka koji pišu knjige o tome. Vi ne možete imati blockbuster izložbu u Parizu u njihovom Nacionalnom muzeju koja traje tri mjeseca ako nemate vrhunske stvari. To stvarno ne ide ni po babi ni po djedovima. Ili imate, ili nemate', naglasio je Marton koji se prisjeća susreta s brojnim političkim uglednicima u svom muzeju.

Vrijednost porculana mijenjala se s godinama i s napretkom tehnologije

Nekad je porculan bio ultimativni luksuz i jedan od najvažnijih izvoznih artikala koji su u to vrijeme imali samo kraljevi. Porculan se pokazivao na dvoru tijekom važnih događanja i prijema i služio je kao statusni simbol. Nekad se mogao kupiti samo kineski porculan, a Austrijancima su trebala desetljeća da otkriju tajnu porculana, da bi je konačno otkrili oko 1700. godine.

'Danas porculan možete kupiti u Ikei za neki mali iznos. No, ono što razlikuje nekadašnji bečki porculan od današnjeg porculana je umjetnička obrada koja ga je krasila. Na prijemima u ogromnim kraljevskim dvoranama znalo je biti po sto, dvjesto ljudi za stolom. Često su se porculanski setovi davali kao diplomatski poklon. Vladari koji su bili vlasnici manufaktura uzimali su najbolje umjetnike koji su oslikavali porculan po uzoru na djela renomiranih slikara i pretvarali ga u umjetnička djela. Na nekim se tanjurima znalo raditi po tri, četiri mjeseca. Onda možete misliti koliko je to bilo skupo. Te priče su me motivirale da dam sve od sebe i pronađem najbolje komade', priča nam Marton dok pogledom gledamo oko sebe i proučavamo slike na svim tim šalicama.

I zaista, svaki porculanski predmet u kolekciji Veljka Martona upravo je umjetničko djelo za sebe s vlastitom prošlošću i vlastitom pričom. Zato 'na porculan treba gledati kao na umjetnost', ističe Marton koji je isključivo svojom upornošću pronašao vrhunske komade koji danas čine Marton kolekciju.

Nikada ne otkriva koliko je novaca potrošio na neki predmet

Njegova je kolekcija dio samog svjetskog vrha, a za nju je tijekom godina platio ogromnu svotu novca, ali o kojem se iznosu radi, Marton nije želio otkriti. O iznosima koje daje za svoje umjetnine nikada ne govori, ali kada uzmete u obzir da već 50 godina gradi i nadopunjuje svoju kolekciju, sasvim je jasno da je u pitanju brojka s puno nula. No, ne žali ni jedne potrošene kune.

'Neke stvari i preplatite, na neke predmete se potrošilo jako puno novaca, a neki su došli do mene za gotovo bescjenje. Danas je teško govoriti o vrijednosti umjetnine. Nju određuje tržište. Zna se dogoditi da neki komad koji je plaćen 2.000 eura ostvari deset puta veću cijenu na aukciji'.

Marton je jedan od rijetkih, ako ne i jedini koji prati manufakturu od njezina početka do kraja. Prije dvije godine njujorški biznismen Richard Baron Cohen, za kojeg se smatralo da ima najveću, a samim time i najskuplju kolekciju klasicističkog porculana (1790.-1820.) nedavno je promijenio svoj fokus i okrenuo se slikarstvu, pa je svoju kolekciju odlučio prodati na aukcijama u Berlinu. Martonu je dao mogućnost da od njega otkupi neka remek djela koja su nedostajala u njegovoj kolekciji.

'Cohenova kolekcija je koštala jako puno, ali mislim da je taj novac dobro uložen i moju zbirku dodatno oplemenjuje. Taj će dio kolekcije koja je obišla cijeli svijet sada po prvi put biti predstavljen na izložbi u Zagrebu', rekao je cijenjeni zagrebački kolekcionar i poduzetnik.

Guglajući Cohena naišli smo na članak koji nam je dao jasnu pretpostavku toga kolika je vrijednost bečkog porculana i o kojim je iznosima riječ. Cohen je vazu oslikanu s osam različitih prikaza Berlina koja datira iz 1838. na aukciji u Lempertzu 2018. godine prodao za nevjerojatnih 275.000 eura, dok je vazu koja prikazuje Bitku kod Vitorije iz 1817. godine prodao za 212.500 eura, a porculanski set za čaj s pladnjem oslikan u egipatskom stilu otišao je u ruke kolekcionara koji je izdvojio 60.000 eura. Dio Cohenove kolekcije porculana te je godine prodan za 2,46 milijuna eura.

Poprsje Marije Terezije u Martonovom vlasništvu, koje će također biti po prvi put predstavljeno na izložbi u Zagrebu, osigurano je za potrebe posudbe muzeju Palazzo Pitti u Firenzi na preko pola milijuna eura, što dovoljno govori o vrijednosti Martonove voljene kolekcije.

Izgradnja poslovnog carstva Martimex

Obitelj i djeca došli su na red nakon završenog studija ekonomije u Hrvatskoj i informatike u Njemačkoj te okončane karijere u sportu, kada je, priča nam Marton, pronašao 'relativno prosječan posao', da bi onda u jednom periodu shvatio da mora nešto napraviti u životu te je smogao hrabrost da ode u privatne vode kojima uspješno pliva preko 30 godina.

'Radio sam u jednoj firmi koja se bavila opskrbom tadašnjim Duty Free trgovina koje su u to vrijeme bile big deal, dok EU nije to ukinula. Tamo smo radili prije svega elektroniku i onda su mi rekli da trebaju razne stvari - modne dodatke i malo luksuznije artikle. Tako da je prva kuća koju sam dobio iz te luksuzne branše bila Cartier. Čak sam imao i butik Cartier koji je danas nemoguće imati jer Cartier ne daje više franšize. Cartier je bila ulaznica u zastupstvo drugih parfema pa su uslijedili i Saint Laurent, Chanel i Versace koji je danas prepoznatljiv brend Martimexa' , ispričao nam je Marton.

On je prvi u Hrvatskoj započeo uvoz luksuzne kozmetike pa je osjetio potrebu otvoriti i prve parfumerije u Zagrebu koje su nusproizvod onoga čime se tvrtka bavi, a to je opskrba velikih europskih lanaca drogerija parfemima. Martimex se uspio održati dugih 30 godina, a tijekom krize koju je doživio spasila ga je upravo Martonova vrijedna kolekcija porculana.

Paralelno s izgradnjom privatnog biznisa, Martona njegova kolekcionarska strana nikad nije sasvim napustila. On na poslovni svijet i kulturu gleda kao na simbiozu. Tvrdi kako je za jednu kompaniju važno da se koncentrira i na nešto sa strane (sport, umjetnost, humanitaran rad, itd.).

'Danas velike modne kuće odvajaju ogromne novce za umjetnost, pa je tako prilikom posjeta Parizu 'must have' razgledati Louis Vuitton muzej u Bulonjskoj šumi. Kultura i biznis su danas povezani. U svoj dom u Samoboru povremeno pozovem poslovne partnere za koje serviram večeru na porculanu iz 18. stoljeća i tada im volim staviti do znanja: 'To ćete jesti jednom kod mene i nikad više nigdje, i to zapamtite!', ispričao nam je Marton koji priznaje da je estetika usko povezana s poslom kojim se bavi, što utječe i na njegov fizički izgled.

Izgled mu je iznimno važan i puno mu je pomogao u poslu

Marton ne skriva kako veliku pažnju pridaje fizičkom izgledu. Cijenjeni kolekcionar i poduzetnik često posjećuje kozmetičke salone, redovito vodi računa o zdravlju kože, tjelovježbi i odabiru stajlinga.

'Mladolik izgled u mom poslu je jako bitan i tu ima puno nerazumijevanja. Danas životni vijek traje sve duže, što znači da ćemo i mi sve duže raditi. Sad ja vas pitam - ako vi zaboravite svoj izgled i totalno se zapustite u smislu zdravog života, kakvu sliku odašiljete? Trudim se ne izgledati kao neki polupenzić. Ako želite držati tempo u biznisu, morate izgledati mladoliko. Ja to ne radim zbog vlastitog ega, nego zbog kompanije koju prezentiram i vidim da malo po malo menadžeri počinju misliti o tome. Lijep, njegovan i mladolik izgled mi je jako bitan i užasno mi pomaže u poslu', ističe Marton koji nerijetko dobiva komplimente na račun svog izgleda.

Odijelo, ako pitate Martona, uistinu čini čovjeka, barem ako pričamo o prvom dojmu za koji kaže da je 'iznimno važan'. I sam priznaje da prilikom prvog susreta s osobom uvijek obrati pažnju na to kako je ta osoba odjevena.

Distribucija parfemima povezala ga je s brojnim legendama u svijetu mode kao što su Gianni Versace, Yves Saint Laurent i Emanuel Ungaro za koje ga vežu divne uspomene. S Versaceijem je na Capriju lansirao njegov prvi parfem, Yves Saint Laurent ga je ugostio u svojoj vili u Marakešu, a s Ungarom je u Rimu lansirao nekadašnji parfem Desnuda.

Na pitanje je li danas kad se osvrne iza sebe ponosniji na Martimex ili na svoj muzej i kolekcije, Marton bez zadrške odgovara: 'Na muzej i kolekcije, stotinu puta više! Martimex je mogao napraviti bilo tko, ovo mislim da baš i nije mogao svatko'.

Vjeruje kako će tradiciju koju je on započeo jednog dana nastaviti njegova djeca koja su, kako kaže, 'odrastala uz umjetnine i shvaćaju da je njegova kolekcija nešto trajno, nešto društveno gledano vrlo vrijedno i što između ostalog može pomoći i obiteljskom biznisu'. Volio bi da njegova djeca nastave doprinositi kulturi, kao što on čini svih ovih godina.

'Ako je netko uspješan, trebao bi kroz kulturu omogućiti ljudima da vide lijepe stvari. Sve to što sam ja proteklih godina prikupljao trudim se približiti ljudima i dati im mogućnost da uživaju u tome. Svatko novi koga mogu kulturom ili svojom zbirkom potaknuti da doživi lijep trenutak meni je, kao kolekcionaru, neka vrsta nagrade', rekao je Veljko Marton.